Od Kristijana Ronalda (Cristiano), Lionela Mesija (Messi), Lebrona Džejmsa (LeBron James), Novaka Đokovića, Rafaela Nadala, Rodžera Federera (Roger)..., pa do Simone Bajls (Simon Biles) i Armanda Duplantisa.Možemo biti sretni što živimo u eri sjajnih sportista koji su iz godine u godinu pomjerali granice i ispisivali historiju. Švedski skakač s motkom Duplantis osvojio je novo olimpijsko zlato i deveti put u karijeri oborio svjetski rekord.Na Igrama u Parizu Duplantis je do odbrane zlata stigao s visinom 6.00 metara, ali nije se tu zaustavio. Prvo je sa 6.10 oborio olimpijski rekord, a onda i (lični) svjetski s nevjerovatnih 6.25!Kako skače, imate osjećaj da bi čovjek mogao zgradu preskočiti. Nedodirljiv je za konkurenciju, a gotovo nevjerovatno zvuči podatak da mu je ovo bio 62. put u karijeri da je na nekom zvaničnom takmičenju preskočio visinu od šest metara.O kakvom sportisti je riječ, dovoljno govori podatak da su ga bodrili i rivali, koji su pozivali 80.000 ljudi na noge da ga podrže u pohodu na rušenje rekorda. Na krilima sjajne podrške, Duplantis je iz trećeg pokušaja srušio rekord koji sada iznosi nestvarnih 6.25.Armand Duplantis rođen je 10. novembra u Lafejetu – Luizijana (SAD). Otac mu je Amerikanac porijeklom iz Francuske, a majka Šveđanka. Otac mu je, također, bio odličan motkaš, s ličnim rekordom 5,80, a njegova majka se bavila sedmobojom i rukometom.

Osvojio je novo olimpijsko zlato i ponovo oborio svjetski rekord

Armand Duplantis: Niko mu nije ravan

Federalna vlada iz svog budžeta izdvojit će sredstva za kupovinu protupožarnih letjelica. Napisao je to bivši federalni premijer i osuđenik Fadil Novalić na svojoj Facebook stranici 2. septembra 2021. godine. Gotovo tri godine poslije letjelicama ni traga, kao ni famoznim 30 miliona KM, koliko je, kako su nam to govorili, bilo osigurano u federalnoj kasi za tu namjenu.I dok je Novalićeva vlast kupovala vrijeme formiranjem kojekakvih radnih grupa i izradama elaborata, a nova amandmanima preusmjerila sredstva, koja su, eto, bila planirana za nabavku tri zračna traktora, činjenica je da se svake godine, kada se ukaže prvi dim, počne pričati ista priča. Ona o protupožarnim letjelicama za koje se zna i gdje će biti stacionirane i koliko koštaju i koji model najviše odgovara Hercegovini, a koji Bosni, sve se zna, ali njih nema ni na zemlji, a kamoli na nebu BiH.I ne datira ta priča od 2021. godine. Prije više od deceniju Dom naroda je zaključkom zadužio Vladu FBiH da planira sredstva za nabavku letjelica.Prije 10 godina je i Vijeće ministara BiH iskazalo spremnost da se uključi u taj proces. I tih godina su se iznosile razne studije o gašenju požara i potrebi nabavke letjelica, a mediji obrađivali priče i priloge o sramoti BiH koja jedina u regionu nema svoju flotu za gašenje požara, ali i o tome kako nam iz susjednih zemalja pomažu kanaderi i air tractori.Dok desetine miliona odlaze na odbranu od požara, a dokumenti se donose radi forme, činjenica je da ozbiljnog promišljanja nabavke protupožarnih letjelica nema. Ova požarna sezona je strašna. Samo su na području Hercegovačko-neretvanskog kantona u proteklom mjesecu zabilježene 332 borbe s plamenom, a sezona još debelo traje.Padavina nema na vidiku. Tu i tamo hrabrim vatrogascima koji brane naše živote i imovinu u pomoć priteknu helikopteri Oružanih snaga BiH i Helikopterskog servisa RS. Ostaje nada da će ova požarišna sezona biti opomena i škola.Za sve. Jer nije tih 30 miliona KM u milijardama koje kaplju u kasu toliko golemo, koliko je život običnog čovjeka postao jeftin. A u izvještajima sa silnih požarišta u BiH niko nije vidio vijest da je ugrožena hacijenda nekog od političkih moćnika ili lokalnih tajkuna, već je na udaru uglavnom mukom stečena imovina običnog čovjeka.

Činjenica je da ozbiljnog promišljanja nabavke protupožarnih letjelica nema

Jeftin život

Serija “Znam kako dišeš” bh. rediteljice Jasmile Žbanić u čak osam kategorija nominirana je za nagrade na predstojećem Sarajevo Film Festivalu.Ovaj podatak, čak i prije eventualne dodjele nekog od njih, predstavlja ogromno priznanje jer su nominacije rezultat ocjena Jasmilinih kolega iz regiona koje su prepoznale bezbroj puta dokazani kvalitet. Dok niže uspjehe, Žbanić istovremeno, otvoreno i bez ustručavanja, onako kako i mogu i trebaju neovisni intelektualci, kritizira sve negativne pojave u bh. društvu, s puno energije, nastavljajući borbu za bolji status bh. kinematografije i kulture uopće.Dok od aktuelnih vlasti s punim pravom očekuje da naprave sistem u ovoj oblasti, Žbanić u Holivudu radi na novim projektima. Ono što će u BiH i regiji možda izazvati najviše interesiranja je njena najava nastavka filma o borbi žena Srebrenice, remek-djela bosanskohercegovačke kinematografije, “Quo vadis, Aida?”.Jasmila Žbanić rođena je 19. decembra 1974. godine u Sarajevu. Dobitnica je najprestižnijih svjetskih nagrada, među kojima je i “Zlatni medvjed” Berlinskog filmskog festivala, dok je “Quo vadis, Aida?” nominiran i za Oskara.Ž8 = Al. B.

Dok od aktuelnih vlasti s punim pravom očekuje da naprave sistem u ovoj oblasti, Žbanić u Holivudu radi na novim projektima

Jasmila Žbanić: Jasne poruke

"Cilj mi je da postanem prvak", rekao je Novak Đoković u jednoj emisiji u kojoj je gostovao kao sedmogodišnjak. Nije ni slutio da će postati najbolji teniser kojeg je svijet vidio. Osvajanjem olimpijskog zlata kompletirao je kolekciju trofeja i u trofejne vitrine dodao jedino odličje koje mu je nedostajalo.Đoković je u finalu olimpijskog turnira srušio Karlosa Alkaraza (Carlos Alcaraz) s 2:0, a do zlata u Parizu došao je bez ijednog izgubljenog seta. I sve to dva mjeseca nakon što je sišao s operacionog stola i povrede koljena, te na pragu 38. godine.Prosto nevjerovatno, ali to je jednostavno Đoković koji je sve navikao da pomjera granice. Na šljaci "Filipa Šatrijea“ se nije moglo zaključiti da je 16 godina mlađi od Alkaraza. "Letio“ je po terenu, spašavao moguće i nemoguće poene, a na kraju slavio.I kako tradicija nalaže, zagrizao je medalju nakon što je prethodno plakao od sreće. Čekanju dugom 16 godina došao je kraj - olimpijsko zlato je oko Novakovog vrata. Pridružio se i odabranom društvu tenisera koji su osvajali Zlatni slem - olimpijsko zlato i sva četiri Gren slema. Tu su ga čekali Rafael Nadal, Serena Vilijams (Williams), Andre Agasi (Agassi) i Štefi Graf (Steffi).Novak Đoković rođen je 22. maja 1987. godine u Beogradu. Pet puta je bio proglašen za najboljeg sportistu svijeta, rekorder je po broju osvojenih Gren slemova (24), a sada je i olimpijski prvak. Ima i 99 titula u svojoj bogatoj karijeri.

Rekorder po broju Gren slemova je sada i olimpijski prvak

Novak Đoković: Najbolji teniser ikada

Prošlo je gotovo 10 mjeseci otkako su iz Vlade FBiH data precizna obećanja da će ovaj entitet imati najnižu stopu opterećenja na plaću i najvišu minimalnu plaću u regionu. Ovo obećanje, podsjetimo, s međunarodne konferencije u Kotoru odaslao je federalni ministar razvoja, poduzetništva i obrta Vojin Mijatović, koji je kazao da će set fiskalnih zakona, kao i zakona o minimalnoj plaći, u primjeni biti od 1. januara ove godine.U međuvremenu, suočavajući se s posljedicama olako datih obećanja, kritikama opozicije kojoj su poslastica ovako nepromišljeni istupi, ali i opravdanim očekivanjima poslodavaca i radnika, Vlada FBiH iz ruke u ruku je premještala vruć kesten, pokušavajući objasniti javnosti zbog čega najnižih opterećenja i najviše minimalne plaće nema ni od 1. januara, ni od 1. jula ove godine, te zašto sada optimistično izgledaju i najave da će se novi zakoni primjenjivati od januara iduće godine.I zaista se mogu prihvatiti tvrdnje da se radi o najozbiljnijoj i najsveobuhvatnijoj reformi, koja podrazumijeva koordinirano usvajanje tri zakona, koja bi smanjila teret privredi, povećala mizernu minimalnu plaću sa 619 na 1.000 KM, a u isto vrijeme bilo je potrebno izračunati hoće li u budžetu biti dovoljno sredstava za rast svih ostalih primanja vezanih za iznos prosječne plaće u FBiH. Sporna su, međutim, ničim izazvana obećanja bez pokrića.Deset mjeseci poslije stižu nove, dosta umjerenije najave da će se set fiskalnih zakona u parlamentarnoj proceduri naći tokom ljeta. Ljeto se već bliži kraju, parlamentarna procedura podrazumijeva i parlamentarnu i javnu raspravu prije usvajanja, pa će sve potrajati još nekoliko mjeseci. Ono što zabrinjava jeste da niko, osim ministara, pa ni sindikati, ni predstavnici Udruženja poslodavaca, nije vidio materijale koji će u proceduru, iako su s njihovim sadržajem davno trebali biti upoznati. Obećanih 1.000 KM do sada su triput pregazili troškovi života, ali šokantan je podatak da i s manjim iznosima preživljava oko 200.000 radnika u FBiH.U situaciji kada su fiskalni i parafiskalni nameti takvi da radnik mjesečno jednu plaću zarađuje sebi, a drugu državi, logičnim zvuče i zahtjevi Udruženja poslodavaca u FBiH da se opterećenja moraju, u najmanju ruku, prepoloviti. Pri tome, vrijeme ne ide naruku vlastima, jer bh. ekonomija posrće zbog posljedica ekonomske krize i smanjenja potražnje iz Evrope, ali i pod teretom koji joj je na pleća stavila ova država.

Ono što zabrinjava jeste da niko, osim ministara, pa ni sindikati, ni predstavnici Udruženja poslodavaca, nije vidio materijale koji će u proceduru

Teret ekonomiji

Bakir Izetbegović, šef SDA, imao je dva "policajca" pod svojom direktnom kontrolom.Njima je upravljao onako kako kriminalna hobotnica s Poljina hoće i želi. Ustvari, kako Sebija Izetbegović poželi, a Bakir naredi da se discipliniraju nepodobni. Ko nije bio po volji dinastije, taj je bio meta. To su znale i ptice na grani.Prvi je bio Osman Mehmedagić Osmica, Bakirov milicioner. Zbog odanosti i umišljaja neograničene moći da mu ne može niko ništa, bivši šef tajne službe, zbog Bakira i Sebije, završio je i na crnoj listi SAD i sada mu prijeti optužnica Tužilaštva BiH. Pitanje je dana kada će biti podignuta. Ali, Osman je bivši. Sada ga muče pravosudne vratolomije i sudske klupe. Sam pao, sam se ubio.Drugi šerif, u pravom smislu te riječi, bio je Šerif Isović. I on je Bakirov. Šef Porezne uprave FBiH. Bivši. Vlada ga razriješila jer mu je istekao mandat.Šerif se ponašao baš onako kako mu ime kaže. Radio šta je htio, no ničija ne gori do zore. Džaba kuka, što je, kako je napisao, razriješen dok traje konkurs za direktora?!Šerif se nadao da će ostati još na čelu Porezne uprave, u tehničkom mandatu, te da će i dalje raditi kao što je radio punih devet godina. Slati inspektore u kontrolu po naredbama i instrukcijama. Strašiti medije.Jedne je kontrolirao, druge tetošio, i sve po „zakonu“. Vrijeme će pokazati šta je i kako radio čovjek koji se obračunavao s medijima koji nisu radili kako su Bakir i dinastija planirali.Vrijeme je da se utvrdi šta od imovine ima Isović, šta je prijavio na svoje, a šta na tuđe ime. Ako bude pravne države, Isović će doživjeti sudbinu Osmana. Živi bili pa vidjeli!

Bakir Izetbegović, šef SDA, imao je dva „policajca“ pod svojom direktnom kontrolom - Osmana i Šerifa

Bakirov Šerif

Bosna i Hercegovina zbog nemogućnosti dogovora o Reformskoj agendi, odnosno planu reformi koje bi se provodile, prema svemu sudeći, ostala je bez 70 miliona eura, a ako se u budućnosti nešto ne promijeni, mogla bi ostati i bez milijardu eura, koliko je EU namijenila BiH u okviru Plana rasta za zapadni Balkan.Prvi problem kreirali su protagonisti SNSD-a kojima je smetalo što su se u Reformskoj agendi, između ostalog, tražili ukidanje entitetskog glasanja u Savjetu za državnu pomoć, rješavanje pitanja popunjavanja Ustavnog suda sudijama iz Republike Srpske i primjena odluka tog suda na cijeloj teritoriji BiH, te jedinstven broj za hitne slučajeve. Na kraju, uz još nekoliko korekcija, navodno je dokument usaglašen bez toga, a političari su ga odlučili poslati u Brisel, uz dovu da će ga prihvatiti bez usaglašavanja svih stavki.Dove su bile uzaludne, jer je SDA odlučila preko svojih premijera u četiri kantona blokirati cijelu Agendu, a umjesto argumenata, ponuđeni su uobičajeni propagandni spinovi ove stranke da se izdalo, te Dodiku i Čoviću prepustilo ovo ili ono.Oni su, s druge strane, hvala Bogu, sačuvali državu od izdaje tako što će njene građane ostaviti bez 70 miliona, potencijalno i milijarde, a svakako i evropskog puta. Na isti način na koji, doduše zbog nekih drugih tačaka, Dodik od evropskog puta i milijardi čuva građane RS.I građanima je to, i jednima i drugima, očigledno potaman. Ili da vam to plastičnije objasnimo - imamo tri brata kojima nudite milijardu eura, ali prethodno moraju dostaviti neku dokumentaciju i ispuniti određene uvjete.Naravno, svako s dva grama razuma bi trčao sve kriterije zadovoljiti, uzeti pare i osigurati egzistenciju za svojih narednih 100 pokoljenja. No, umjesto toga, braća se zakrve zbog papirologije, nijedan od njih neće da popusti, svi na kraju ostanu bez milijarde i gola sirotinja, ali ponosni i sretni što su bili „principijelni“ i nisu popustili, pa su ostali na istom - ničemu.Jesu li vam ta braća ljudi vrijedni divljenja ili gole budale? Ako je odgovor ovo prvo, onda upravo ovakvu državu i zaslužujete.

Građanima je, i jednima i drugima, očigledno potaman

Ma 'ta će vam milijarda eura

Olimpijske igre, spektakl kakav jesu, donijele su već mnogo iznenađenja, senzacija i historijskih rezultata. Međutim, čovjek koji je opravdao sva očekivanja i postao heroj cijele Francuske sigurno je Leon Maršan (Marchand).Dvadesetdvogodišnja zvijezda iz Tuluza rođena je u porodici plivača, pa je bilo i očekivati da će i on postati jedan. Ipak, ovome se niko nije nadao. U krcatoj "Defans areni", 17.000 ljudi je imalo priliku gledati historiju. Maršan, kao nekada legendarni Amerikanac Majkl Felps (Michael Phelps), osvojio je dva zlata u razmaku manjem od dva sata.Prvo je u trci na 200 metara delfin pobijedio svjetskog rekordera i olimpijskog prvaka Krištofa Milana, a tom prilikom mu je oborio i olimpijski rekord.Tu se Leon nije zaustavio, pa je na utrci 200 metara prsno osvojio novo zlato, također postavši olimpijski rekorder, te je te dvije medalje dodao ranije osvojenom zlatu u disciplini 400 metara mješovito.Maršan je vrlo brzo postao heroj nacije, što i nije iznenađenje kad se uzme u obzir šta je sve postigao na Igrama pred domaćom publikom.

Kao nekada Majkl Felps, daleko iza sebe ostavio konkurenciju

Leon Maršan: Heroj nacije

Hrvatski rukometaši došli su na korak do prolaska u četvrtfinale Olimpijskih igara u Parizu, nakon što su savladali Njemačku u utakmici 3. kola grupne faze.Daleko je to od onih „Kauboja“ koji su žarili i palili svjetskim rukometom, ali čini se da se obrisi nekada velikog tima mogu pronaći i kod nove generacije. Predvodnik je svakako Ivan Martinović, koji igra na poziciji desnog beka, a svojim fenomenalnim nastupima podsjeća na neke od najboljih koji su igrali tu poziciju za Hrvatsku.Prvo je zapečatio veliki preokret protiv Japana, kada je u posljednjim sekundama pogodio za pobjedu, a onda se ukazao i protiv blago favorizirane Njemačke. „Spakovao“ im je devet golova, nanio prvi poraz u dosadašnjem dijelu turnira, a, možda i najvažnije od svega, približio svoju reprezentaciju četvrtfinalu Igara.Martinović je rođen u Beču, ali su njegovi roditelji porijeklom iz Jajca. Još jedan je u nizu sjajnih rukometaša koji ne igraju pod zastavom BiH. Sigurno da ostaje žal što nije obukao dres „Zmajeva“, jer bi s njim naš tim bio znatno jači. Dok mi žalimo, on „rešeta“ protivnike u kockastom dresu.

Sjajni rukometaš igra na vrhunskom nivou, ali ne za BiH

 Martinović: Roditelji mu porijeklom iz naše zemlje

Ivan Martinović: Jajčanin blista u Parizu

Od vremena kada je učio praviti točak i nastambu topliju od pećine, pa do današnjih dana, čovjeku je najvažnije imati tvrđu motku, duže koplje, bolji avion i precizniju raketu, pa da se problemi u komšiluku i široj zajednici brže i lakše urede. Na način koji vlasniku tvrđeg, dalekometnijeg i ubojitijeg oružja ide u prilog, naravno.Deklaracije o ljudskim pravima, Ženevska konvencija, međunarodno pravo i UN-ovi sudovi, propisi koji reguliraju odnose između suverenih država i ostali nebitni dokumenti koje je čovječanstvo kroz historiju zapisivalo služe tek da popune biblioteke i police iza leđa jačega, da ih se povremeno sjetimo i da ih primijenimo tek onda kad jači izgubi volju i interes da maltretira slabijeg, ili kada se naspram jakog nađe jači koji će mu snagom svojih arsenala objasniti da ono što radi nije uredu.Otprilike ovako izgleda sažetak duge i crne historije čovječanstva, tokom koje se životima nevinih plaća ta sebičnost ljudske vrste, potreba da se do vlastitog bogatstva, teritorije, sigurnosti i blagostanja dođe na način da se sve to uskrati drugome, ali i mržnja koja proporcionalno raste što je onaj drugi slabiji i bespomoćniji. Iako je 21. stoljeće, te uprkos napretku od tojage do drona i nevidljivog aviona, od svog pećinskog rođaka čovjek nije daleko odmakao.Najadekvatniji dokaz ovoj tvrdnji je ponašanje izraelskog režima i užasan, nemilosrdan, krvav teror nad Palestincima u Gazi, koji je davno poprimio razmjere genocida. Već skoro deset mjeseci intenzivno se razaraju škole, bolnice i civilna naselja, glađu i žeđu muči stanovništvo, uskraćuju mu se humanitarna pomoć i lijekovi, u prijenosu uživo svijet bespomoćno gleda ubijanja žena, djece, ljekara, humanitarnih radnika, novinara...&nbsp;

Otprilike ovako izgleda sažetak duge i crne historije čovječanstva, tokom koje se životima nevinih plaća ta sebičnost ljudske vrste

Teror nad Palestincima

Olimpijske igre u Parizu, sa svim svojim prednostima i nedostacima, uspijevaju da prirede spektakle kakvi su samo mogući na toj pozornici. Nevjerovatne predstave najboljih svjetskih sportista su, kao rijetko kad, svakodnevica. Ipak, jedna zvijezda posebno sija među ostalima koje su se sjatile u Grad svjetlosti. Novak Đoković je došao s jasnim ciljem u Pariz, a to je zlatna medalja - jedino odličje koje mu nedostaje u karijeri.Na početku njegovog puta već je uspio pobijediti, bolje rečeno, pregaziti svog najvećeg rivala Rafaela Nadala. I to u njegovoj drugoj kući, na terenu "Philippe Chatrier", istom onom na kojem je Rafa 14 puta podizao trofej namijenjen pobjedniku Rolan Garosa.Kada je s njim „počistio“ zemljani teren, u reakciji za medije je "ispalio" da "nisu braća", ozbiljan kao nikad dosad. I sasvim je jasno, ako dosad nije bilo, da je Novak najbolji teniser u historiji čovječanstva. Drugi su možda bolji za marketing, kao Federer ili Rafa, ali ako tražite surovog pobjednika, koji ne bira načine da preskoči prepreke, onda je Novak vaš čovjek. I bit će dok je svijeta i tenisa!

Porazio "Kralja šljake" u njegovom drugom domu i poslao poruku rivalima

Novak Đoković: Jednostavno, najbolji

Nije valjda narodu u Bosni i Hercegovini dovoljno političkih, skoro svakodnevnih, prepucavanja koja se svode na statuse na društvenim mrežama i prozivanje onog drugog, „neprijatelja“, jer je moderno biti Facebook političar. A do neki dan su pili kafe i šta sve ne zajedno radili. A možda i sada, u tajnosti, rade iza leđa građana.Pa ništa nas više ne bi iznenadilo.Sada građani iz prvih redova mogu gledati dramu na relaciji reditelji – vlast. I federalna i kantonalna. A nigdje države. Jer, svima je jasno.Uvaženi, istaknuti i vrlo uspješni reditelji otvoreno su prozvali premijera FBiH Nermina Nikšića kako trojka (NiP, SDP i Naša stranka) uništava kinematografiju, jer, kako tvrde, ne osiguravaju dovoljno novca iz budžeta za ovu oblast. Nikšić nije odgovorio.Ali zato jeste kantonalni ministar Kenan Magoda, poručivši da im je on iz budžeta dao 2,5 miliona KM. Vidite, „poklonu“ se ne gleda u zube. Radnici u kinematografiji sigurno su zadovoljni i nije uredu, valjda, što reditelji u otvorenom pismu nisu zahvalili i ministru Magodi.Mislim da nikome, pa ni Magodi, u ovom trenutku nije jasno zašto se umiješao i pomiješao „babe i žabe“, jer su reditelji tražili institucionalno rješenje za svoje probleme, na entitetskom nivou, s ciljem da ukažu na opasnost nestajanja bh. filma zbog nemogućnosti snimanja, jer para za to nema.A realno, šta je 2,5 miliona KM? Magodina sredstva dostatna su za pola filma Jasmile Žbanić „Quo vadis, Aida?“ (koji je koštao između 3,5 i 4 miliona KM).Pitanje je - čime se tačno hvali Magoda?S druge strane, u svijetu kapitalizma i tržišnih zakona nije baš realno očekivati da sve troškove razvoja kinematografije može snositi isključivo država.Možda bi, umjesto međusobnih optuživanja i prepucavanja, zajedničkim snagama trebalo težiti izgradnji održive filmske industrije, u kojoj svi, a to je najveća istina, uživamo.

Radnici u kinematografiji sigurno su zadovoljni i nije uredu, valjda, što reditelji u otvorenom pismu nisu zahvalili i ministru Magodi

"Đe su pare"

Životna priča istraživača i naučnika Andreja Gajića inspiracija je mladim ljudima iz ove zemlje. Niz uspjeha o kojima već godinama izvještavamo i kojima se radujemo dokaz je da za dijete iz malog bh. grada poput Bugojna, s ogromnim trudom, ulaganjem u vlastito znanje i usavršavanje, te posvećenost pozivu i bićima koje neizmjerno voli, ni nebo nije granica.Tim Centra za marinsku i slatkovodnu biologiju „Sharklab ADRIA“, čiji je Gajić osnivač, ostvario je jedno od svojih najznačajnijih otkrića. U južnom i centralnom Jadranu pronašao je jedinke raže leptirice, kritično ugrožene vrste, za koju se vjerovalo da je izumrla. Dio rezultata objavljen je u prestižnom časopisu “Animal Conservation” i tretira ponovno otkriće ove vrste u Jadranu, ali i urgentnu potrebu za njenom zaštitom.Projekti „Sharklab ADRIA“ trenutno su usmjereni i na dubokomorske vrste ajkula i raža Jadrana, kao i druga istraživanja koja se odvijaju uz podršku vodećih svjetskih programa koji su prepoznali potencijal višestruko nagrađivanog naučnika, ali i drugih mladih genijalaca iz njegovog tima.Andrej Gajić je naučnik, predavač, ronilac, pilot podmornica i padobranac. Rođen je 1. jula 1991. u Jajcu, školovao se u Bosanskoj Gradišci, Bugojnu i Sarajevu, a posljednjih godina živi i radi u Albaniji. Nažalost, jedan je od mladih ljudi koji u svojoj zemlji nisu dobili šansu.

Jedan od mladih ljudi koji, nažalost, u svojoj zemlji nisu dobili šansu

Andrej Gajić: Svjetski naučnik

Javnost u BiH, preciznije - političku scenu u Sarajevu, uzburkala je vijest da će u Banjoj Luci, Foči i Trebinju biti raspoređeni po jedan uniformirani policijski službenik i službenik Uprave kriminalističke policije Srbije koji će do 1. septembra raditi zajedno s kolegama iz entiteta Republika Srpska.Desilo se to svega nekoliko dana nakon što su kadeti Vojske Srbije, u svojim zvaničnim uniformama, s obilježjima susjedne zemlje, učestvovali u defileu kroz Prijedor i Bratunac.Naravno, i SDA i DF optužili su stranke vladajuće trojke da su omogućile srbijanskoj policiji ulazak na teritoriju naše države, pri čemu je glavna meta bio ministar vanjskih poslova BiH Elmedin Konaković.Konaković je organizirao i pres-konferenciju, ističući da on nema ovlasti to da spriječi, optužujući Bakira Izetbegovića i Željka Komšića da su, kao tadašnji članovi Predsjedništva, 2010. godine potpisali sporazum koji Policiji Srbije omogućava saradnju s policijskim organima u BiH na način da budu i fizički prisutni u našoj zemlji. Komšić mu je odgovorio tako što ga je nazvao „patološkim lažovom“, bez potrebe da dalje elaborira svoj stav.Ono što je Konaković zaboravio napomenuti jeste da je ugovorna strana bilo Vijeće ministara BiH u kojem je tada kao dio vladajuće većine učestvovao i SDP, a sporazum je usvojen i u Parlamentarnoj skupštini BiH.Drugim riječima, taj sporazum tada nikom nije bio sporan. Danas je na čelu Srbije vlast koja šalje mnogo zapaljivije poruke prema BiH i vuče mnogo opasnije poteze. Stranke u Sarajevu, s druge strane, umjesto konkretnih argumenata šta je dobro ili nije u sporazumu, jedni druge „časte“ najgorim uvredama i optužbama, takmičeći se ko će koga uspjeti predstaviti kao većeg izdajnika.I to pokazuje u kojem pravcu nam je otišla politička scena u posljednjih petnaestak godina. U takvom da u svemu tome ministar unutrašnjih poslova Srbije Ivica Dačić, koji je povukao odluku o slanju policajaca te objasnio da je takva vrsta saradnje najnormalnija u cijeloj Evropi, djeluje kao najveći glas razuma.

Bošnjačka politika svela se na takmičenje ko će koga predstaviti kao većeg izdajnika

Konaković, Izetbegović i Komšić: Međusobno prozivanje

Ko su izdajnici

Nakon novog neuspjeha s usaglašavanjem Plana reformi za Plan rasta EU, bh. političari ponovo kreiraju ambijent u kojem šansi za dogovor i iskorak zaista neće biti. Kao i u ranijim sličnim slučajevima, kada su historijske šanse padale u vodu samo zato što neko od drveta nije vidio šumu, danima pljušte međusobne optužbe o tome ko je, kada i šta potpisao, čime je sve trgovao i kako je izdao državu i građane.Dokumenti iz arhive mogu pomoći razumijevanju političkog mulja kroz koji bauljamo posljednjih 30 godina, ali ne i šansi da se konačno dočepamo prvog kamena na kojem bismo barem stali da predahnemo prije nego što, ako već moramo, definitivno propadnemo.Iako tvrde da su rokovi bili kratki da ga detaljno prouče, premijeri iz četiri kantona imali su izgleda dovoljno vremena za stotinu primjedbi na nacrt Reformske agende. Zatvaraju se oči pred činjenicom da je usaglašeno 110 koraka, samo dva nisu, da se radi o nacrtu, a ne finalnom dokumentu, da će se o njemu izjasniti Brisel i da izostavljanje nekih mjera ne znači odustajanje od njih, pa se traži stotinu tehničkih i terminoloških opravdanja za „uvjetnu saglasnost“ koja zaustavlja evropski put BiH. Kao odgovor na potez SDA, koja u predizborno vrijeme nastoji spriječiti bilo kakav rezultat aktuelne vlasti, listaju se arhive, iz njih vade stari sporazumi kojima su kadrovi SDA pravili štetu državi.Važno je da građani budu informirani, oni dužeg pamćenja i sami imaju vlastitu arhivu kardinalnih grešaka svake od stranaka, ali BiH trenutno nema vremena za ovakve dvoboje. Ogroman cilj je na kocki, a gubimo dragocjeno vrijeme.Nismo uspjeli u regularnom toku, razočarenje je jedini dojam i nakon „produžetaka“ koje smo propustili, ali sudeći prema posljednjem saopćenju iz Delegacije EU u BiH - koja „domaće vlasti podstiče da bez daljih odgađanja dostave svoju Reformsku agendu“ - čini se da je glavni sudac iz Brisela ipak odlučio produžiti „utakmicu“ i pomoći raštimanoj bh. reprezentaciji da nekako dođe do gola.

Dokumenti iz arhive mogu pomoći 
razumijevanju političkog mulja kroz koji bauljamo posljednjih 30 godina

Sudijska nadoknada

Najpoznatija svjetska MMA organizacija, UFC, već godinama skoro svake sedmice pruža najzanimljivije moguće događaje ljubiteljima ovog sporta. Međutim, često se nalazi na meti kritičara zbog prevelike „krvoločnosti“ boraca, iako to ne mora biti tačno.To je bio slučaj nakon što je Belal Muhamad (Muhammad), američki borac koji se bori pod palestinskom zastavom, osvojio titulu u velter kategoriji, pobijedivši Leona Edvardsa (Edwards). Da, trebalo mu je 25 minuta velikog rata u oktagonu, ali ono, možda i važnije od svega, bila je njegova poruka nakon meča. Tridesetšestogodišnji borac porijeklom iz Palestine nakon osvojene titule svu je pažnju skrenuo na rat u Pojasu Gaze i na svakodnevne žrtve.- Ako im mogu dati barem malo pažnje, ako im mogu dozvati osmijeh na licima barem tih nekoliko minuta dok se borim, da barem malo ne misle na pakao kroz koji prolaze, onda sam učinio nešto dobro – poručio je Muhamad nakon borbe.Belal možda nije najinteresantniji borac u historiji UFC-a, ali je onaj koji je poslao jednu od najjačih poruka u svijet. Ko bi rekao da se u tako krvavom sportu može poslati poruka mira...

Armand Duplantis: Niko mu nije ravan

Jeftin život

Jasmila Žbanić: Jasne poruke

Novak Đoković: Najbolji teniser ikada

Teret ekonomiji

Bakirov Šerif

Ma 'ta će vam milijarda eura

Leon Maršan: Heroj nacije

Ivan Martinović: Jajčanin blista u Parizu

Teror nad Palestincima

Novak Đoković: Jednostavno, najbolji

"Đe su pare"

Andrej Gajić: Svjetski naučnik

Ko su izdajnici

Sudijska nadoknada

Palestinski prvak

Kolumne

Armand Duplantis: Niko mu nije ravan

Jeftin život

Jasmila Žbanić: Jasne poruke

Novak Đoković: Najbolji teniser ikada

Teret ekonomiji

Bakirov Šerif

Ma 'ta će vam milijarda eura

Leon Maršan: Heroj nacije

Ivan Martinović: Jajčanin blista u Parizu

Teror nad Palestincima

Novak Đoković: Jednostavno, najbolji

"Đe su pare"

Andrej Gajić: Svjetski naučnik

Ko su izdajnici

Sudijska nadoknada

Palestinski prvak