U Multimedijalnom centru kulturu (CZK) Sarajevo, 12. decembra održan je Koncert talenata, polaznika iMTM Sarajevo u klasi Ajsele Zoronjić, Irme Mulić i Dine Mangafića.&nbsp;Nakon višemjesečnih priprema na koncertu se predstavio više desetina polaznika talentovanih mladih umjetnika koji pohađaju škole pjevanja, gitare, klavira, bas gitare i bubnjeva pri iMTM te polaznici RSL Awards programa u okviru kojeg se izvodi pop rock muzika. Koncert talenata organiziran je s ciljem pružanja kontinuirane platforme za mlade umjetnike i učenike muzičkih škola da razvijaju svoje vještine i steknu scensko iskustvo, čime se jača muzička scena u zajednici, a dugoročno se potiče razvoj budućih generacija muzičara. U konačnici ovaj projekt primarno ima za cilj ojačati pop rock scenu BiH, iznjedriti nove vokalne soliste i instrumentaliste kao i ojačati izvođačku praksu u muzičkoj umjetnosti. Naredni koncert je planiran tokom 2025. godine, ali kojem tokom decembra 2024. godine prethodi izvedba muzičko-scenskog performansa iMTM odjela za Muzički teatar.Projekt je pomogla Fondacija za muzičke, scenske i likovne umjetnosti posebno u segmentu izrade scenografskih elemenata za ovaj ali i sve buduće koncerte talenata, kao i nabavke i iznajmljivanja specijalizirane audio i light opreme za realizaciju te prostornih kapaciteta za probe i izvedbu.&nbsp;&nbsp;

U konačnici ovaj projekt primarno ima za cilj ojačati pop rock scenu BiH, iznjedriti nove vokalne soliste i instrumentaliste

Koncert talenata, polaznika iMTM Sarajevo

Održan koncert talenata iMTM Sarajevo: Platforma za mlade umjetnike

Ljubav, taj univerzalni osjećaj koji nadahnjuje umjetnike, spaja ljude i mijenja svijet, bit će tema posebnog koncerta iz ciklusa šefa dirigenta pod nazivom "Love".&nbsp;Ova muzička večer, zakazana za 14. februar 2024. godine, obećava nezaboravno putovanje kroz veličanstvene melodije koje istražuju različite aspekte ljubavi.Pod dirigentskom palicom rumunskog maestra Mihne Ignata (Mihnee) i uz virtuoznu izvedbu armenskog pijaniste Rubena Dalibaltajna (Dalibaltayana), publika će uživati u impresivnom programu.&nbsp;

Pod dirigentskom palicom rumunskog maestra Mihne Ignata (Mihnee) i uz virtuoznu izvedbu armenskog pijaniste

Ljubav kroz muziku: Koncert Sarajevske filharmonije povodom Dana zaljubljeniih

"Stećci srednjovjekovne župe Vidogošća - faza 1 Stećci Ilijaša" naziv je prezentacije i izložbe koji će biti upriličeni 26. decembra u Zemaljskom muzeju BiH.Projekat "Stećci srednjovjekovne župe Vidogošća – Faza 1 (Stećci Ilijaša)" realiziran je u drugoj polovini 2023. i 2024. godine.Po riječima rukovodioca projekta profesora Edina Bujaka, osnovni cilj je utvrditi stanje stećaka na prostoru župe Vidogošće (u fazi 1 na prostoru Ilijaša), prezentirati bogato srednjovjekovno naslijeđe javnosti te stvoriti pretpostavke za njihovo daljnje proučavanje i afirmiranje u naučne, edukativne i turističke svrhe.- Realizacijom projekta otvaraju se mogućnosti iskorištavanja stećaka kao pretpostavki za razvoj i obogaćivanje turističke ponude Kantona Sarajevo, a što je u skladu i sa strategijom razvoja Kantona – navodi Bujak u saopćenju.Projekt je u prvoj fazi obuhvatio detaljan pregled većeg dijela Općine Ilijaš te je evidentirano stanje registriranih nekropola sa stećcima.Po prvi put stećci su detaljno opisani i napravljeni su precizni i georeferencirani planovi nekropola na osnovu čega će biti stvorene pretpostavke za uvrštavanje stećaka u prostorni plan Općine.Također, po prvi put su najznačajniji stećci fotogrametrijski snimljeni kako bi se sačuvao njihov zatečeni oblik, veličina, položaj te detalji poput ukrasa i natpisa koji se na njima nalaze.- Stvoreni su uvjeti da se od istih snimaka izrade 3D modeli, što predstavlja inovativan pristup proučavanja stećaka - naglasio je Bujak u saopćenju.Konačno, najznačajniji spomenici su isprintani u 3D formatu te su s fotografijama prezentirani na izložbi kao jedan od vidova promocije i evaluacije samog projekta.Projekat "Stećci srednjovjekovne župe Vidogošća – Faza 1 (Stećci Ilijaša)" realiziran je pod rukovodstvom Univerziteta u Sarajevu - Filozofskog fakulteta, a finansiran je iz projektnih sredstava Ministarstva za nauku, visoko obrazovanje i mlade Kantona Sarajevo.

Po prvi put stećci su detaljno opisani i napravljeni su precizni i georeferencirani planovi nekropola

Izložba "Stećci srednjovjekovne župe Vidogošća" 26. decembra u Zemaljskom muzeju BiH

U novogodišnjoj predstavi s podjelom paketića, Izvrnuta Nova godina, saznajte šta se događa kada nestašni likovi Mračak i Sivka odluče poremetiti planove Djeda Mraza i sve izvrnuti naopačke kako bi se zabavili. Kako će Djeda Mraz izgledati s kapom umjesto brade i bradom umjesto kape? Hoće li, uz pomoć prijatelja, ipak uspjeti podijeliti paketiće djeci?Tekst, songove i režiju predstave potpisuje Mirna Jogunčić, koja ujedno i glumi, uz Almu Merunku, Adisa Omerovića i Riada Avdića. Koreografiju je osmislila Belma Čečo Bakrač.Muzička saradnica je Irma Mulić, dok su za snimanje i obradu songova zaslužni Samir Mršević. Šminku za predstavu kreira Maja Talović, a dizajn vizuala potpisuje Almir Gusić.Predstava je nastala u produkciji Udruženja dramskih glumaca "Mundo Mondo" u saradnji s Pozorištem mladih Sarajevo. Do kraja decembra planirane su još tri izvedbe.Detaljnije informacije možete pronaći na Facebook stranicama Udruženja dramskih glumaca "Mundo Mondo" i Pozorišta mladih Sarajevo.Ulaznice su dostupne na blagajni pozorišta i putem portala <a href="https://www.kupikartu.ba/">kupikartu.ba</a>.

Muzička saradnica je Irma Mulić, dok su za snimanje i obradu songova zaslužni Samir Mršević

Predstava "Izvrnuta Nova godina" u Pozorištu mladih Sarajevo

Radionicom za osnovce i srednjoškolce pod nazivom "Komparacija dramske i operne predstave", koja je održana sinoć u Konjicu, završena je manifestacija Teatar baština ’24., a radionicu je vodila Emina Alaoui Jazdi (Yazidi).Teatar baština ’24. suradnja s profesionalnim kazališnim produkcijama”, publici u Konjicu i brojnim gostima ovog grada "darovao" je gostovanja teatarskih produkcija te ostale bogate programske sadržaje, navodi se u priopćenju narodnog univerziteta Konjic.S obzirom na to da radionica nosi naziv "Komparacija dramske i operne predstave", o povezivanju ove dvije umjetnosti i na koji način ih nastoji približiti, Jazdi je kazala kako smatra da u teatru ima mnogo elemenata opere, naročito u impostaciji glasa, svakog glumca.- Dakle, ne znam, mnogi su čitali i istraživali operu i teatar, ali je možda nekima manje poznato da je klasična antička teatarska izvedba zapravo imala u sebi puno elementa opere, odnosno korskog pjevanja. Na momente su glumci izlazili da bi dočarali neku situaciju do kraja, izlazili su i pjevali su zapravo pjesmu ili neki ep ili dio koji je zapravo trebao pojačati situaciju o kojoj upravo glumci govore. Tako da je to zapravo, oni su blizanci – opera i teatar te po meni da su zapravo nepodjeljivi - poručila je Jazdi.U svom pedagoškom radu Jazdi se bavila radionicama muzikoterapije za nastavnike i pedagoge osnovnih škola, obrazovanjem djece i mladih za vokalno i korsko pjevanje, dramskim i scenskim pokretom. O muzikoterapiji i koliko ona sama ima efekta na ljudsko zdravlje Emina Alaoui Yazidi je istaknula nekoliko stvari.- Muzikoterapija je potisnuta, a zapravo bi trebala biti jedan od najvažnijih elemenata današnjeg modernog načina življenja, zato što prije svega usporava čovjeka u ovom suludom ritmu i u svakodnevnoj životnoj trci. Smatram da bi zaista muzikoterapija trebala biti svakodnevni odmor svakog modernog čovjeka, od djeteta do čovjeka starije životne dobi. Mislim da bi zaista u tijeku dana trebalo imati vremena oslušnuti samog sebe, makar pet minuta - zaključila je Jazdi.&nbsp;

U svom pedagoškom radu Jazdi se bavila radionicama muzikoterapije za nastavnike i pedagoge osnovnih škola

Radionica "Komparacija dramske i operne predstave"

Konjic: Završena manifestacija Teatar baština 2024.

&nbsp;Radionicom za osnovce i srednjoškolce pod nazivom "Komparacija dramske i operne predstave", koja je održana sinoć u Konjicu, završena je manifestacija "Teatar baština ’24. suradnja s profesionalnim kazališnim produkcijama", a radionicu je vodila Emina Alaoui Yazidi."Teatar baština ’24. saradnja s profesionalnim pozorišnim produkcijama”, publici u Konjicu i brojnim gostima ovog grada "darovao" je gostovanja teatarskih produkcija te ostale bogate programske sadržaje, navodi se u saopćenju Narodnog univerziteta Konjic.S obzirom na to da radionica nosi naziv "Komparacija dramske i operne predstave", o povezivanju ove dvije umjetnosti i na koji način ih nastoji približiti, Emina Alaoui Yazidi je kazala kako smatra da u teatru ima mnogo elemenata opere, naročito u impostaciji glasa, svakog glumca.- Dakle, ne znam, mnogi su čitali i istraživali operu i teatar, ali je možda nekima manje poznato da je klasična antička teatarska izvedba zapravo imala u sebi puno elementa opere, odnosno korskog pjevanja. Na momente su glumci izlazili da bi dočarali neku situaciju do kraja, izlazili su i pjevali su zapravo pjesmu ili neki ep ili dio koji je zapravo trebao pojačati situaciju o kojoj upravo glumci govore. Tako da je to zapravo, oni su blizanci – opera i teatar te po meni da su zapravo nepodjeljivi - poručila je Yazidi.U svom pedagoškom radu Emina Alaoui Yazidi se bavila radionicama muzikoterapije za nastavnike i pedagoge osnovnih škola, obrazovanjem djece i mladih za vokalno i korsko pjevanje, dramskim i scenskim pokretom. O muzikoterapiji i koliko ona sama ima efekta na ljudsko zdravlje Emina Alaoui Yazidi je istaknula nekoliko stvari.- Muzikoterapija je potisnuta, a zapravo bi trebala biti jedan od najvažnijih elemenata današnjeg modernog načina življenja, zato što prije svega usporava čovjeka u ovom suludom ritmu i u svakodnevnoj životnoj trci (...) Smatram da bi zaista muzikoterapija trebala biti svakodnevni odmor svakog modernog čovjeka, od djeteta do čovjeka starije životne dobi. Mislim da bi zaista u tijeku dana trebalo imati vremena oslušnuti samog sebe, makar pet minuta - zaključila je Yazidi.&nbsp;

Publika u Konjicu i brojni gosti ovoga grada mogli su uživati u teatarskim produkcijama

Radionicom "Komparacija dramske i operne predstave" završena manifestacija "Teatar baština '24"

Izložba pod nazivom "VLADO PRAVDIĆ - MALI PRINC S MARIJINOG DVORA", autorice muzejske savjetnice Amine Abdičević, otvorena je večeras u Muzeju književnosti i pozorišne umjetnosti BiH, u povodu 75. godišnjice rođenja ovog izuzetnog muzičara. Vlado Pravdić bio je član legendarnog rock sastava Bijelo dugme, kao i drugih uticajnih grupa poput Ambasadora i Indexa.Posjetioci će na ovoj izložbi imati priliku da saznaju detalje o životu i radu Vlade Pravdića kroz raznovrsne izložbene eksponate. Među njima su privatne fotografije iz njegovog arhiva, službene fotorgrafije iz njegovih godina rada u grupama Ambasadori, Indexi i Bijelo dugme, kao i novinski članci, intervjui, popis diskografskih izdanja na kojima je učestvovao te posebno vrijedan eksponat - posljednje klavijature na kojima je Pravdić svirao, saopćeno je iz Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti BiH.Izložba je dio projekta "Književnost i popularna kultura" koji istražuje povezanost književnosti i popularne kulture u Bosni i Hercegovini, a koja se bazira na dokumentarnoj građi i drugim svjedočanstvima.O Pravdiću su osim autorice, govorili direktorica Muzeja Šejla Šehabović, novinar i urednik Dževdet Tuzlić, poznati muzičar Vlado Podany te kompozitor, muzičar i muzički producent Ismet Nuno Arnautalić koji je i otvorio izložbu.Vlado Pravdić rođen je 6. decembra 1949. godine u Sarajevu. Muziku je zavolio još u ranoj mladosti, a njegov muzički put počeo je u grupama Vokins i Kost. U periodu od 1970. do 1971. godine svirao je u grupi Ambasadori, a kasnije je postao član Indexa. Godine 1974. pridružuje se grupi Jutro, koja ubrzo mijenja ime u Bijelo dugme, gdje je proveo ključne godine svoje karijere.Pravdić je bio poznat po svom posvećenom načinu života, koji se razlikovao od tipičnog životnog stila muzičara, te je bio u grupi Bijelo dugme sve do 1987. godine, a potom se vratio 2005. godine kada su održali seriju uspješnih koncerata.Izložba "VLADO PRAVDIĆ - MALI PRINC S MARIJINOG DVORA" biće otvorena za posjetioce i nakon novogodišnjih praznika, a ljubitelji muzike, historije i kulture pozvani su da posjete ovu jedinstvenu izložbu koja čuva uspomenu na jednog od najvažnijih muzičara bivše Jugoslavije.

Izložba je dio projekta "Književnost i popularna kultura" koji istražuje povezanost književnosti i popularne kulture u Bosni i Hercegovini

Otvorena izložba "Vlado Pravdić – Mali princ s Marijinog Dvora"

Tefsir kompletnog Kur'ana na bosanskom jeziku, autora hafiza prof. dr. Safveta Halilovića, predstavljen je danas u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu. To je jedan od najznačajnijih projekata Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Ovo djelo štampano je u četiri toma i obuhvata više od 2.200 stranica.Tefsir je rezultat jedanaestogodišnjeg rada profesora Halilovića, uz pripremu koja je trajala 30 godina. Tokom pisanja i pripreme ovog djela, Halilović je konsultovao brojne savremene islamske učenjake i duboko analizirao klasičnu i savremenu literaturu na arapskom i drugim jezicima.- Primarni cilj je bio da poruka Kur'ana bude utemeljena, u duhu naše časne vjere, u duhu islamske tradicije Bošnjaka i hanefijskog mezheba, na principima islamske središnjosti. Ovo je ovovremeno tumačenje, važno je da poruka Kur'ana bude jasna čovjeku ovog vremena, jer ja sam sin ovog vremena - kazao je profesor Halilović.- Nastojao sam da kur'anske poruke prezentujem na način da budu razumljive čovjeku ovog vremena, jer Kur'an je uputa Stvoritelja svim ljudima - dodao je.Promotori djela, direktor Uprave za vjerske poslove Rijaseta Mensur ef. Malkić, muftija zenički Mevludin ef. Dizdarević, muftija travnički Ahmed ef. Adilović, te recenzent Mustafa Prljača, izrazili su nadu da će djelo imati pozitivan uticaj na muslimane ali i nemuslimane.- Pisan je jednostavnim jezikom, namijenjen je široj čitalačkoj publici, tako da se nadamo i vjerujemo da će on u značajnoj mjeri približiti Kur'an našem čitaocu, muslimanu, ali i nemuslimanu, i da će izvršiti veliki pozitivan utjecaj na dodatno humaniziranje našeg društvenog ambijenta - kazao je Mustafa Prljača, jedan od promotora.Po riječima Adilovića, Tefsir je na liniji Ehli-sunneta vel-džemata, na liniji većine islamskih učenjaka od vremena ashaba pa do današnjeg dana, odnosno na liniji središnjosti u islamu, bez pretjerivanja, bez odlaska previše u desno ili lijevo, nego pravim putem, onako kako je to Allah, dž.š, objavio i kako je Muhammed, a.s., pretočio u praksu, javlja MINA.Tefisr je islamska nauka koja se bavi izučavanjem Kur'ana. Kao nauka, pomaže da se razumije Kur'an, shvate značenja pojedinih ajeta i da se iz njih izvuku vjerski propisi i pouke.Prof. dr. Safvet Halilović je bosanskohercegovački pisac, teolog i univerzitetski profesor na Islamskom pedagoškom fakultetu u Zenici. Objavio je dvadeset knjiga i preko stotinu naučnih i stručnih djela iz područja tefsira, sire (životopisa poslanika Muhammeda), kur'anske antropologije, historije islama i dr. Njegova djela prevedena su na engleski, njemački, turski i arapski jezik. Od 2006. godine je član Svjetske unije islamskih učenjaka. Član je Internacionalne akademije nauka i umjetnosti u BiH.

Tefsir je rezultat jedanaestogodišnjeg rada profesora Halilovića, uz pripremu koja je trajala 30 godina

Predstavljen prvi kompletni Tefsir na bosanskom jeziku prof. dr. Safveta Halilovića

I ove godine u kakanjskom Domu kulture nastupili su Mješoviti hor KUD Dikan, Dječji gradski hor, Kamerno-simfonijski orkestar grada Zenice i mladi talentirani solisti: Ana-Marija i Luka Tomić, mješoviti hor KUD „Dikan”, Sabaheta Omerović, Emina Bajtarević i deda, Nejra Begovac, Hana Talić, Ahmed Juhić i dr.Bogat program vodili su Ana-Marija Tomić i Damir Čobo.Izvodile su se tradicionalne i moderne božićne pjesme u aranžmanima Armena Škobalja i pod ravnanjem Amile Pašalić Škobalj.

U organizaciji HKD Napredak u nedjelju, 22. decembra, u Domu kulture u Kaknju održan tradicionalni Božićni koncert.

Održan tradicionalni Božićni koncert



Šta se desi kada klaunovi uđu u svijet čuvenog klasika "Romeo i Julija" moći ćete saznati u četvrtak, 26. decembra sa početkom u 19:30 sati, kada će za vas predstavu "Ro i Juju" autorice i rediteljice Li Delong (Lee), izvesti glumci i glumice ansambla Narodnog pozorišta Sarajevo.Dino Bajrović, Aida Bukva, Faruk Hajdarević, Alen Konjicija, Mona Muratović, Merima Lepić Redžepović, Nerman Mahmutović, Mediha Musliović, Merjem Šiljak, muzičari Dario Kos i Vedran Vujica priredit će vam vrhunsku zabavu u stilu pozorišnog klauna.- Filmski set. Rediteljica sa vizijom i bez novca. Asistentica sa notesom i hrpom problema. Jedna filmska zvijezda. Spremačice koje sanjaju o svojih pet minuta slave. Tehničari koji stvaraju nered. Sve je moguće, čak i pojava Falstaffa i Gertrude. Svi oni donose svoju strast i potrebe u svijet haosa, svijet u kojem se ništa ne gradi, ništa se ne događa, ništa se ne postiže, svijet u kojem i najmanja stvar predstavlja ogroman problem. U tom svijetu Ro i Juju otkrivaju jedno drugo i podsjećaju nas na ljubav. Onu čistu i neiskvarenu - napisala je Emina Omerović.Kompozitor i tekstopisac songova je Darko Rundek, muziku i zvučnu podlogu potpisuje Li Delong, kostimska i scenografska rješenja uradila je Sanja Džeba, tok dizajn maske potpisuje Džoana Basi (Joanna Bassi).Ulaznice se mogu kupiti putem zvanične web stranice Narodnog pozorišta Sarajevo, putem platforme www.karter.ba ili direktno na blagajni Narodnog pozorišta.

Kompozitor i tekstopisac songova je Darko Rundek, muziku i zvučnu podlogu potpisuje Li Delong

Predstava "Ro i Juju" autorice i rediteljice Li Delong

Predstava u stilu pozorišnog klauna "Ro i Juju" na sceni Narodnog pozorišta Sarajevo

Izložba "Vlado Pravdić - Mali princ s Marijinog dvora" otvara se večeras u 19 sati u Muzeju književnosti i pozorišne umjetnosti Bosne i Hercegovine. Autorica ove izložbe je muzejska savjetnica Amina Abdičević.Vlado Pravdić, rođen 6. decembra 1949. godine u Sarajevu, bio je istaknuti muzičar i inovator. Njegov životni put bio je obilježen ljubavlju prema muzici, nevjerovatnom posvećenošću i talentom koji je ostavio neizbrisiv trag na regionalnoj muzičkoj sceni.Još kao dječak, sa sedam godina, Vlado je započeo svoju muzičku avanturu. Njegova majka, pijanistica, upisala ga je u muzičku školu, gdje je narednih 11 godina razvio duboku povezanost s klavirom. Završio je nižu i srednju muzičku školu, a nakon gimnazije, odlučio je upisati studij fizike na Prirodno-matematičkom fakultetu.Pravdićeva muzička karijera započela je 1966. godine kada je svirao u grupi Vokins zajedno s Vladimirom Savčićem Čobijem. Kasnije je bio član grupe Kost (1968–1970), a 1970. godine pridružio se Ambasadorima, gdje je prvi put ušao u studio. U tom periodu, vokalni solista Ambasadora bio je Zdravko Čolić, a upravo je Čolićeva ploča "Plačem za tvojim usnama" iz 1971. godine označila Vladin diskografski debi.U proljeće 1971. godine, Vlado je nabavio orgulje "Hammond T-202" i zamijenio Ranka Rihtmana u Indexima, gdje je svirao s manjim prekidima sve do 1973. godine. Njegov tehnički talenat došao je do izražaja kada je sam napravio "Leslie" pojačalo, koje je bilo superiorno fabričkom.Jesen 1973. godine donijela je ključni preokret u njegovoj karijeri. Odlaskom Davorina Popovića i Bode Kovačevića u vojsku, Vladi se ukazala prilika da se pridruži grupi Jutro, koja će ubrzo postati legendarno Bijelo dugme. Kao član Bijelog dugmeta, Vlado je bio poznat po svom stilu života koji se razlikovao od stereotipa vezanih za muzičare: nije pio, užasavao se pušenja, živio je disciplinirano i predano, s velikom ljubavlju prema sportu.U Bijelom dugmetu ostao je do 1987. godine, a 2005. se ponovo pridružio bendu za legendarne koncerte u Beogradu, Zagrebu i Sarajevu.Vlado Pravdić bio je oženjen dva puta i imao četvoro djece. Preminuo je u Splitu 5. decembra 2023. godine, samo dan prije svog 74. rođendana. Njegov doprinos muzici, skromnost i vizija ostaju kao trajna inspiracija.Izložba posvećena njegovom životu i djelu prilika je da se prisjetimo ovog velikog umjetnika, koji je svojom muzikom i karakterom obogatio kulturnu baštinu regije.

Njegov životni put bio je obilježen ljubavlju prema muzici, nevjerovatnom posvećenošću i talentom koji je ostavio neizbrisiv trag

Izložba "Vlado Pravdić - Mali princ s Marijinog dvora"

Izložba "Vlado Pravdić - Mali princ s Marijinog dvora" u Muzeju književnosti i pozorišne umjetnosti BiH

Hrvatsko kulturno društvo (HKD) Napredak, Glavna podružnica Mostar organizira "Napretkov svečani božićni koncert" koji će se održati u subotu, 28. decembra, u kapelici crkve sv. Petra i Pavla u Mostaru s početkom u 19 sati.Na koncertu će nastupiti "Napretkov trio Senso" kojeg čine mezzosopranistica Monija Jarak Mikulić, prof, Marijana Pavlović, prof, klavir i Elina Gvozdić, prof, violončelo.Uz Napretkov trio Senso na koncertu će nastupit i Napretkovi stipendisti, članovi HKD Napredak Glavna podružnica Mostar, Danijel Perić, bariton, Tomislav Perić, bariton, Roko Škobić, gitara, Marija Mila Milas, flauta, i Ante Milić, prof. harmonika, također član HKD Napredak Glavna podružnica Mostar. Voditeljica programa bit će Antonela Mandić, članica HKD Napredak Glavna podružnica. Program se sastoji od najljepših tradicionalnih božićnih pjesama, a svaka od njih ima svoju priču i slavi rođenje Isusa Krista, saopćeno je iz HKD-a Napredak Mostar. Podršku organizaciji dali su Ministarstvo civilnih poslova BiH, Centralni državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske i Centralna uprava HKD Napredak-Sarajevo.&nbsp;

Program se sastoji od najljepših tradicionalnih božićnih pjesama, a svaka od njih ima svoju priču i slavi rođenje Isusa Krista

Napretkov božićni koncert u subotu u Mostaru 

Još svega 10-tak dana ostalo je do ispraćaja 2024. godine, a to je period kada mnogi podvlače crtu na učinjeno, ispunjeno, ostvareno.&nbsp;Među njima je i reditelj Dino Mustafić, direktor Narodnog pozorišta Sarajevo, koji je upravo o tome govorio za „Dnevni avaz“.<h2>Pozorište narodu</h2>- Uradili smo mnogo toga u prošloj godini. Uspjeli smo prirediti nekoliko pozorišnih iznenađenja, unijeti poticajnu energiju, ispuniti pozorišnu salu publikom do posljednjeg mjesta, izboriti se za medijski prostor sa produkcijama visoke, kritičke kulture, s raznolikim narativima koje danas rijetko možete vidjeti u subvecioniranim institucijama kulture. Pokazali smo da je moguće smiono i nekompromisno pozorište kreirati unutar postojećeg sistema, što su publika i kritika prepoznale kao slobodan i intrigantan, pozorišno atraktivan iskorak u odnosu na prethodne godine. Naravno, iza svega toga stoji timski rad, vrlo naporan i energičan, rekao bih čak i iscrpljujući. Međutim, Narodno pozorište pokazalo je smionost da izađe iz okvira nekog unutar zadanog modela koji je davno prihvaćen kao naš, u koji su unaprijed upisani limiti i čija repetitivnost upućuje na određenu dozu konzervativizma i provincijalizma. Mi smo puno bolji, od toga koliko sami sebe vrednujemo, i trebamo se samo usuditi govoriti u teatru o onome što nas opterećuje ili veseli, o svijetu u kojem živimo i to govorom kog razumijemo – kazao je Mustafić.Podsjetio je na slogan s kojim je NPS nastupio početkom mandata za stogodišnjicu „Kuće na obali“, kazavši da je to i ostao slogan – „Pozorište narodu!“- Nimalo slučajno, jer vidim da se teatar vraća narodu. Mislim da je to budućnost teatra jer upravo u ovim strahovima od ekološke kataklizme, od trećeg svjetskog rata, od svih ratova, teatar djeluje kao neko sklonište jer nudi ono što je humanost, podrška slabima. A što se tiče mene, instinktivno sam odabrao teatar kao svoj medij, jer sam nomad u svom biću. Ne mogu to samo povezivati sa teatrom. Meni je stvarno užitak da putujem i da radim u različitim sredinama, upoznajem ljude. Ne doživljavam to kao poteškoću. To je moja strast i ne osjećam ni u jednom trenutku ni zamor ni prisilu – istakao je.<h2>Važnije od života</h2>Na naše pitanje na šta je najviše ponosan, odgovorio je:- Mislim da je rano da svodim račune, ima još mnogo toga što želim uraditi u životu i umjetnosti.Ne libi se iznijeti svoja mišljenja o društveno-političkim situacijama u državi. Rekao je kako se otvoreno zalaže za društvo socijalne pravde i građansko ustrojstvo BiH, što mnogi vežu za stranke građanske, socijaldemokratske i liberalne orijentacije...- Međutim, to je moj svjetonazor, kućni odgoj i obrazovanje, a ne stranačko opredjeljenje. Kao umjetniku i građaninu koji promišlja svijet, istina je važnija od moje pozicije i statusa, često i od mog ličnog probitka. Moji su istinski uzori ljudi kojima je to bilo važnije čak i od života. Uostalom, o tome je divno pisao Zigmunt Bauman (Zygmunt) koji je rekao: „Postajem slobodan kad sretnem drugog slobodnog čovjeka.“ Sloboda je opća ili je nema – zaključio je Mustafić.<h2>Egzistencijalna sudbina umjetnika</h2>Mustafić nam je otkrio da je NPS ove godine imao 30.000 gledalaca koji su uživali u programima.- Brojke nas ohrabruju. I sami ste se uvjerili da imamo u svim sarajevskim pozorištima iznimno dobar odziv publike i to govori da naše društvo ima kulturne potrebe koje se moraju održati. Najave koje dolaze s novim proračunima i ekonomsko-političkom situacijom u budućnosti nisu ohrabrujuće za pozitivan trend i nužni reformski put velikih pozorišnih sistema poput nacionalnih kuća na Balkanu. Moramo prepisati pozitivna zapadna iskustva subvencioniranja kulture, gdje je zadaća institucija da očuva najviše artističke standarde i ne dopusti da egzistencijalna sudbina umjetnika ovisi o milosti vladajuće političke većine i njihovog odnosa prema teatru. Tu bitku još nismo ni počeli – naglasio je Mustafić.

Instinktivno sam odabrao teatar kao svoj medij, jer sam nomad u svom biću

Mustafić: Ne osjećam ni zamor ni prisilu

Reditelj Dino Mustafić za "Avaz": Istina je važnija od pozicije i statusa

Tara Manić za „Heartefact“ iz Beograda režirala je predstavu „Kako sam naučila da vozim“ prema Pulicerom nagrađenom tekstu Pole Vogel (Paula), koja je premijerno izvedena 1997. u Njujorku. Prikazuje kompliciranu, nasilnu vezu koja se vremenom formira između djevojke i njenog ujaka. U predstavi, Malecka, koju glumi Marta Bogosavljević, sada već odrasla žena, priča nam priču o tome kako ju je njen ujak Teča, kojeg utjelovljuje Svetozar Cvetković, naučio da vozi automobil.<h2>Nije praksa</h2>Priča je to o seksualnom nasilju, pedofiliji, ispričanoj kroz prizmu žene žrtve, ali nikako ne upirući prst u potencijalne krivce, već prikazuje začarani krug zlostavljača i zlostavljenih. Ova predstava pokupila je četiri nagrade na nedavno održanom Internacionalnom teatarskom festivalu „Dani Jurislava Korenića“, među kojima je i tradicionalno priznanje za najbolju predstavu „Avazov zmaj“ koje dodjeljuje najtiražniji printani medij „Dnevni avaz“.Glumica Marta Bogosavljević govorila je za naš list o ovom komadu, osjetljivosti teme, ali i važnosti da se o njoj govori.

- Mogu da kažem da sam itekako zahvalna zbog priznanja jer to nije nikakva praksa. To je prosto ocjena i volja i žirija i publike da to padne u naše ruke i ja sam, zajedno uime cijele ekipe, veoma zahvalna i sretna zbog toga što su oni prepoznali u tome kvalitet, trud i rad, važnost te teme i predstave i uopšte govoriti o tome danas. To je divan blagoslov i baš sam se oduševila kad sam čula da smo osvojili nagrade, bilo je posebno. Znači nam to kao vid podrške i mislim da jednom narodu koji živi u ovom vremenu to znači. Čuti da se takva tema toliko rado primi i da ljudi žele da je čuju i da ona osvještava i pomjera neke granice ili ih bar na tren postavlja i osvještava to koliko je važno imati granice... Može samo da bude uveliko naša sreća što smo mi baš dio te priče – kazala je Bogosavljević.Naglašava da uloga nosi odgovornost sa sobom i težinu, ali i neku vrstu zadovoljstva što se o tome govori.- Mnogo je važno pričati o tome i sretna sam što sam dobila priliku da se bavim jednim zadatkom koji je društveno važan i odgovoran. To je lijepo i značajno za mene kao glumicu. Razumijevanje i međusobna empatija u životu su važni. Jer nekad neke stvari možda ne možemo da razumijemo ili ćemo da ih osudimo ili ćemo da kažemo jedno, drugo, treće, a ne možemo to da kažemo jer možda nismo ni sagledali tu situaciju. Tako da je meni značajno i moram da kažem da je i meni otkrilo šta to zapravo znači, koliko takav jedan odnos može biti složen i zapravo ambivalentan i šta znači ustvari ambivalentan odnos u tom smislu. I ja sam zapravo ovim tekstom razrušila barijeru u svojoj glavi da to mora biti neki čika iz žbuna koji dođe i siluje te ili uradi nešto protiv tvoje volje i sada ti imaš traumu, ali nisam uopšte povezivala da možeš imati traumu na nekog koji je blizak tebi jer kao po automatizmu nekako to otpišemo – istakla je Bogosavljević.<h2>Pružanje oprosta</h2>Kaže da je autorica teksta napisala svoju priču s razmakom od 20 ili 30 godina.- Njen Teča je preminuo kada je imala 18, a ona je toliko poslije sjela to da napiše i baš je naglasila da ovaj komad posvećuje oproštaju, da ona sama želi kroz pisanje tog komada da se oprosti od svog teče na pravi način, bez da ikome gura prst u oko, bez da osuđuje i generalizuje silovatelje ili pedofile ili koga god. Prosto, ona je željela samo da se na adekvatan način oprosti od njega i igranjem ovog komada nekako mi to publici i pružamo – rekla je Bogosavljević.Važno joj je, dodala je, da se time bavi, zato što razlistava mnoge slojeve i poručuje da nije sve samo crno ili bijelo.- Poklopilo se da je spisateljica žena, kao i rediteljka žena, i da je taj lik koji zapravo sprovodi cijelu radnju, da je sve napisano iz ženske perspektive. Mislim da je baš bogatstvo i da mudrost i težina i visina ovog zadatka i teksta kao takvog, leži u tome što nikome se ne uperi prst u oko, i nije Teča babaroga neka, nego je čovjek od krvi i mesa kojeg mi možemo zamisliti dok čitamo ili doživjeti dok gledamo Svetozara kako igra Teču. Važno je da se čuje ženski glas, kako ne, kao i da žene o tome pričaju i da tu ne postoji sramota i strah. U ovom kontekstu jeste važna žena i ta Malecka koja je odrasla u ženu s traumama i koja ima osakaćenost u nekom smislu koju će čitavog života nositi sa sobom i to nije lako, ali je nekako ona naučila da se izbori s tim i da nastavi dalje i mislim da je u tome ljepota ovog progovaranja iz te žene, zato što je ona smogla snage i načina da oprosti koliko god je to – naglasila je Bogosavljević.<h2>Naredni projekti</h2>- Trenutno radim na jednoj predstavi koja se zove „Izgled stvari“, to je doktorski umjetnički projekat kolege Andrija Daničića, on to radi u okviru fakulteta i to je projekat koji se radi u procesu vremena od 18 nedjelja, tako da sam ja u tome već od oktobra i to bi trebalo u februaru da izađe, a nakon toga ćemo vidjeti pod okriljem koje produkcije će se igrati pošto je ovo sada fakultetski doktorski umjetnički rad. Trebalo bi da neke serije u kojima sam igrala da imaju svoje nastavke, ali još nisu potvrđeni datumi kada će to tačno biti, ali mogu da kažem da publika koja je voljela te serije može da se raduje njihovom nastavku jer će vjerovatno i veoma sigurno doći do nastavka snimanja – kazala je Bogosavljević koju publika u BiH poznaje i iz serije „U klinču“.Hvala vam od srca što je „Avazov zmaj“ pripao nama i baš mi je drago da ste se odlučili baš za našu predstavu, rekla je Bogosavljević.

Priča je to o seksualnom nasilju, pedofiliji, ispričanoj kroz prizmu žene žrtve 

Bogosavljević: Društveno važan i odgovoran zadatak

Glumica Marta Bogosavljević za "Avaz" o predstavi "Kako sam naučila da vozim": Razrušila sam barijeru u svojoj glavi

Almin Zrno, jedan od najistaknutijih bh. fotografa, rođen je 1966. godine u Sarajevu. Daleko od svjetskih centara fotografije, Zrno je rano otkrio ljubav prema fotografiji, dok je u tamnoj komori razvijao svoje prve uratke. Autor je dvije monografije i dobitnik sedam prestižnih nagrada „Collegium Artisticum“ za najbolju fotografiju. Također, nosi status istaknutog samostalnog umjetnika Kantona Sarajevo. Dugo se bavio dokumentarnom fotografijom, a jedan od njegovih najpoznatijih radova „Majka Srebrenice“ bio je prekretnica u njegovom umjetničkom stvaralaštvu. Zbog ove fotografije odlučio je da se više neće baviti tim žanrom.<h2>Ključ uspjeha</h2>Kako ste se zaljubili u fotografiju? Šta je prevagnulo da se bavite tim pozivom?

- Prevagnuo je moj prvi susret sa tamnom komorom, jer kada sam počinjao to je bilo vrijeme filma, razvijača, fiksira. Moj prvi ulazak u laboratoriju, crveno svjetlo, taktilnost, šnjiranje filmova, razvijanje fotografija i njihovo pojavljivanje su za mene bili, očito, kobni. Imao sam tada oko 14–15 godina.Dakle, Vi ste od malena znali kojim ćete putem krenuti?- Nisam, iskreno. Malo sam šverao, ali sam se, nasreću, vratio ovome u čemu sam sad i sigurno ne bih bio sretniji da radim bilo šta drugo, koliko sam sretan što se bavim fotografijom.Kako zadržati tu sreću i ljubav prema poslu, posebno danas kada se ljudi bore da zarade i prežive, zbog čega se nerijetko i izgubi ta ljubav?- Posvećenost i upornost su svakako ključ svakog uspjeha. To je jedna stvar, a druga je da morate vjerovati u sebe. Treća stvar, to što radite mora biti provjereno na neki način. Da zaista ima vrijednost, i ako ispunite sve to, sigurno ćete moći da uživate radeći što volite. Naravno, ako radite za pare, onda bježite iz bilo kog biznisa, ali ako radite jer je to dio vas, onda ćete uživati. Naravno, samo treba izbaciti konzumeristički, materijalistički dio iz života i odjednom je sve nekako lakše. Ako vas definira skupi auto ili more nekretnina, onda sto posto ne uživate u tome što radite, samo ste robovi novca.Smatrate li da je u BiH svijest malo razvijenija kada je riječ o fotografiji, cijeni li se ona danas malo više nego ranije?- Svako vrijeme ima svoje breme i to je kriva koja ide, pa se desi da imate špic, onda naiđe ravna linija ili propadanje i sve tako u krug. Nije stvar samo u fotografiji, mnogo je kompleksnije. U današnje doba se ne kupuje djelo, nego potpis umjetnika, a djelo postaje čak irelevantno u svemu tome. Ako umjetnost stanuje u vama i ima potrebu da vrišti iz vas i da je realizirate, vi udovoljavate tom porivu i ne promišljate o parama niti o poziciji, jer sve je drugo pragma ili pokvarenost. Život stvaraoca se ne odvija na način da prati modu. On prati svoj unutrašnji glas i intuiciju koja ga vodi kroz život i govori mu šta bi trebao da radi. Ne prati se sredina niti trend. Nažalost, mnogo umjetnika je kroz historiju postalo poznato i priznato poslije svoje smrti, to je očito neki usud. Daleko od toga da se ja kompariram s njima, samo uživam u ovome što radim i vjerovatno je to formula za uspjeh. Sad, bilo da je u pitanju fotografija, instalacija, videouradak, film, to sve zavisi i od toga koliko se priča o tome. Nažalost, likovne kritike je jako malo, ona se uvijek svodi na glorifikovanje.Pretpostavljam da je lični izražaj, lični pečat, zapravo osnova umjetničkog rada. Kako, zapravo, pronaći sebe, kako doći do dubine svog bića?- Eh, to je pitanje od milion dolara. Svakome ko stvara i ima potrebu da se izražava, samo je vrijeme to koje definiše i ispolira osobu, i ako ima tu stvarno nešto, u konačnici dobijete, uslovno rečeno, vaš potpis ili pečat. Kad vidite taj rad, onda na prvu kažete: „Ovo mi liči na (nekoga)“ i to je onda zaista to. Put do te tačke je jako dug i trnovit i prožet s milion pitanja i borbi sa samim sobom, dok ne dođeš do nečega što misliš da je ti. Da je tvoj rukopis, potpis, tvoje svjetlo i izražaj, nešto što bi ljudi prepoznavali. To je jedno putovanje koje traje dugo i ono se mijenja, svi se mi mijenjamo. Ako si zaista iskren onda je sasvim normalno da se mijenjaš, jer se u suprotnom nalaziš u nekoj zoni komfora. Zato i jesu najljepše neke retrospektivne izložbe majstora kojeg gledate po fazama, godinama, i možete prepoznati bol ili bolest koja ga je transformisala u potpuno drugi izražaj.

Koliko je važno da se čovjek osami i suoči se s onim što mu se ne sviđa?- To je apsolutno nužno. Spoznaja samog sebe koja proizilazi samo iz samoće i, nažalost, nekog bola. Čovjek mora izaći iz zone komfora i ostati sam sa svojim mislima, još ako je u nekoj boli, ta introspekcija gdje tragaš, odjednom se otvore neke misli i sobe za koje nisi bio svjestan da imaš snage da prođeš kroz to sve. Onda se otvaraju i neke nove slike, vizija, naprimjer, meni je to bio period pandemije. Ja sam, naprimjer, bio u ratu ovdje i to je jedno od iskustava koje me definisalo. Ja sam jedan čovjek prije rata i drugi poslije. Isto tako sam jedan čovjek prije korone i jedan poslije. Onda vidiš da ustvari samo neke ekstremne situacije te dovode do nekih razrješenja i novih puteva kojima se jednostavno prepustiš nekom intuicijom i kreneš njima.<h2>Trnovit put</h2>Šta fotografiju čini posebnom, da se istakne među sto drugih?- Nemam odgovor na to pitanje, jer kao što je otisak prsta jedinstven, tako je i sa fotografijama. Možemo stajati na istom mjestu, imati iste alate, napravit ćemo dva različita djela. Ja ne promišljam na taj način, samo se trudim da viziju i san koji imam u tom trenutku ostvarim najbolje što znam. Savršenstvo ne postoji, ne moramo biti savršeni da bismo bili sretni i zadovoljni radom koji smo uradili. S druge strane, imamo taj profesionalni, etički, moralni stav o sebi, da ipak do neke tačke morate doći i poštovati je. Put do trenutka kada vi izložite neko svoje djelo je trnovit i zavisi od puno faktora. Nema tu formule, ali u tome i jeste ljepota. Nemir koji nosi stvaralac u vrijeme filma je bio puno izraženiji nego što je danas u vrijeme digitale. Tada ste imali film ili dva i odete na teren, a na ekranu ne vidite šta snimate. Upotrebljavala su se sva znanja i vještine, svi mogući alati do kojih ste došli da snimite najbolje što znate i umijete. Onda se zatvorite u laboratoriju i razvijete taj film i osjetite neko odgođeno zadovoljstvo, adrenalin. Mi danas živimo prebrzo, i to nije dobro za čovjeka, samo trpamo u sebe, ne razumijemo, nije nam jasno, ali idemo dalje.Više od dvije decenije se bavite ovim poslom, na šta ste najviše ponosni u svojoj karijeri?- Ponosan sam što sam ostao čovjek sve ovo vrijeme, a sve drugo trebaju da kažu drugi. Fol je moći sebe pogledati u ogledalu i moći dignute glave proći kroz ovaj grad. Beskrajno sam sretan i ispunjen sa svim što je bilo, a naravno radujem se ovome što dolazi i živim u ovom trenutku, bavim se stvarima koje me ushićuju i čine sretnim.<h2>Nova izložba</h2>- Ja sam uplovio u neki novi likovni jezik. Otišao sam malo od fotografije jer mi je u jednom trenutku za ovo što radim bila nedostata, nisam htio raditi 2D format, nego sam morao imati 3D i ušao sam u instalacije i trenutno sam u tim nekim pleoneksičnim govorima. Prije dvije godine u Umjetničkoj galeriji bio je izložen rad „Pleonexia I“, ove godine je u Europe Houseu i u Tuzli bila izložena „Pleonexia II“, a iduće godine, vrlo brzo će biti „Pleonexia III“, i to mi stvara neke lijepe misli i osjećanja, ne znam kako da ih opišem. I ova instalacije će biti ispričana na nefotografski način, neki neonski radovi, toliko mogu trenutno reći.

U današnje doba se ne kupuje djelo, nego potpis umjetnika, a djelo postaje čak irelevantno u svemu tome

Almin Zrno za "Avaz" o ljubavi prema umjetnosti: Ponosan sam što sam ostao čovjek sve ovo vrijeme

Prva biblioteka na otvorenom u Visokom počela je s radom prije osam mjeseci.&nbsp;Na inicijativu Edžnana ef. Hajrića, imama Tabačke/Tabhanske džamije te džematskog odbora, biblioteka je otvorena i nalazi se u zidu koji okružuje džamiju.

Imam Tabačke/Tabhanske džamije u Visokom Edžnan ef. Hajrić ističe da je biblioteka otvorena za one koji žele da čitaju, ali i za one koji žele darovati knjigu. Biblioteka je dostupna 24 sata, a također nema ograničenja ni kad je riječ o naslovima i žanrovima knjiga. Biblioteka sadrži knjige vjerskog sadržaja, ali u ponudi su građanima i druge knjige iz oblasti nauke i društvenog života. Cilj je približavanje knjige i kulture čitanja, posebno među mlađim naraštajima.- Prostor u u zidu džamije iskoristili smo da smjestimo četiri police za knjige. Cilj je približavanje knjige i kulture čitanja posebno mladim osobama. Znamo da su oni danas okupirani digitalnim sadržajima. Smatrao sam da je knjizi mjesto uz džamiju. Džamija nije samo mjesto molitve, nego može biti i prostor za čitanje, za razmišljanje. I najveći islamski univerziteti su potekli iz džamija - smatra efendija Hajrić.Otvorenu biblioteku Visoko realizovao je arhitektonski biro iz tog grada "Sinteza". Police i prostor za čitanje projektovao je Jasmin Sirčo.Projekt "Otvorena biblioteka" bio je u konkurenciji među 200 odabranih projekata, konkurenata za prestužnu nagradu "Share Architecture Awards 2024".- Projekt je bio na takmičenju u Grčkoj, kao jedini projekt iz Bosne i Hercegovine. To je takmičenje iz arhitekture u raznim oblastima. Naša biblioteka je bila u konkurenciji Edukacije. Nismo dobili nagradu, ali sam podatak da smo došli na ovo prestižno takmičenje jugoistočne Evrope nam imponuje. Drago nam je da je i na taj način u svijetu arhitekture ovaj mini projekt prepoznat - podvukao je imam Tabačke džamije Edžnan ef. Hajrić.

Održan koncert talenata iMTM Sarajevo: Platforma za mlade umjetnike

Ljubav kroz muziku: Koncert Sarajevske filharmonije povodom Dana zaljubljeniih

Izložba "Stećci srednjovjekovne župe Vidogošća" 26. decembra u Zemaljskom muzeju BiH

Predstava "Izvrnuta Nova godina" u Pozorištu mladih Sarajevo

Konjic: Završena manifestacija Teatar baština 2024.

Radionicom "Komparacija dramske i operne predstave" završena manifestacija "Teatar baština '24"

Otvorena izložba "Vlado Pravdić – Mali princ s Marijinog Dvora"

Predstavljen prvi kompletni Tefsir na bosanskom jeziku prof. dr. Safveta Halilovića

Održan tradicionalni Božićni koncert

Predstava u stilu pozorišnog klauna "Ro i Juju" na sceni Narodnog pozorišta Sarajevo

Izložba "Vlado Pravdić - Mali princ s Marijinog dvora" u Muzeju književnosti i pozorišne umjetnosti BiH

Napretkov božićni koncert u subotu u Mostaru

Reditelj Dino Mustafić za "Avaz": Istina je važnija od pozicije i statusa

Glumica Marta Bogosavljević za "Avaz" o predstavi "Kako sam naučila da vozim": Razrušila sam barijeru u svojoj glavi

Almin Zrno za "Avaz" o ljubavi prema umjetnosti: Ponosan sam što sam ostao čovjek sve ovo vrijeme

Efendija Hajrić: Džamija nije samo mjesto molitve, nego i prostor za čitanje i razmišljanje

Kultura

Održan koncert talenata iMTM Sarajevo: Platforma za mlade umjetnike

Ljubav kroz muziku: Koncert Sarajevske filharmonije povodom Dana zaljubljeniih

Izložba "Stećci srednjovjekovne župe Vidogošća" 26. decembra u Zemaljskom muzeju BiH

Predstava "Izvrnuta Nova godina" u Pozorištu mladih Sarajevo

Konjic: Završena manifestacija Teatar baština 2024.

Radionicom "Komparacija dramske i operne predstave" završena manifestacija "Teatar baština '24"

Otvorena izložba "Vlado Pravdić – Mali princ s Marijinog Dvora"

Predstavljen prvi kompletni Tefsir na bosanskom jeziku prof. dr. Safveta Halilovića

Održan tradicionalni Božićni koncert

Predstava u stilu pozorišnog klauna "Ro i Juju" na sceni Narodnog pozorišta Sarajevo

Izložba "Vlado Pravdić - Mali princ s Marijinog dvora" u Muzeju književnosti i pozorišne umjetnosti BiH

Napretkov božićni koncert u subotu u Mostaru

Reditelj Dino Mustafić za "Avaz": Istina je važnija od pozicije i statusa

Glumica Marta Bogosavljević za "Avaz" o predstavi "Kako sam naučila da vozim": Razrušila sam barijeru u svojoj glavi

Almin Zrno za "Avaz" o ljubavi prema umjetnosti: Ponosan sam što sam ostao čovjek sve ovo vrijeme

Efendija Hajrić: Džamija nije samo mjesto molitve, nego i prostor za čitanje i razmišljanje