Nakon novog neuspjeha s usaglašavanjem Plana reformi za Plan rasta EU, bh. političari ponovo kreiraju ambijent u kojem šansi za dogovor i iskorak zaista neće biti. Kao i u ranijim sličnim slučajevima, kada su historijske šanse padale u vodu samo zato što neko od drveta nije vidio šumu, danima pljušte međusobne optužbe o tome ko je, kada i šta potpisao, čime je sve trgovao i kako je izdao državu i građane.

Dokumenti iz arhive mogu pomoći razumijevanju političkog mulja kroz koji bauljamo posljednjih 30 godina, ali ne i šansi da se konačno dočepamo prvog kamena na kojem bismo barem stali da predahnemo prije nego što, ako već moramo, definitivno propadnemo.

Iako tvrde da su rokovi bili kratki da ga detaljno prouče, premijeri iz četiri kantona imali su izgleda dovoljno vremena za stotinu primjedbi na nacrt Reformske agende. Zatvaraju se oči pred činjenicom da je usaglašeno 110 koraka, samo dva nisu, da se radi o nacrtu, a ne finalnom dokumentu, da će se o njemu izjasniti Brisel i da izostavljanje nekih mjera ne znači odustajanje od njih, pa se traži stotinu tehničkih i terminoloških opravdanja za „uvjetnu saglasnost“ koja zaustavlja evropski put BiH. Kao odgovor na potez SDA, koja u predizborno vrijeme nastoji spriječiti bilo kakav rezultat aktuelne vlasti, listaju se arhive, iz njih vade stari sporazumi kojima su kadrovi SDA pravili štetu državi.

Važno je da građani budu informirani, oni dužeg pamćenja i sami imaju vlastitu arhivu kardinalnih grešaka svake od stranaka, ali BiH trenutno nema vremena za ovakve dvoboje. Ogroman cilj je na kocki, a gubimo dragocjeno vrijeme.

Nismo uspjeli u regularnom toku, razočarenje je jedini dojam i nakon „produžetaka“ koje smo propustili, ali sudeći prema posljednjem saopćenju iz Delegacije EU u BiH - koja „domaće vlasti podstiče da bez daljih odgađanja dostave svoju Reformsku agendu“ - čini se da je glavni sudac iz Brisela ipak odlučio produžiti „utakmicu“ i pomoći raštimanoj bh. reprezentaciji da nekako dođe do gola.