Sa zalaskom sunca sinoć je nastupio ramazan, sveti mjesec za muslimane širom svijeta. Uoči samog dolaska tog dragocjenog mjeseca bh. ulema je poslala brojne poruke o značaju i važnosti ramazana. Upućene su i brojne čestitke ovdašnjim muslimanima i od onih koji čine vlast u našoj zemlji.U mnogim gradovima širom BiH ovaj odabrani mjesec za muslimane je donio i posebnu atmosferu. Dijelom se osjeti tradicija, ali i ono što ona nije, a što bi se, naprimjer, moglo pripisati kiču i nečemu što nije svojstveno našem podneblju.Nažalost, za neke će najvažniji trenutak biti „okinuti“ selfi za iftar pod blještavilom hiljada upaljenih lampica na nekoj „instagramičnoj“ lokaciji, ili na razne načine i sadržaje zloupotrijebiti dane ramazana za ličnu promociju na društvenim mrežama.Kako god, svako ima pravo provoditi ramazan onako kako misli da treba, tradicionalno ili na neki drugi način, ali ovaj mjesec je prilika za preispitivanje svakog čovjeka koji posti, gdje je i kakav može biti.Ramazan je prilika svakom iskrenom postaču, ali i svakom čovjeku kojem je stalo do dobrote, da pokaže da može biti bolji, drugačiji, odvažniji, da može nadići vlastite slabosti, od egoizma do pohlepe, da postanu svjesni koliko je važno držati na okupu vlastitu porodicu, koja nikad kao do sada nije bila izloženija raznim udarima, ali i zajednicu.Prilika je to za sve vjernike da se upitaju kakvu ulogu imaju u svojoj porodici, zajednici, društvu, koliko su sami odgovorni za neke situacije i pojave. Jesu li iskreni jedni prema drugima, koliko prepoznaju dobro u čovjeku do sebe? Koliko imaju razumijevanja za one koji pate, koji su bolesni, sami, siromašni? Jesu li izgubili osjećaj za vlastiti komšiluk, jesu li se toliko otuđili da se ta izuzetna tradicionalna vrijednost skoro ugasila?Ramazan je sveto vrijeme i prilika da se zastane, pogleda u vlastito lice, ali i lice onog do sebe.

 Ramazan je prilika svakom iskrenom postaču, ali i svakom čovjeku, da pokaže da može biti bolji, drugačiji, odvažniji

Pogled u lice

Sedmicu iza nas obilježio je skandal koji je napravio Nedeljko Elek, direktor „Sarajevo-gasa“ iz Istočnog Sarajeva, nakon ročišta Miloradu Dodiku, predsjedniku RS. Zasmetalo je Eleku što je policajac MUP-a Kantona Sarajevo radio svoj posao - jednostavno upozorio vozača koji je vozio Elekovo budžetsko du*e da ne može parkirati na trotoar, ma ni 10 sekundi!

Kada je to vidio direktor, počeo je galamiti, ponašati se kao uvrijeđena mlada, ibretiti se, kako je moguće da policajac ne zna ko je on, kako je moguće da se tako ponaša prema njemu!? Da njemu, Nedeljku Eleku, ne da da parkira na trotoar! Tobože, značajnoj faci koja nijedno ročište predsjedniku Dodiku ne propušta. Valjda da bude viđen, jer posljednjih mjeseci nema medija ni redakcije koja ne pošalje ekipu pred zgradu Suda Bosne i Hercegovine.Prilika je to da ih narod vidi, ili predsjednikov tim, pa da ujutro na press clipingu kažu: „Evo ga, i on je bio.“ U tom svom rektalnom alpinizmu prednjači Sanja Vulić, kojoj je Dodik bog, koja svakome „je*e mater ko se usudi mrko poprijeko pogledati njenog boga, predsjednika Dodika“.Iz novinarskog iskustva, desetak godina praćenja dolazaka konkretno Milorada Dodika na razne sastanke, pregovore, konferencije za novinare, iako mu se mnogo toga može spočitati, jedno je tačno - nikada se nije bahatio prema policajcima ili službenim osobama koje stoje na vratima, osiguravaju red i provode zakon. Nedavno je spomenuo jednog policajca u sudnici i to je sve.E sad, ako Dodik, koji slovi za supermoćnog političara u BiH, vodi računa o odnosu prema službenim licima, zašto onda podguzna muha u obliku visokog Eleka to radi? Zašto on traži da ga se zove ekselencijo? Ko si, bolan ne bio, ti?On je počasni konzul Bjelorusije u BiH i otud diplomatske tablice na automobilu. E sad, ako je ispred Državnog suda tražio da ga se oslovljava s ekselencijo, znači li to da je u zgradi Suda odnosno u sudnici bio u svojstvu počasnog konzula Bjelorusije? To onda baca skroz drugo svjetlo na cijeli ovaj događaj, jer konzularni odnosi propisuju drugačija pravila o imunitetu i tako dalje.I šta, pobogu, ako je počasni konzul Bjelorusije? Ništa, oprostite, ekselencijo, što smo Vas snimili i pokazali o kakvom se papku radi.Tučnjave, prijetnje, pozivanje na linč, „opustošio OC Jahorina“... samo su neki od natpisa u bh. medijima kada se u Google pretraživač upiše ime Nedeljko Elek. Od prošle sedmice vjerovatno piše i „ekselencijo“.

Dodik se, naprimjer, nikada nije bahatio prema policajcima ili službenim osobama koje stoje na vratima, osiguravaju red i provode zakon

Elek s policajcem ispred Suda: Nije to lijepo, gospodine

Nedeljko Elek: Oprostite, ekselencijo!

Eto, prođe i ovaj 8. mart, Međunarodni dan žena. Svjedočili smo, kao i svake godine, ulicama zakrčenim prodavačima cvijeća, neshvatljivim gužvama kod frizera i salonima za razne vrste uljepšavanja te na koncu dana ponudama za „nezaboravan“ praznični provod u nekom ugostiteljskom objektu. Mnoge žene, sređene od glave do pete, paradirale su ponosno s karanfilom u ruci, sretne zbog te neke svečarske atmosfere.Da li je ovaj praznik uopće zamišljen da se obilježava na ovaj način? Da li je vrijeme za slavlje? Gdje su danas žene u bh. društvu? Koliko je odnos prema njima bolji ili gori nego što je bio ranije...? Šta se to slavilo? Možda to što su muškarci za iste poslove i dalje puno bolje plaćeni od žena? To nije tako samo u našoj zemlji, taj problem seže do bogatog i sjajnog Holivuda. Slavne glumice multimilionerke dižu glas, bune se, a kod nas se šuti.Žene se na istim pozicijama kao muškarci suočavaju s raznim vrstama diskriminacije, ponižavanja, mnogim poslodavcima padne mrak na oči kada ostanu trudne... Koliki je omjer između žena i muškaraca na rukovodećim pozicijama?Šta se to slavi? To što žena dobije šamar kada se usudi upitati za plaću, možda?Šta se slavi u zemlji koju potresaju brutalna ubistva žena? Dan nakon 8. marta ostao je taj uvehli cvijet, možda pravi simbol položaja žene u današnjem bh. društvu. Tog 8. marta svima su usta bila puna žena, a danas je već druga priča. U općoj primitivizaciji društva žena izvlači poprilično deblji kraj.Za početak, nježniji spol bi se trebao podsjetiti kako je zapravo nastao ovaj praznik, kada i zbog čega su žene digle glas. I ništa neće pasti s neba, kao što nije padalo ni ženama koje su dizale glas još na početku 20. stoljeća. A gdje smo mi koje smo duboko zagazile u 21. stoljeće? Odgovor na ovo pitanje bio bi vulgaran i svakako ne za novine.

Nježniji spol bi se trebao podsjetiti kako je zapravo nastao Međunarodni dan žena, kada i zbog čega su žene digle glas

Šta to slave žene

Posljednjih dana mogli smo ispratiti domaće izbore Hrvatske i Srbije za predstavnika za pjesmu Evrovizije. Posebno kontroverzno je prošao onaj kod istočnih susjeda, kada je stručni žiri odlučio da bolja i kvalitetnija pjesma Teya Dora ide na Evroviziju umjesto "volje naroda“, tj. Breskvicinog naricanja o orlovima, gnijezdima, crnim pticama koje će otići (vidjeti pod: albanska zastava), bogtepita.Godine 1999. na obnovljenom festivalu “Vaš šlager sezone”, na kojem se istovremeno birao predstavnik BiH za Evroviziju, učestvovao je sam vrh bh. muzičke estrade. Dino Merlin, Hari Mata Hari, “Plavi orkestar”, Žera, 7Up, Vajta ... bili su samo neki od učesnika. Svi na jednom festivalu. Onda smo ukinuli festivale. Pa smo ubrzo ukinuli i izbore za pjesmu Evrovizije i birali unaprijed jednog izvođača. Pa smo onda prestali i ići na Evroviziju.Zbog nesposobnosti i dugovanja BHRT-a na ovom takmičenju nismo nastupali od 2013. (uz prekid 2016.), a javni servisi su nam pod sankcijama Evropske radiodifuzijske unije (EBU). Niti je zbog toga ko odgovarao niti je iko ikog pozivao na odgovornost niti ko će odgovarati, a pojedinci krivi što BiH nema na Evroviziji i dalje sjede na svojim pozicijama. I nikom ništa.Uglavnom, na najvećoj evropskoj muzičkoj smotri i jednom od rijetkih međunarodnih događaja na kojem je naša zemlja imala zapažene rezultate, pa osvajala i 3. i 6. mjesta, BiH nema.I javni servisi koji upravljaju takmičenjem su u međuvremenu, manje-više, propali. A propala je, manje-više, i muzička produkcija, pa nije jasno ni ko bi se više takmičio na nekom domaćem festivalu. Kao što su propale i još desetine institucija i organizacija koje čine jednu državu, od kulture do sporta. I nikom ništa. Ali zato imamo spomenika i zastava da ih vežemo oko regio glutealisa.

Posljednji put smo na Evroviziji nastupali davne 2016. godine

Bosanske breskvice

Turska košarka u posljednjim godinama nije na nivou na kojem je nekoć bila. Hedo Turkolu (Turkoglu), Mehmet Okur, Ersan Ilijasova (Ilyasova) – redom su zvijezde koje su žarile i palile parketima NBA lige u prošlosti.Međutim, sada se pojavila još veća zvijezda, a ona se zove Alperen Šengun (Sengun). Centar Hjuston Roketsa oduševljava ove sezone i njegova karijera je, sigurno, u uzlaznoj putanji. U timu koji je u proteklim godinama više deprimirao nego oduševljavao svoje navijače na parketima su se pojavili obrisi ozbiljnog igrača. Izbor za Ol-star ekipu mu je izmakao za dlaku, prvenstveno zbog toga što mnogi nisu zainteresirani za ekipu iz Teksasa. Ipak, on vraća popularne „Rakete“ na mapu.U posljednje dvije utakmice prvo se poigravao francuskim 226 centimetara visokim čudom Viktorom Vembanjamom (Victor Wembanyama) te mu spakovao 45 poena uz 13 skokova, da bi onda skupo prodao kožu protiv LA Klipersa, protiv kojih je zabilježio tripl-dabl, upisavši 23 koša, uz 19 uhvaćenih lopti i 14 asistencija.Sjajne partije su američke medije natjerale da naprave poređenje s još jednim vrhunskim Evropljaninom, pa je zaradio nadimak "Baby Jokić“. Može se i pretpostaviti o kome je riječ. Rakete, ukoliko se pouzdaju u Šenguna, sigurno će daleko dogurati. Možda budu, poslije NASA-e, druga organizacija iz Hjustona koja je zakoračila na mjesec.

Čekaj, Hjustone, možda nemamo problem

Alperen Šengun: "Baby Jokić"

Ovih dana je lijepo biti Bosanac i Hercegovac. Naravno, zbog naših uspješnih sportista i sportskih radnika koji na najbolji način predstavljaju našu domovinu u bijelom svijetu.Edin Džeko to radi godinama, a u pomoć su mu pristigli Džanan Musa, Lana Pudar, Elvedina Muzaferija, Lejla Njemčević, sjajni karatisti, tekvondoisti...Tu su i naši genijalci s pištaljkom. Braća Konjičanin, Amar i Dino, sudili su na minulom Evropskom prvenstvu za rukometaše. Arijana Jašarević-Vojić je redovno delegatkinja na velikim rukometnim takmičenjima. Irfan Peljto ispisuje historiju bh. fudbala, a s velikim uspjesima nastavio je i Ademir Zurapović.Našem najboljem košarkaškom sudiji ukazano je veliko povjerenje – dijelit će pravdu na Olimpijskim igrama u Parizu ovog ljeta. Zurapović ima ogromno internacionalno iskustvo. On je na Igrama u Tokiju 2021. sudio veliko finale između SAD i Francuske.Bio je sudija i finala Eurobasketa 2022., dijelio je pravdu na meču za bronzu Svjetskog prvenstva 2019. godine, kao i na Mundobasketu prošle godine. Karijera Ademira Zurapovića traje već 29 godina, a rođeni Tuzlak FIBA sudija je od 1995. godine.

Rođeni Tuzlak ponovo će suditi na Olimpijskim igrama

Ademir Zurapović: Velika čast

Slika i prilika prototipa današnjeg političara ili, kobajagi, menadžera prikazana je jučer ispred Suda BiH, najvažnije pravosudne institucije u državi, i to nakon ročišta Miloradu Dodiku, predsjedniku RS. Najveći među pristalicama (ali po visini) Nedeljko Elek, uglađen, začešljan, ruku njegovanih narodnim parama, nakon ročišta, svu svoju silu i moć, koju valjda osjeća, istresao je na policajca, pripadnika MUP-a Kantona Sarajevo. Što?

Zato što se Elekov vozač službenim automobilom popeo na trotoar, a policajac ga ljubazno zamolio da se ne zaustavlja, nego da nastavi vožnju. I to je sve što je službenik uradio. Profesionalno, bez emocija, uljudno, nije galamio. Nije nikoga uvrijedio, osim Elekov ego i sujetu. Vozač je vozilo popeo na trotoar jer mu je Elek tako rekao, iako zna i vidi da će time stvoriti ''čep'' i da će nastati kuršlus u saobraćaju. Nema veze, on je rekao i vozač mora tu stati.„Fino se ponašaj“, „krenut će kad mu ja kažem“, „nemoj se tako ponašati“, „je li ti jasno“, sve kažiprstom mašući prema policajcu, koji je Eleka blijedo gledao i ponavljao „pomjerite vozilo“. Nije se ništa strašno desilo, osim što je vječiti direktor (trenutno je na čelu ''Sarajevogasa'' iz Istočnog Sarajeva), član dobro plaćenog upravnog ili nadzornog odbora, ispao seljak. Nadobudan, bahat, i da se ne troši tinta na nabrajanje.Ovaj jučerašnji primjer je razlog zbog kojeg narod kipi od bijesa kada njihovim naseljem ko furije prođu crne limuzine pod rotacijama. Razlog zbog kojeg im polusvijet u kojem razni eleki drže riječ vedri i oblači. Kreira kako će njihovoj djeci biti sutra, prekosutra, ubuduće.I da, možda je Elek u Lukavici navikao da vozača tjera da se parkira po trotoaru, ali u Sarajevu to nije dozvoljeno ni mnogo većim „mangupima“ od Eleka.

Nije se ništa strašno desilo, osim što je vječiti direktor (trenutno je na čelu “Sarajevogasa” iz Istočnog Sarajeva), ispao seljak

Elekov prst

Kada se zna da je odnos države prema sportu već godinama, najblaže rečeno, maćehinski, onda je svaki uspjeh koji ostvare sportisti ravan čudu. Pogotovo kada je riječ o pojedincima, poput briljantnih Lane Pudar, Elvedine Muzaferije, Mesuda Pezera...Dok cijeli skijaški svijet piše o Muzaferiji kao potpunoj senzaciji, dotle je mlada Visočanka do svojih posljednjih sjajnih rezultata koračala teškim i dugim putem.Baš kao i Pudar, za koju je suvišno govoriti u kakvim je uvjetima trenirala, ili Pezer i ini. Svi oni svoj uspjeh mogu pripisati svom iznimnom talentu, čeličnoj volji i neviđenom trudu.Pod pritiskom uspjeha naših sportista, ali i javnosti daju im se određene beneficije, javljaju se sponzori, ali sistem ne funkcionira na takav način.BiH je mala zemlja, a naši sportski pojedinci svojim uspjesima doprinose izuzetno velikoj promociji države. I, kako to obično biva, kada neko od njih okači medalju o vrat, brže-bolje, s raznih nivoa vlasti zapljušte čestitke, uslijede prijemi, izdvoji se kakva suma novca, pri čemu sebe političari promoviraju i uskoro se na tome cijela priča završi.Naprimjer, iza fenomenalnih rezultata Pudar nije se dogodio nikakav infrastrukturni napredak. Umjesto da se izgradnja olimpijskog bazena u njenom rodnom Mostaru do sada privela kraju, na gradilištu se još ni lopata betona nije prosula. Kada se izgradi, Lani, vjerovatno, taj bazen neće trebati, ali hoće nekim drugim darovitim djevojčicama i dječacima koji žele trenirati plivanje. Kao što ima onih koje će Elvedinin uspjeh motivirati za skijanje ili Mesudov za atletiku, ili bilo čiji za neki sport.Sve dok država sistemski ne stane iza rezultata naših sportista i sportašica i ne preuzme majčinsku ulogu u tom procesu, iz BiH će odlaziti talenti. Jer ne padaju medalje s neba.

Sve dok država sistemski ne stane iza rezultata naših sportista i sportašica, iz BiH će odlaziti talenti

Ne padaju medalje s neba

Snažne i ohrabrujuće poruke još je jednom poslala ministrica vanjskih poslova Njemačke Analena Berbok (Annalena Baerbock), koja je boravila u posjeti Bosni i Hercegovini.Dok su sve oči uprte u vladajuću koaliciju i usvajanje preostala dva zakona koja EU traži od nas kako bismo 21. marta potencijalno dobili zeleno svjetlo za otvaranje pregovora za članstvo, Berbok je poručila kako je BiH na raskrsnici i kako je ovo šansa koju BiH ne smije propustiti.Još jednom je dala vjetar u leđa ponavljajući da je BiH mjesto u EU, a istaknula je, zajedno s ministrom vanjskih poslova BiH Elmedinom Konakovićem, sve benefite članstva. Nije samo govorila kako EU treba BiH već i obrnuto, da ova zemlja u srcu Evrope može doprinijeti Uniji.Također, posebno se osvrnula na secesionističke fantazije pojedinih političara kazavši kako će ih jasno imenovati i time otvoreno poručila da od secesionizma nema ništa.

Nije samo govorila kako EU treba BiH već i obrnuto, da ova zemlja u srcu Evrope može doprinijeti Uniji

Berbok: Šansa koju BiH ne smije propustiti

Analena Berbok: Vjetar u leđa

Umorni smo od izgubljenih godina, blokada, ucjena, propalih sastanaka, prijetnji raspadom države i borbe s vremenom da se osigura što bolja pozicija prije konačne odluke o početku pregovora o članstvu u EU, pa je aktuelna vlast nerijetko izložena kritikama i dobronamjernih medija poput ovog.Međutim, kako god završila borba za tako važan korak na evropskom putu – a najave su optimističnije od stanja kakvim ga mi u BiH vidimo – red je konstatirati da ova država danas na diplomatskom planu stoji mnogo bolje nego ranijih godina, a u agendama zapadnoevropskih država i SAD zauzima mnogo važnije mjesto.Potvrđuju to i intenzivne diplomatske aktivnosti, posjete visokih zvaničnika EU, nikada jasnije poruke pomoćnika američkog državnog sekretara Džejmsa Obrajana (James O'Brien), jučerašnje snažne poruke ministara vanjskih poslova Austrije i Italije Aleksandera Šalenberga (Alexander Schallenberg) i Antonija Tajanija, dolazak njemačke ministrice Analene Berbok (Analenna Baerbock)…Novi geopolitički odnosi u svijetu imali su utjecaj i na poziciju BiH, ali drugačiji tretman svakako su inicirale i promjene u vlasti u Sarajevu, politika kompromisa, jasna opredijeljenost za evropske vrijednosti i euroatlantske integracije te strpljenje i trud pokazani proteklih mjeseci.Podsjetimo, prije samo 15 mjeseci bili smo paralizirani beskorisnim svađama i međusobnim prijetnjama na unutrašnjem planu, a na međunarodnom i izolirani, jer je tadašnja ministrica vanjskih poslova, umjesto evropskih, primala kolegu iz Irana, a, umjesto u Brisel ili Vašington – putovala na Maldive. Tadašnji član Predsjedništva se, umjesto susreta sa svjetskim državnicima, otimao za mikrofon pod prozorom OHR-a kako bi nešto poručio visokom predstavniku.Sliku BiH tada i danas možda pred očima imaju i evropski zvaničnici koji poručuju da je situacija u BiH bolja nego ikada ranije te da je u BiH, kada je o evropskom putu riječ, više urađeno u proteklih nekoliko mjeseci nego u proteklih nekoliko godina.&nbsp;

Ova država danas na diplomatskom planu stoji mnogo bolje nego ranijih godina

Bolja slika

Ermedin Demirović, reprezentativac Bosne i Hercegovine, nastavlja briljirati u dresu Augsburga ove sezone. Jedan od naših najboljih napadača potvrdio je sjajnu formu u visokoj pobjedi svoje ekipe nad Darmštatom (0:6), upisavši nova dva gola i asistenciju.Bavarski klub je već u prvom poluvremenu riješio pitanje pobjednika, a tome je najviše kumovao „Zmaj“. Pogađao je u 20. i 29. minuti, a između ta dva pogotka uspio je i asistirati saigraču iz napada.Demirović je s novim golovima došao do brojke od 14 u ovoj sezoni Bundeslige, što ga svrstava na 4. mjesto najbolje liste strijelaca. Uz mnoge pogotke, asistirao je svojim saigračima čak osam puta, što ga također stavlja na četvrto mjesto te liste.Njegovi nastupi ne prolaze nezapaženo, pa su brojni njemački, ali i klubovi iz ostalih „Liga petica“ ozbiljno zagrizli za njegove usluge. Ostaje nada da će dvadesetpetogodišnji napadač uspjeti prenijeti svoju fenomenalnu formu i kada zaigra u dresu reprezentacije BiH, te da će nam pomoći u baražu za odlazak na Evropsko prvenstvo, koji se igra krajem marta.

U pobjedi Augsburga upisao dva gola i asistenciju

Ermedin Demirović: "Zmaj" briljira

Usljed novih geopolitičkih okolnosti, Evropska unija bila je maksimalno popustljiva prema našoj zemlji. Nakon što smo, nezasluženo, krajem 2022. godine dobili kandidatski status za EU, BiH je od 14 prioriteta koje treba ispuniti za početak pregovora o članstvu, za koje smo zeleno svjetlo mogli dobiti u martu, trebala da ispuni minimum minimuma – da usvoji svega tri zakona.Sada je jasno da ćemo vjerovatno, ako se eventualno ne desi neko čudo, na zeleno svjetlo za početak pregovora i dalje morati čekati, jer je BiH uspjela ispuniti samo jedan – Zakon o sprečavanju pranja novca i finansiranju terorizma.O druga dva zakona - o sukobu interesa i o sudovima - lideri državne koalicije nisu uspjeli postići dogovor na prošlosedmičnom sastanku u Mostaru.Iako nije bio u prvom redu uvjeta EU, pregovaralo se i o Izbornom zakonu, što je HDZ još jednom iskoristio da zahtijeva izmjenu načina izbora članova Predsjedništva, dok je lider SNSD-a Milorad Dodik u sve još uspio udrobiti i svoje zahtjeve za izbacivanje stranih sudija iz Ustavnog suda BiH.Sada vrlo naivno i neuvjerljivo izgledaju izjave pojedinih lidera trojke da je SNSD partner za evropski put ili da oni znaju kako s Dodikom. Definitivno se pokazalo da niti znaju niti je Dodik promjenjiv – on je jednako politički destruktivan, verbalno zapaljiv i prema državi i njenim institucijama rušilački raspoložen kao što je bio i prije dvije-tri godine, kada su u koaliciji s njim bili SDA i DF.A Evropska unija njega zanima samo u onoj mjeri u kojoj može osigurati grantove i sredstva iz pretpristupnih fondova za svoj ekonomski oronuo entitet ili izvući kakvu dodatnu poziciju i agenciju za sebe. No, naivno je bilo ikad misliti da je čovjek koji se samo nekoliko dana prije sastanka u Mostaru sastao s Putinom i Lukašenkom ikad iskreno htio uključiti u savez država u kojem dominiraju liberalne vrijednosti, vladavina prava i poštivanje slobode ljudi. I gdje se za kriminal ipak na kraju mora odgovarati.&nbsp;

Naivno je misliti da se s Dodikom može u Evropsku uniju

Šta dalje?

Ponesi zastavu, pobjedu slavit ću, ponesi zastavu od Bosne, Vikiću. Ponesi zastavu, pobjedu slavit ću, ponesi zastavu, Dragane Vikiću. Zapjevao je to Mladen Vojičić Tifa legendarnom komandantu Sarajeva i Bosne i Hercegovine Draganu Vikiću. <h2>Nezavisna zemlja</h2>Nastala 1992. godine, pjesma i danas izaziva trnce koji prolaze cijelim tijelom i posebnu emociju koju je teško objasniti. Zašto? Pa, kada je budućnost bila neizvjesna, kada je Sarajevo samo slušalo o prvim napadima paravojnih formacija, potpomognutim Jugoslavenskom narodnom armijom (JNA) na jugu zemlje, kada su Bosanci i Hercegovci jasno i glasno rekli da žele nezavisnu zemlju, zločinci su htjeli ubiti jedan grad i baciti na koljena državu u srcu Evrope. Dok su političari govorili da rata neće biti, da građani mogu mirno spavati, neprijatelji su već uveliko planirali i taktizirali kako osvojiti zemlju, koja je, kako se još jednom ispostavilo, neosvojivi bedem.Vikića prati epitet heroja, jer je on stao u odbranu svog grada i svojih sugrađana. Bez prepotentnosti da može sam sve, bez zadrške, stao je pred narod i pozvao ih da se pridruže njemu i Specijalnoj jedinici MUP-a BiH, kojom je komandirao, u branjenju Sarajeva. Da, mogao je to biti bilo ko, i, kako Vikić govori već godinama, svako bi isto učinio. Ali nije. To breme posebnosti i hrabrosti pripalo je njemu. <h2>Pun dostojanstva</h2>Iako o njemu govorimo kao o čovjeku koji je spasio Sarajevo, što je nepobitna istina, činjenica je da je samim tim spasio i Bosnu i Hercegovinu. Kako je istakao u nedavnom intervjuu za „Avaz“, pitanje je kako bi prošao ostatak države da su se sva artiljerija, tenkovi, ljudstvo paravojnih srpskih formacija i JNA, nakon Sarajeva, okrenuli drugim dijelovima BiH. Pitanje je i kako bi rat u Hrvatskoj tekao.Ponio je Vikić zastavu Bosne i bez razmišljanja stao na bedeme Sarajeva i nije dao da mu ga otrgnu neljudi iz ruku. Prošao je Vikić golgotu i u miru, ali je i tada dokazao šta znači biti čovjek pun dostojanstva. Pravi komandant, pravi Sarajlija, pravi Bosanac!Ako od te 1992. do danas nismo dovoljno puta rekli i ponovili, evo opet - hvala vam, komandante!<h2>Bez poraza</h2>Dragan Vikić rođen je 8. oktobra 1955. u Sarajevu. Bio je vrhunski sportista u vrijeme bivše Jugoslavije, a tokom aktivne karijere karatiste nikad nije doživio poraz. Bio je tri puta seniorski prvak SFRJ (teška kategorija). S reprezentacijom je osvojio zlatnu i tri srebrene medalje na evropskim prvenstvima. Po završetku aktivne karijere, kao stipendista MUP-a, završio je Fakultet za fizičku kulturu i započinje profesionalnu karijeru u MUP-u.U vrijeme bivše Jugoslavije odlikovan je Plaketom bezbjednosti te Ordenom rada sa srebrenim vijencem. Kasnije je postao „zlatni ljiljan“, a dobio je i Zlatnu policijsku značku, kao i Specijalnu značku. Također, vlasnik je Šestoaprilske nagrade Grada Sarajeva.

Ponio je Vikić zastavu Bosne i bez razmišljanja stao na bedeme Sarajeva

Heroj Dragan Vikić: Hvala Vam, komandante!

Srce ti kao katedrala bude kada vidiš tolike zastave Bosne i Hercegovine na ulicama. U dijelu države, doduše. Ali to su neke druge boljke.Obilježili smo još jedan 1. mart, još jednu godinu nezavisnosti jedine nam domovine. Dostojanstveno. Uz himnu bez teksta. Slušali smo udarne govore državnika koji poručuju da Bosne ima i da će je biti. Da hoće da je ruše, a mi je nećemo dati. Da hoće da je dijele, podijele, otcijepe njene dijelove, ali da ćemo se boriti za nju.Čestitali smo međusobno Dan nezavisnosti, bila nam puna usta patriotizma – jedna si jedina naša domovina. Građani ove zemlje krvavo su branili tu nezavisnost i odbranili je.A 1. mart prođe, šta nam ostade? Zemlja staraca za koju se mali broj onih mlađih bori, samo ne puškama, nego znanjem i umijećem. Bore se i drugi, samo van Bosne, bore se iz Njemačke, Austrije, Švedske, Danske, Švicarske... Otišli trbuhom za kruhom, za poštovanjem, za dostojanstvom. I o tome niko ni riječi. Još se držimo onoga bitno je šta kažu, a djela... Ma, ko to gleda.A trebali bismo, jer u budućnosti neće imati ko slušati te govore. Većina će slušati one u zamjenskim domovinama, koji ne dolaze ni blizu iz srca, od kojih se ne naježiš i ne dobiješ još jednu iluziju da će biti bolje. Ne, ti govori su automatski, robotski. Jer šta imaš sokoliti ljude kad im je država već skoro sve dala? I posao, i dobre plaće, poštovanje, mogućnost osnivanja porodica. Ostaje da traže gdje će i kako odmore provoditi.Bosna se voli i Bosna sigurno voli svoje građane. Ali ne može se isto reći za one koji vode ovu državu kada ne rade ništa na tome da ih zadrže u njoj. U petak je još jedan mladić otišao iz BiH, istaknuvši kako je mlada osoba koja ima talente, sposobnosti, vještine, koja želi da živi, a ne da preživljava. Odlučio se za Austriju.I, kakvog li iznenađenja, niko ni habera. Nijednog statusa na društvenim mrežama, a kamoli konkretnog rješenja. Toliko o patriotizmu!

Ljudi iz BiH odlaze jer žele da žive, a ne da preživljavaju

Patriotizam i zablude

Nakon što je&nbsp;1463.&nbsp;srednjovjekovna kraljevina Bosna pala pod&nbsp;Osmansko carstvo&nbsp;i izgubila svoju nezavisnost, tačno&nbsp;539&nbsp;godina poslije,&nbsp;1. marta 1992.,&nbsp;Bosna i Hercegovina&nbsp;ponovo je odlučila biti nezavisna država, zahvaljujući temeljima ZAVNOBiH-a i AVNOJ-a koji su BiH omogućili da postane ravnopravna jugoslavenska republika. Nažalost, nezavisnost je plaćena jednom od najviših cijena&nbsp;u historiji BiH.&nbsp;Plan da se iz jugoslavenskog haosa i raspada stvori&nbsp;“Velika Srbija”&nbsp;otkidanjem većeg dijela naše zemlje, u naredne četiri godine, a&nbsp;po narudžbi Miloševića&nbsp;te u izvedbi genocidnih&nbsp;egomanijaka Karadžića i Mladića, na Bosnu i Hercegovinu i, prvenstveno, njeno bošnjačko stanovništvo sručit će tone granata i vrelog čelika, a koncentracioni logori i pokušaj istrebljenja cijelog jednog naroda rezultirat će&nbsp;prvim genocidom u Evropi&nbsp;nakon&nbsp;Drugog svjetskog rata.No, BiH je preživjela, doduše, unutar sebe podijeljena, osakaćena, devastirana, ali je preživjela. Prolivenu krv i nepravedan mir pratili su&nbsp;mirnodopska pljačka, siromaštvo i uništavanje pozitivnog naslijeđa i vrijednosti u režiji novih vladajućih&nbsp;etnonacionalnih elita. Patriotizam, entuzijazam, vjeru i spremnost da se da život za svoju državu zamijenili su&nbsp;bijes, očaj, letargija, raseljene porodice, njih na hiljade, i pitanje koje se sve češće postavlja: „Je li se uopće vrijedilo za ovakvu državu boriti?“Za ovakvu državu se uistinu nije vrijedilo boriti, no ona ne mora biti ovakva. No, najmanja usluga koju možemo napraviti svima onima koja su dali živote za našu slobodu i nezavisnost je&nbsp;da ne dozvolimo&nbsp;da nam nadu u zemlju i vrijednost borbe za nju unište razni&nbsp;hohštapleri, ratni profiteri, kriminalci, hijene, nitkovi, podrumaši i beskrupulozni predatori koji su preuzeli kontrolu nad državom i našim životima.Najveći poklon našim neprijateljima&nbsp;bit će ako, utapajući se u letargiji, dozvolimo da nepravda, siromaštvo i beznađe koje nas je snašlo ubiju u nama nadu da se vrijedi&nbsp;boriti za ovu državu.Neprijatelje Bosne i Hercegovine&nbsp;i njene državnosti, one koji je vrijeđaju, siju sjeme podjele i mržnje te najavljuju referendume i otcjepljenja, valja podsjetiti da je cjelovita i nezavisna Bosna&nbsp;najveća težnja bosanskog naroda. Mi o njoj nikada nećemo više pregovarati, nikada je nećemo predati, ali smo spremni žrtvovati se za nju, kao što smo bili jučer, tako smo i danas, a bit ćemo i sutra.

Cjelovita i nezavisna Bosna je najveća težnja bosanskog naroda

Je li vrijedilo

Da Bosna i Hercegovina zaista ima briljantne mlade umove koji svakodnevno postižu nevjerovatne uspjehe u sportu, obrazovanju i nauci, dokazuje i primjer mladog Mostarca Josipa Cvitkovića.Josip je 28-godišnjak s adresom u Pekingu, a napustio je rodni Mostar i otišao čak 7.000 kilometara od kuće u potrazi za obrazovanjem i svoju zemlju predstavlja na najbolji mogući način.Cvitković je jedini student iz BiH koji završava medicinu na kineskom jeziku, a u Kinu je otišao na jednogodišnju studentsku razmjenu kao student hemije na Beijing Institute of Technology, a zatim je primljen na Capital Medical University u Pekingu, koji je najbolji fakultet za kliničku medicinu i ima jedne od vodećih bolnica u Kini i svijetu.Po završetku studija dobio je specijalizaciju iz neurohirurgije u Tian Tan bolnici, koja je vodeća u Kini, pod mentorstvom Jiang Tao, najuglednijeg neurohirurga, pa će ostati još tri godine, a, kako je kazao prethodno za „Avaz“, nakon završetka studija planira se vratiti u Mostar.Josip je jedan od rijetkih mladih ljudi koji se žele vratiti u BiH, koji svoju budućnost i potencijal vide ovdje, jer, kako nam je već rekao, „doma je najljepše“, a na mladim i uspješnim ljudima svijet ostaje.&nbsp;

Pogled u lice

Nedeljko Elek: Oprostite, ekselencijo!

Šta to slave žene

Bosanske breskvice

Alperen Šengun: "Baby Jokić"

Ademir Zurapović: Velika čast

Elekov prst

Ne padaju medalje s neba

Analena Berbok: Vjetar u leđa

Bolja slika

Ermedin Demirović: "Zmaj" briljira

Šta dalje?

Heroj Dragan Vikić: Hvala Vam, komandante!

Patriotizam i zablude

Je li vrijedilo

Josip Cvitković: Briljantni mladi um

Kolumne

Pogled u lice

Nedeljko Elek: Oprostite, ekselencijo!

Šta to slave žene

Bosanske breskvice

Alperen Šengun: "Baby Jokić"

Ademir Zurapović: Velika čast

Elekov prst

Ne padaju medalje s neba

Analena Berbok: Vjetar u leđa

Bolja slika

Ermedin Demirović: "Zmaj" briljira

Šta dalje?

Heroj Dragan Vikić: Hvala Vam, komandante!

Patriotizam i zablude

Je li vrijedilo

Josip Cvitković: Briljantni mladi um