Nakon što je 1463. srednjovjekovna kraljevina Bosna pala pod Osmansko carstvo i izgubila svoju nezavisnost, tačno 539 godina poslije, 1. marta 1992., Bosna i Hercegovina ponovo je odlučila biti nezavisna država, zahvaljujući temeljima ZAVNOBiH-a i AVNOJ-a koji su BiH omogućili da postane ravnopravna jugoslavenska republika.
Nažalost, nezavisnost je plaćena jednom od najviših cijena u historiji BiH. Plan da se iz jugoslavenskog haosa i raspada stvori “Velika Srbija” otkidanjem većeg dijela naše zemlje, u naredne četiri godine, a po narudžbi Miloševića te u izvedbi genocidnih egomanijaka Karadžića i Mladića, na Bosnu i Hercegovinu i, prvenstveno, njeno bošnjačko stanovništvo sručit će tone granata i vrelog čelika, a koncentracioni logori i pokušaj istrebljenja cijelog jednog naroda rezultirat će prvim genocidom u Evropi nakon Drugog svjetskog rata.
No, BiH je preživjela, doduše, unutar sebe podijeljena, osakaćena, devastirana, ali je preživjela. Prolivenu krv i nepravedan mir pratili su mirnodopska pljačka, siromaštvo i uništavanje pozitivnog naslijeđa i vrijednosti u režiji novih vladajućih etnonacionalnih elita. Patriotizam, entuzijazam, vjeru i spremnost da se da život za svoju državu zamijenili su bijes, očaj, letargija, raseljene porodice, njih na hiljade, i pitanje koje se sve češće postavlja: „Je li se uopće vrijedilo za ovakvu državu boriti?“
Za ovakvu državu se uistinu nije vrijedilo boriti, no ona ne mora biti ovakva. No, najmanja usluga koju možemo napraviti svima onima koja su dali živote za našu slobodu i nezavisnost je da ne dozvolimo da nam nadu u zemlju i vrijednost borbe za nju unište razni hohštapleri, ratni profiteri, kriminalci, hijene, nitkovi, podrumaši i beskrupulozni predatori koji su preuzeli kontrolu nad državom i našim životima.
Najveći poklon našim neprijateljima bit će ako, utapajući se u letargiji, dozvolimo da nepravda, siromaštvo i beznađe koje nas je snašlo ubiju u nama nadu da se vrijedi boriti za ovu državu.
Neprijatelje Bosne i Hercegovine i njene državnosti, one koji je vrijeđaju, siju sjeme podjele i mržnje te najavljuju referendume i otcjepljenja, valja podsjetiti da je cjelovita i nezavisna Bosna najveća težnja bosanskog naroda. Mi o njoj nikada nećemo više pregovarati, nikada je nećemo predati, ali smo spremni žrtvovati se za nju, kao što smo bili jučer, tako smo i danas, a bit ćemo i sutra.
