Kakav je bio taj juli 1995. godine? Kažu, bio je vreo, manje ili čak možda više od ovih dana iza i ispred nas - ne znam. Imala sam tek nešto više od tri godine i dva mjeseca. Ne sjećaju se ni majka ni otac tačno tog 11. jula. Gdje su bili, šta su radili, jesmo li u Sarajevu tada imali šta jesti? Ne znaju.Znali bi tačno u sekundu gdje su tada bili da su mogli znati šta se dešava kilometrima od njih. Da su znali da će 11. juli biti velikim, krvavim slovima upisan u historiju svijeta kao dan kada je počinjen genocid na tlu Evrope. U srcu njenom!Dan kada su hiljade muškaraca, dječaka, staraca odvojene od svojih najmilijih i pogubljene. Kada su u bebe ispaljivani meci. Kada su žene ubijane, silovane. Dan kada je za one koji su pukim čudom preživjeli taj masakr, taj zločin, taj genocid, svijet stao. I do danas nije se pokrenuo.Dvadeset i devet godina prođe. I gdje smo, gdje je Srebrenica?Hoće da je mijenjaju. Misle, promijenit će ime i izbrisat će historiju, krvavu. To se neće desiti. Danas se borimo s politikom negiranja, poricanja, zaborava. Do prije nekoliko mjeseci i života sa zaboravom. Zaboravljenim životom.Reflektori su opet upereni u istočnu Bosnu, u gradić zvani Srebrenica, dokaz iživljavanja i nemoći međunarodne zajednice. Juli 11. zvanično je Međunarodni dan sjećanja i obilježavanja genocida u Srebrenici 1995. godine. I mjesecima se protivilo tome. Otvarane su rane preživjelih, dodavana so na njih, izgovarale su se laži. Ali svi oni stoje ponosno i dočekat će 11. juli i obilježiti 29. godišnjicu genocida. Jer preživjeli nisu šutjeli. Jer preživjeli nisu dali ono što im je ostalo dostojanstva i zatvorili se u četiri zida. Jer su toliko jasno i glasno govorili o ubijanjima, maltretiranjima, mučenjima, gubicima, da se svijet nije mogao praviti ni gluh ni slijep.Komšije, s druge stane, jesu. Još su živi oni koji znaju gdje su ostaci ubijenih, ali odlučuju da šute. Ali dokle god ima onih koji se sjećaju svega, koji uče pravu historiju, neće dati zaboravu da prevladava, borit će se da pronađu sve, i posljednju kost Srebreničana. Njima će uvijek imati ko dženazu klanjati, dovu proučiti, u mezar spustiti.8.372...

Preživjeli su toliko glasno i jasno govorili o ubijanjima da se svijet nije mogao praviti ni gluh ni slijep

Krvava slova historije

Ambasador SAD u BiH Majkl Marfi (Michael Murphy), na prijemu povodom 248. godišnjice nezavisnosti SAD, poslao je snažne poruke koje se tiču partnerstva i prijateljstva s BiH.Podsjetio je na potpisivanje Dejtonskog mirovnog sporazuma, naglašavajući da je to bila važna prekretnica u odnosima BiH i SAD te da je taj sporazum zaustavio krvoproliće u BiH.Mnogi su svjesni značaja pomoći ove svjetske sile jednoj maloj državi kakva je Bosna, zahvaljujući kojoj je dobar dio zemlje obnovljen, čime je vraćen djelić dostojanstva napaćenom stanovništvu.Poručio je Marfi da SAD nikome neće dozvoliti da ponovo ruši ili razara BiH.- Naše partnerstvo s BiH je i u dobru i u zlu. Već 30 godina se zajednički zalažemo kako bismo osigurali mir, održali ekonomski razvoj, ojačali demokratske institucije i izgradili mostove između dvije nacije. I dalje stojimo uz vas, dok se građani ove zemlje suočavaju s novim izazovima za budućnost kakvu zaslužuju za sebe, svoju djecu i unučad - rekao je Marfi.I zaista, BiH nema većeg prijatelja i predanijeg partnera od SAD.Majk Marfi rođen je u Ročesteru. Na poziciju ambasadora u BiH nominirao ga je predsjednik SAD Džo Bajden (Joe Biden), a mandat je preuzeo u februaru 2022. godine.

Poručio je da SAD nikome neće dozvoliti da ponovo ruši ili razara BiH

Majkl Marfi: Istinski prijatelj

Nema više Maradone koji predribla pet-šest igrača u 70-80 metara, uključujući i golmana, pa postigne najlegendarniji gol svih vremena.Nema više Van Bastenovih voleja u finalu, izvedenih s takvom ku*čevitošću i bezbrižnošću kao da igra termin s rajom. Nema više ni Zidanovih „panenki“ pod prečku Bufonu u finalu, najboljem golmanu svih vremena.Nema više ni onih Karlosovih slobodnjaka, gdje lopta ulazi u gol s 35-40 metara udaljenosti kršeći sve zakone fizike. Zapravo, iz slobodnjaka nema više golova.Kao što nema ni onih likova poput Pola Gaskojna, koji utakmice igraju pijani, Roja Kina koji Halandu starijem (ne ovom današnjem) polomi nogu i okonča karijeru kao osvetu za povredu koju mu je nekoliko mjeseci ranije nanio, nema ni Sliškovića, koji nikad ne dolazi na treninge jer je to „za one koji ne znaju da igraju“, ni Prosinečkog, koji puši dvije-tri kutije cigareta dnevno i opet ostaje najbolji, ni Kaniđe - koji se „roka“ kokainom...Današnji fudbaleri su sve neki fini momci. Svi lijepo odgojeni, istrenirani, trče kao gazele, skaču kao poskoci, žive urednim životima, svi isto izgledaju, žive, pričaju i ponašaju se. Više karaktera doživiš dok ćaskaš s ChatBotom nego dok njih gledaš, Bog te vidio.A i njihova je igra negdje takva, robotska. Bez driblinga, lepršavosti, bez onih mangupskih poteza koji krše sve taktike, norme i stvaraju historijske trenutke. Ne znam za vas, ali meni je ovo Evropsko prvenstvo najdosadnije ikad. Za sada ga možemo pamtiti po - ničemu.Uredu, sada sebi ličim na starce sa svojim patetičnim, dozlaboga napornim nostalgičarskim usklicima: „Fudbal je prije bio bolji“ i „ne znaš ti, sine, kako se nekad igralo“.I nemojte me pogrešno razumjeti, ja nemam nikakve sumnje da bi današnje ekipe devastirale sve one od prije 20, 30, 40 godina.Naime, današnji igrači fizički su jači, brže trče, više skaču, bolje jedu, pametnije treniraju, ne piju, ne puše i svaki njihov korak u životu je pomno nadziran.No, upravo u tome i jeste problem.

Današnji fudbaleri su sve neki fini momci, svi lijepo odgojeni, istrenirani, trče kao gazele, skaču kao poskoci, ne piju, ne puše

Maradona: Preminuo 25. novembra 2020. godine

Fudbal prop'o

Bosna i Hercegovina nastavlja svoje pravno postojanje kao država u okviru međunarodno priznatih granica! BiH ostaje članica Ujedinjenih naroda. Entiteti imaju pravo da uspostavljaju posebne paralelne odnose sa susjednim državama, ali u skladu sa suverenitetom i teritorijalnim integritetom Bosne i Hercegovine!Dugogodišnja podsjećanja na odredbe Ustava BiH, dijela Općeg okvirnog sporazuma za mir u BiH potpisanog prije skoro 29 godina u Dejtonu, gubi svaki smisao pred separatističkom politikom koju je postepeno oživljavao režim u RS, a koja svoj vrhunac doživljava utopijskim prijedlogom za “razdruživanje” entiteta.Uvjeravati vlasti u RS u činjenicu da se ne može razdružiti nešto što se nikad nije ni udružilo, čini se istim, uzaludnim poslom kao i sva upozorenja od prije nepune tri decenije, da planovi za podjelu zemlje trasiraju put ka etničkom čišćenju, ratnom zločinu, sudnicama i na kraju zatvorima u koje je smješten kompletan politički i vojni vrh ovog entiteta. Jednostavno, vlasti RS vole takve nemoguće misije, pa, uprkos pozivima na razum i upozorenjima na posljedice, komšijama i cijelom svijetu nude put ka provaliji.Nakon svih propalih inicijativa, prijetnji i neustavnih zakona režim u RS nastavlja koračati ka provaliji, glavom uporno pokušavajući da prođe kroza zid, iako je evidentno da je razdruživanje od vlastite države i put građana oba entiteta prema nekoj od normalnih zemalja Zapada njihov jedini efekt.Pri tome se, na isti način kao svojevremeno i sankcije SAD, ignoriraju i omalovažavaju upozorenja Ambasade SAD u BiH. Upozorenje od 24. maja ne može biti jasnije: „BiH nije unija dva entiteta. Ustav BiH ne daje pravo na secesiju ili “razdruživanje” ni entitetima, ni bilo kojoj nižoj administrativnoj jedinici. RS može postojati samo unutar BiH. Secesija ili “razdruživanje” RS ne znači nezavisnost RS niti kraj BiH, nego znači kraj RS!”

Nakon svih propalih inicijativa, prijetnji i neustavnih zakona režim u RS nastavlja koračati ka provaliji

"Razdruživanje" od pameti

Fudbaleri Turske napravili su veliki rezultat i plasirali se u četvrtfinale Evropskog prvenstva. Jedan od najzaslužnijih za to bio je defanzivac Merih Demiral. Kada ste odbrambeni igrač, ne očekujete baš da ćete dati gol, a kamoli dva.Još ako ste jednim od njih ispisali historiju prvenstva Evrope, onda znate da ste napravili veliku stvar. Takvo nešto uradio je Demiral. On je doveo Tursku u vodstvo protiv Austrije golom u 57. sekundi utakmice, što je bio najbrži pogodak u nokaut-fazi Evropskog prvenstva svih vremena.Blistao je od sreće Demiral, turski navijači su slavili, a onda je isti igrač poslije nebeskog skoka pogodio i u 59. minuti. Do utakmice s Austrijom imao je ukupno dva gola za Tursku, a onda je u toliko važnom meču dva puta tresao protivničku mrežu.Kada pričamo o defanzivcima i golovima u bitnim mečevima, sjetimo se legendarnog Lilijana Tirama (Thuram), koji je dao dva gola Hrvatskoj u polufinalu Svjetskog prvenstva 1998. godine (2:1). Bili su to golovi zlata vrijedni za Francuze, baš kao i ovi Demiralovi.Merih Demiral rođen je 5. marta 1998. godine u Karamurselu, Turska. Prošao je školu Fenera, a onda igrao za B-tim lisabonskog Sportinga, Alanijaspor, Sasuolo, Juventus, Atalantu, a sada je član Al Ahlija.

Poput Tirama protiv Hrvatske, dao je dva gola za pobjedu svog tima

Merih Demiral: Heroj i rekorder

Mlada Mostarka Amila Zukić sinonim je hrabrosti i snage. Naime, ona se godinama bori da dobije terapiju koja bi joj olakšala svakodnevni život, a koje u našoj zemlji na odobrenoj listi lijekova nema. Košta 400.000 eura, Amila je mora kupiti!Riječ je o mladoj majci kojoj se život promijenio preko noći, kada je nakon dužih ispitivanja i testiranja u Zagrebu saznala svoju dijagnozu koja će je pratiti do kraja života - akutna intermitentna porfirija.Pomoć koju bi ova heroina trebala dobiti izostala je od svih nadležnih institucija u BiH. Kome god se obratila, dobila je samo muk. Je li moguće da niko ne reagira i ne želi spasiti jedan mladi život. U ovom slučaju, izgleda da nadležne baš briga za Amilu i njen problem, jer su se svi, kome god se obratila, na njene molbe oglušili.Uprkos Amilinoj hrabrosti, svim naporima medicinskog tima koji se brine za njeno zdravlje, bez adekvatne terapije, ona se suočava s bolovima i ograničenjima koja joj onemogućavaju da vodi iole kvalitetan, normalan život. Ali Amila ne odustaje. Uporna je u svom naumu da dođe do lijeka kako bi nastavila normalan život.

Pomoć koju bi Amila trebala dobiti izostala je

Amila Zukić: Borba heroine

Dodik je jučer ponovo našao način da uzburka duhove. Zastupnici u Narodnoj skupštini RS raspravljali su o nekakvom dokumentu o „mirnom razdruživanju“ RS i Federacije Bosne i Hercegovine, a koji će, kako kažu, ponuditi i FBiH.E, sad, dok će mnogi s pravom pozvati na uzbunu i upozoriti na ovaj, još jedan Dodikov otvoreni udar na državu, skrenimo pažnju na onu staru, a vječito tačnu - da je vrag u detaljima.Naime, u političko-pravnim poslovima do mile volje možete usvajati razne deklaracije, sporazume i rezolucije. Oni mogu imati veliki i simbolički karakter, no nešto postaje obaveza tek kad bude usvojeno u formi odluke ili zakona.A to je linija po kojoj Dodik, sa svom svojom težinom, godinama ublehaški pleše. Naime, u prvom slučaju, ta stvar je zakonski neobavezujuća i zakonska krivica je upitna. U potonjem slučaju pak izlažete se cijelom nizu ozbiljnih posljedica, poput člana 156. Krivičnog zakona koji to tretira kao udar na ustavni poredak Bosne i Hercegovine.A Dodik vam je nešto poput momka koji govori da je mnogo jak, da će prebiti ovog ili onog (doduše, Dodik to zaista nerijetko i govori) i da mu niko ništa ne može. I, uistinu, njegove riječi mnoge možda mogu i prepasti, neko ga možda i ozbiljno shvata, no u praksi ostaje činjenica da on nikako da se pobije, nego sve ostaje na praznim riječima i prijetnjama.Naravno, da ne bi izgledao kao mlakonja, Dodik glumi da nešto i radi, pa dijeli snimke svojih sparinga i treninga koji mnoge zabrinu, tj. deklaracija i sporazuma, samo nigdje te stvarne borbe, odnosno tog direktnog poteza sa zakonskom težinom, odluke o proglašenju nezavisnosti.Čuj, molim te, ponudit će Federaciji sporazum o razdruživanju. Čega se lik dosjetio, hej!Nije valjda da se boji jednostranog pokušaja otcjepljenja, kao u slučaju neprovođenja odluke visokog predstavnika, zbog čega je završio na optuženičkoj klupi. Pa onda pokunjeno pristao da izađe na izbore prema Šmitovim, nametnutim odlukama.

Čuj, molim te, ponudit će Federaciji "sporazum o razdruživanju"

Evo, baš smo se prepali!

Engleska je jedno od najvećih razočarenja na ovogodišnjem izdanju Evropskog prvenstva. „Tri lava“ izgledaju veoma loše, nekoordinirano, blijedo, jalovo, najviše zbog loših odluka selektora Gereta Sautgejta (Garreth Southgate).Međutim, u svom tom sivilu ističe se jedno ime, a riječ je o Džudu Belingemu (Jude Bellingham). Zvijezda madridskog Reala uvijek je tu kada ostatak reprezentacije ne može, što bi se reklo, da se „sastavi s loptom“. Tako je bilo i u osmini finala protiv Slovačke. Slovaci su poveli u 25. minuti i držali pod kontrolom meč sljedećih 70 minuta, a onda je došla peta minuta sudijske nadoknade.Nakon što je jedan od saigrača glavom prebacio loptu na desetak metara, Belingem je, u stilu najvećih majstora, kakav je i sam, pogodio makazicama i odveo utakmicu u produžetke, spasivši Engleze od velike bruke u međuvremenu.Englezi će morati mnogo bolje u nastavku turnira, ali i u budućnosti. Međutim, jedno je sigurno - Belingem je jedan od najboljih igrača svijeta, a ima samo 21 godinu.

Englez je jedan od najboljih igrača svijeta, a ima samo 21 godinu

Džud Belingem: Spasio "Tri lava"

Mađarska je zvanično preuzela šestomjesečno predsjedavanje Evropskom unijom. S nacionalističkim premijerom Viktorom Orbanom na čelu, koji već 14 godina vodi centralnoevropsku državu s ciljem da je transformira u „neliberalnu demokratiju“, u mnogima se javlja zabrinutost šta će učiniti s evropskom porodicom s čijim politika se najčešće ne slaže i to otvoreno govori.Slogan Mađarske je: „Učinite Evropu ponovo velikom.“ Zvuči poznato? Možda bi ih tim bivšeg predsjednika SAD Donalda Trampa (Trump) trebao tužiti za autorska prava, s obzirom na to da je to bila parola njegove kampanje - „Učinite Ameriku ponovo velikom“ (Make America Great Again). A možda mu je Tramp „dozvolio“ ili čak sugerirao da je koristi, jer su inače u dobrim odnosima.Pa Mađarska je jedina članica EU koja nije uvela sankcije Rusiji nakon invazije na Ukrajinu i jedina koja na sjednici Generalne skupštine Ujedinjenih naroda nije glasala za Rezoluciju o genocidu u Srebrenici, bolnu tačku ne samo Bosne i Hercegovine nego i Evrope.Dobar je prijatelj i s Laktašaninom Miloradom Dodikom, predsjednikom RS.Ovaj ga je i okitio nekakvim ordenom nedavno. Možda nam to pomogne da otvorimo pregovore s EU u narednih šest mjeseci.Mađarska je najavila da je jedan od prioriteta zemlje tokom predsjedavanja Unijom približavanje zemalja zapadnog Balkana „jedan korak“ članstvu u EU. Mislim, hvala Orbanu i njegovim saradnicima. Ali ako njegov pajdaš Dodik, zajedno s Draganom Čovićem i trojkom, ponovo ne sjedne za pregovaračke stolove i ne nađu kompromis, usvoje reforme, ni Orban ni Mađarska ne mogu nam pomoći. Sve što mogu jeste odrediti dnevni red, ali ništa bez podrške Komisije. A realno, ne zaslužujemo je.On je tokom posljednjeg predsjedavanja Mađarske EU „zabio prst u oko“ demokratskim zemljama, inače i prijateljima naše BiH, te se hvalio kako im je dijelio „prijateljske šamare“. A samo godinu prije preuzeo je mandat premijera. Zamislite šta bi se moglo desiti sada, nakon 14 godina.Ipak, Unija je savez, pa tako sva ta Orbanova siledžijska moć ne znači mnogo bez podrške drugih. Pošto je njegova desničarska Fidesz stranka izolirana, Orban se posvetio osnivanju vlastite grupe u Evropskom parlamentu, zajedno s austrijskom krajnje desničarskom Slobodarskom strankom (FPOe) i centrističkom strankom ANO bivšeg češkog premijera Andreja Babiša.Vidimo kuda to vodi.

Mađarska je jedina članica EU koja nije glasala za Rezoluciju o genocidu u Srebrenici, bolnu tačku ne samo BiH nego i Evrope

Pajdaš s Dodikom

Grozan teroristički napad u subotu se desio u Srbiji, kada je Miloš Žujović, koji se povezuje s vehabizmom, ispred Ambasade Izraela iz samostrela u vrat pogodio pripadnika Žandarmerije Miloša Jevremovića. Naravno, stvarna meta napada je bila Izraelska ambasada, do koje napadač nije uspio stići, a iza napada je stajala grupa vehabija iz susjedne države, među kojima je bio i državljanin BiH.Kako se moglo očekivati, vlast u Srbiji nije propustila priliku da napad iskoristi za svoje političke ciljeve, pa je predsjednik ove države Aleksandar Vučić kazao, između ostalog, i da iza napada možda direktno stoji činjenica da je usvojena Rezolucija o genocidu u Srebrenici protiv koje se, kako je poznato, grčevito borio.Iako se napad, srećom, nije desio u BiH, činjenica da iza njega stoje muslimanski radikali najgora je stvar koja se može desiti za bošnjački narod u ovom trenutku. Nema nikakve sumnje da će svi zlonamjernici i nacionalisti iz srpskog i hrvatskog korpusa koristiti svaki vid radikalizma među muslimanima i Bošnjacima na ovim prostorima kao sredstvo da na njih bace ljagu, političke ih oslabe i u očima Evrope i Zapada označe kao sigurnosni i civilizacijski problem.No, ako žele da izbjegnu crnu sudbinu, Bošnjaci se sami moraju obračunati sa svojim radikalima. Uistinu, posljednjih godina bujaju razne vehabijske grupe, samoprozvani šejhovi i učenjaci koji im pripadaju postali su zvijezde koje okupljaju desetine hiljada fanova, a prijetnje, pozivi na nasilje i obračun s neistomišljenicima redovan su repertoar među ovim grupama.Pokušaj vlasti u Srbiji da teroristički napad iskoriste da krivicu svale na BiH i Rezoluciju o genocidu jasno pokazuje šta nam radikalne grupe kao narodu mogu donijeti - metu na čelo.No, s druge strane, ako Srbija ima dokaze da je bh. državljanin koji je priveden u Srbiji bio dio struktura ubijenog teroriste, onda ga moraju i procesuirati, a ne deportirati u BiH.

Pokušaj vlasti u Srbiji da krivicu svale na Bošnjake jasno pokazuje da takve radikalne grupe bošnjačkom narodu crtaju metu na čelo

Ko Bošnjacima podmeće terorizam

Fudbalska reprezentacija Švicarske najveće je otkrovenje ovogodišnjeg Eura. Reprezentacija koja je u posljednjoj deceniji jedna od najkonstantnijih, o čemu govori i činjenica da su na posljednjih pet velikih takmičenja prošli u nokaut-fazu, počela je skidati i ozbiljne skalpove.Lider s klupe švicarske reprezentacije je Murat Jakin (Yakin). Nekadašnji reprezentativac, a sada šef stručnog štaba, uspio je sa Švicarskom osigurati četvrtfinale, nakon što su u grupi završili drugi, iza Njemačke, a onda u osmini finala Eura pobijedili selekciju Italije (2:0), aktuelnog prvaka Evrope.I nisu ih samo pobijedili, ono što je viđeno na Olimpijskom stadionu u Berlinu je bilo bliže gaženju. Toliko su Švicarci bili nadmoćni u susretu, da su italijanski mediji i prije kraja utakmice javno tražili „skidanje glave“ selektora Lućana Spaletija (Luciano Spalletti).Jakin je nekadašnji reprezentativac s 49 nastupa za najdraži dres, koji je uspio ostvariti san i postati selektor reprezentacije svoje domovine. I tako će, barem se čini, nastaviti tamo gdje je bh. stručnjak Vladimir Petković stao.

Nekadašnji reprezentativac nastavio gdje je Petković stao

Murat Jakin: Srušio prvake Evrope

Još jedna krvava noć, s četvrtka na petak, u Sarajevu. Brat ranio brata i njegovu ženu, prijetio policiji, bacio bombu, pa čitava kuća eksplodirala. I njih troje u njoj.Nađena ugljenisana tijela. Komšije šokirane, isprepadane, u nevjerici gledali i pokušavali ugasiti vatrenu stihiju koja je zahvatila cijelu kuću. U ovom slučaju nisu pred medijskim radnicima svjedočili o ubici i žrtvama kao o mirnoj porodici, kako to inače biva. Ne, imali su i ranije s njima problema, a oni s policijom.I eto. Šta ćemo, tako nam je, kako nam je. Leći navečer i Boga moliti da se ne puca. Čuj mene, da samo ne puca.Već sutradan, odnosno u petak, čovjek mačetom razbijao sve oko sebe.To su samo dva u nizu incidenta ovog mjeseca, samo u Sarajevu, a kada se cijela država uzme u obzir, stvarno se čovjek zapita gdje živi. I da, moderna su vremena, oružja na sve strane, lako dostupnog. Čemu onda služi policija?Kada kažemo policija, ne mislimo na časne ljude koji pošteno zarađuju svoje crkavice (zavisi od kantona do kantona, od entiteta, a najgore je onima na državnom nivou) dok riskiraju živote čak i u „običnoj, rutinskoj“ kontroli. Mislimo na njihove šefove, koji su se dočepali fotelja i doslovno shvatili onu „zagrij stolicu zadnjicom“.Pa nije to značilo da samo sjedite, poštovani. Već da se prihvatite posla.Dok se ljudi međusobno ubijaju, tuku, prijete, naši političari, počevši od vrlog ministra unutrašnjih poslova KS Admira Katice, takva dešavanja prate zamišljenih lica.Kao, uradili bi oni nešto, ali ne znaju šta. Kao, pravit će se sposobni pred kamerama, izaći na mjesto zločina jer - „đe ćeš bolje reklame“, a ni u jednom momentu neće najaviti nikakve promjene. Sistem je valjda uredu, mi ne valjamo. Bit će da je to, da je do nas.I da su nam pištolji, bombe i meci, koji zuje oko glave, normalna i neizbježna pojava koja niti se može spriječiti niti preduprijediti."Hellcome to Rajvosa!“

Sistem je valjda uredu, mi ne valjamo, bit će da je to, da je do nas

Hellcome to Rajvosa!

Članice Sjevernoatlantskog saveza (NATO) izabrale su odlazećeg premijera Nizozemske Marka Rutea (Rutte) za novog generalnog sekretara NATO-a. Od 1. oktobra preuzet će mandat od Jensa Stoltenberga.S obzirom na tektonske promjene zbog ruske agresije na Ukrajinu, kao i zbog izraelske invazije na Palestinu, neki se pitaju je li Rute prava osoba za ovu poziciju.No, ključna je činjenica da je Rute na vodećoj poziciji vlade Nizozemske bio 14 godina i da je uspijevao povezivati ljevičarske i desničarske političare jer mu je politika dogovora, kompromisa i dijaloga vrlo bitna.To će mu sigurno koristiti na poziciji prvog čovjeka NATO-a.S druge strane, Mark Rute nije političar koji mišljenja i stavove pakira u šareni papir, već direktno govori kako jeste. Zbog toga nije bio među omiljenim međunarodnim zvaničnicima u našoj zemlji, jer je otvoreno govorio da BiH mora ispuniti reforme kako bi postala članica EU. U suštini, Rute je govorio isto što i drugi političari. Isticao je podršku Nizozemske našoj zemlji i nudio pomoć, što je izjavio i tokom posjete BiH u januaru ove godine. Tada je obišao i Memorijalni centar Potočari i poklonio se žrtvama genocida u Srebrenici i oko nje.To je jedan od razloga zbog kojih se smatra da će naša država dobiti prijatelja na čelu NATO-a, što je itekako važno za euroatlantski put kojem stremimo.Mark Rute rođen je 14. februara 1967. godine u Hagu, gdje i danas živi. Nije oženjen i u potpunosti je posvećen poslu.

Politika dogovora, kompromisa i dijaloga mu je bitna, što će mu sigurno koristiti na poziciji prvog čovjeka NATO-a

Mark Rute: Prijatelj BiH

Sjednica Doma naroda Parlamenta BiH prekinuta. Bošnjaci jedno. Srbi drugo. Hrvati treće. I tako mjesecima. Blokada za blokadom. Vlast posvađana, opozicija neurotična - penzionerski raspoložena.Ni tamo ni 'vamo. DF-ovci obični megafoni SDA-ovcima. Svi kao papige ponavljaju jedno te isto. „Evropski put“, „Dajte nam budžet...“, „Dajte Izborni zakon“, niko još Vukoju da preboli, suze rone „profesori“ iz poslaničkih klupa koji uče studente „pravu“. Jadni i studenti i takvi profesori.I osim floskula, jeftinih političkih poena, na TV ekranima gledamo red penzionera, red „stručnjaka“, red samoprozvanih eksperata, pa red „profesora“. I šta od toga ima narod?!Nema ništa. Narod gleda i šuti. Teško nam je, nema para, nema posla, nema penzija, nema minimalca, nema ničega. Skupo, ubij bože, šta ćemo, kako ćemo...?!Mozak da pukne! U jednom danu sjednice i Parlamenta i Vijeća ministara i ministarska konferencija o tome šta smo uradili da idemo u Evropsku uniju, odluka CIK-a da kinder-jaje i lutrija odlučuju delegate 1. jula, tačno u podne. I to uživo.I u danu kada se mora sastati posvađana državna koalicija. Dodik i Konaković kao Džo Frejzer (Joe Fraizer) i Muhamed Ali (Muhammad). Samo se čeka bokserski meč da odmjere snage, ako prije toga Dodik javno ne baci rukavicu ambasadoru Majku Marfiju (Michael Murphy). I dok u BiH vlada cirkus, Evropa nas ne čeka.Moldavija i Ukrajina pregovaraju, Crna Gora napreduje strahovito, samo su u BiH top-tema „supermen“ Ramo Isak i Snaga naroda... Tiktoker i ministar svega, osim policije, jer o tome najmanje zna i govori.Kako se bliže izbori, sve je više populizma, cirkusanata i prodavača magle. A ruku na srce, vlast čeka juli, čeka odmore. Za mjesec neće biti ničega, ni sjednica ni zasjedanja. Svi će negdje „razguliti“, na brojne destinacije, u vikendice, apartmane, a narod?! Narod će i dalje gledati, k'o blećak. I govoriti: “Šta je ovo skupo, ubij bože.“Kakav narod takva i vlast. Bili to zeleni, crveni, trojka jedna, druga. Svi su isti. Samo gledaju sebe i fotelje, a za narod im se je*e! Sve goli ublehaši. Čast izuzecima.

Dodik i Konaković k'o Frejzer i Ali, samo se čeka bokserski meč da odmjere snage

Svi su isti, ublehaši!

Nakon što su izvučene grupe za Evropsko prvenstvo u Njemačkoj, rijetko ko je polagao nade da će Slovenija proći grupu u kojoj su Engleska, Danska i Srbija. Prvo mjesto je bilo rezervirano za Engleze, a na druga dva su se očekivale Danska i Srbija.Međutim, Matjaž Kek napravio je čudo. Čudo u koje je, vjerovatno, samo on vjerovao. Od unaprijed otpisane Slovenije napravio je ekipu koja je među 16 najboljih Starog kontinenta. A riječ je jednoj od najmanje vrijednih reprezentacija - vrijedi 141,55 miliona eura, ispod su samo Albanija (111,6) i Rumunija (92,13).- Vidio sam da su se neki ljudi nasmijali kada su dobili Sloveniju, možda će im biti žao. Napravit ćemo sve da tako i bude - glasila je izjava Keka nakon žrijeba, a na koju je podsjetio poslije velikog uspjeha.Kek i njegovi izabranici pobrinuli su se da se o njima priča u superlativima. Ponovo su pokazali moć fudbala. Jer, da se sve desilo po očekivanjima, ko bi to gledao? Ne bi bilo neizvjesno i zanimljivo. Ovako, Kek i „Fantje“, kako je nadimak Slovencima, oduševili su sve ljubitelje najvažnije sporedne stvari na svijetu.Pokazali su i da ne treba ekipa vrijediti milijardu eura, da ne mora imati 23 vrhunska fudbalera u rosteru da bi se nešto napravilo. Kakav je stručnjak Kek, ne govori samo ovaj uspjeh. Podsjetimo, on je 2016./2017. s Rijekom osvojio dvostruku krunu u Hrvatskoj, zemlji u kojoj je suvereni vladar Dinamo Zagreb.Matjaž Kek rođen je 9. septembra 1961. godine u Mariboru. U trenerskoj karijeri vodio je Maribor, U-15 i U-16 reprezentacije Slovenije, Al Itihad, Rijeku, a sada pravi čuda sa Slovencima.

Treću najjeftiniju ekipu Eura odveo među 16 najboljih

Matjaž Kek: Napravio čudo

Tenderi za nabavku medicinskih uređaja u Univerzitetskom kliničkom centru (UKC) Tuzla, od kojih zavise životi stotina pacijenata iz ovog kantona, kapi su koje prelijevaju odavno punu čašu neznanja, malverzacija i zloupotreba u sistemu javnih nabavki u BiH. Duže od godinu najveća zdravstvena ustanova u najmnogoljudnijem kantonu u FBiH nije u stanju osigurati prijeko potrebne aparate za radioterapiju, zbog čega teško oboljeli građani moraju putovati u druge gradove, bez obzira na njihovo zdravstveno stanje.Nakon tri tendera i 15 izgubljenih mjeseci, ko zna koliko ugašenih života, patnje i neizvjesnosti, istraga jednostavno mora doći do krivca - jesu li uvjeti iz tendera prilagođavani određenom ponuđaču, je li posrijedi neznanje ili nemar prilikom izrade tenderske dokumentacije ili su zakonska rješenja zaista takva da su procedure, članovi i rupe u njima iznad ljudskih života. Uostalom, odmah po imenovanju, polovinom aprila, novoimenovani direktor UKC-a Tuzla Šekib Umihanić zatražio je od Tužilaštva TK da istraži sve okolnosti koje su dovele do ugrožavanja zdravlja i života onkoloških bolesnika.Iako je jedan od najužasnijih, jer nam ljudi umiru, problem javnih nabavki u UKC-u Tuzla nije jedini u ovoj državi. Procjenjuje se da se kroz javne nabavke godišnje u BiH potroši i do tri milijarde maraka, a žalbene procedure često i bez ikakvog osnova koče nabavku lijekova, opreme, izgradnju infrastrukturnih objekata…U BiH je razvijena i nova grana “poduzetništva”, koju čine firme i pojedinci čiji je jedini “posao” da žalbama odugovlače procese i na tome još dobro zarađuju. Više od 4.000 žalbi u prošloj godini, iako se više od polovine pokazalo neosnovanim, za 63.000 dana zaustavilo je tenderske procedure. I tako ukrug, godinama.&nbsp;

Krvava slova historije

Majkl Marfi: Istinski prijatelj

Fudbal prop'o

"Razdruživanje" od pameti

Merih Demiral: Heroj i rekorder

Amila Zukić: Borba heroine

Evo, baš smo se prepali!

Džud Belingem: Spasio "Tri lava"

Pajdaš s Dodikom

Ko Bošnjacima podmeće terorizam

Murat Jakin: Srušio prvake Evrope

Hellcome to Rajvosa!

Mark Rute: Prijatelj BiH

Svi su isti, ublehaši!

Matjaž Kek: Napravio čudo

Ko je kriv

Kolumne

Krvava slova historije

Majkl Marfi: Istinski prijatelj

Fudbal prop'o

"Razdruživanje" od pameti

Merih Demiral: Heroj i rekorder

Amila Zukić: Borba heroine

Evo, baš smo se prepali!

Džud Belingem: Spasio "Tri lava"

Pajdaš s Dodikom

Ko Bošnjacima podmeće terorizam

Murat Jakin: Srušio prvake Evrope

Hellcome to Rajvosa!

Mark Rute: Prijatelj BiH

Svi su isti, ublehaši!

Matjaž Kek: Napravio čudo

Ko je kriv