Zvuči strašno. Direktor i dvije uposlenice Osnovne škole "Grbavica 1“ pogodovali presuđenom nastavniku pedofilu Samiru Alihodžiću! Tužilaštvo Kantona Sarajevo dalo je imena, objavilo optužnicu. Ali šta za većinu stanovnika ove zemlje znače imena direktora škole (Omer Begović) i njegovih saradnica (Azemina Macić i Enesa Pavlović).Ne znači ništa. Znači samo roditeljima i đacima ove škole. Čelni ljudi ove obrazovne ustanove, umjesto da suspendiraju pedofila, oni mu omoguće još da prima plaću. I sve pod krinkom - nismo znali.Direktor Begović, koji je bio na listi Stranke za BiH na predstojećim izborima, povukao se iz izborne utrke. Kaže da nije znao za optužnicu, ali jeste za pedofila kojeg je svjesno štitio. Zar smo postali toliko bolesno i oholo društvo, da je jedan napasnik koji je vrebao djevojčice važniji od stotine drugih? Da je važniji od nedužne djece?!Šta je radila ministrica Naida Hota-Muminović, zašto je krila informaciju Suda? A sve je znala, imala je odluku i rješenje, u TV emisijama tvrdila je suprotno. Hoće li ona odgovarati? Ima li ona moralnu, ako ne krivičnu odgovornost. Ili je morala slušati stranačke upute. Jer, zet je zet, a Kemo Ademović je Kemo Ademović.Slučaj glumca Moamera Kasumovića najbolja je slika i prilika bh. društva, oholog sistema i lobija. Zašto se evo sada ne pokrene istraga ko je i zašto štitio glumca pedofila, zašto se presuda sakrila, a desetine drugih javno su objavljene.I da, jučer je na snagu stupio Zakon o Registru pedofila. Registar nije javan. Niko ne zna ko su, osim ovih koje pronađu mediji i roditelji.U prijevodu, pedofili su među nama, samo ne znamo ko su?! Kao iz filma "Zoro“ - kriju se pod maskama, a svi znaju ko su.&nbsp;

Ima li Hota-Muminović moralnu, ako ne krivičnu odgovornost. Ili je morala slušati stranačke upute

Pedofili s maskama

Bosanskohercegovačka radiotelevizija (BHRT) duguje Evropskoj radiodifuznoj uniji (EBU) 16,3 miliona KM. To je činjenica, nije stvar kojom nas neko pokušava zeznuti.Kao što je i činjenica da su BHRT, kao i kompletan državni javni servis, u agoniji. Godinama su u sebi vrištali, nadali se da će neko to primijetiti, da neće dati da dođe do ovoga čemu danas svjedočimo. Drugi su šutjeli jer im odgovara ta loša situacija. Treći, eto, jer ih se ne tiče, jer nije njihova bitka, jer im je svejedno.A tiče nas se, važnost ne mogu dovoljno naglasiti.Na korak smo jučer bili do prodaje nekretnina BHRT-a kako bi isplatili dug. Prodati imovinu procijenjenu na oko 160 miliona KM je, u najmanju ruku, suludo!Sreća, do toga nije došlo, jer se nisu pojavili kupci. A plus što većina tih nekretnina spada pod državnu imovinu, pa je upitno koliko bi kupovina „glatko“ prošla.Mnogo je toga što jednu državu čini državom. A nacionalni servis veliki je dio identiteta Bosne i Hercegovine. I svi bi trebali vrištati naglas, svi oni kojima je stalo do ove države, do društva, do identiteta. A oni na pozicijama koji se busaju u prsa i državu koriste samo kao alat za dobivanje glasova - e oni bi trebalo da zašute. I rade svoj posao. Nađu načine, riješe problem (koji nije nov, nije se tek pojavio i nije moguće da za njega ne znaju) i postave stvari na svoje mjesto.Dug prema EBU-u jeste veliki, ali ne snosi samo BHRT odgovornost za njega. Gotovo niko i ne spominje FTV i RTRS koji su dio javnog servisa, sviđalo im se to ili ne. Pa ko kome nije plaćao?Gdje su ti protesti? Građani samo pričaju kako je to sve politička igra. Što ljevičari ne ustanu sada i ne izađu na ulice? Desničarima odgovara, to je jasno. Šta je s onima „u sredini“?A šta ako ostanemo bez BHRT-a? Ni države ni društva. Eto!Riješite finansiranje BHRT-a, platite dug i neka javni servis krene od nule, u ovom slučaju bila bi pozitivna.

Nađite načine, riješite problem i postavite stvari na svoje mjesto

Bez BHRT-a ni države ni društva

Svjetski poznata poduzetnica i filantropkinja, Sarajka s adresom u Los Anđelesu, Sanela Diana Dženkins (Jenkins), iako se davno odselila iz Bosne i Hercegovine, svoju domovinu nikada nije zaboravila. I tu ne mislimo na nostalgiju, nego na njena djela.Zna se da ona lobira za našu državu, o tome se nekada javno govori, ali ova Sarajka mnogo toga radi i „iza kulisa“. Gdje god da se pojavi, priča o svojoj zemlji, u najboljem kontekstu.Prihvatila je i da bude izvršna producentica filma "Sevap/Mitzvah“ rediteljice Sabine Vajrače, u kojoj igraju bh. glumci, iako su pare dali Amerikanci. Samim svojim imenom je ostvarenju otvorila mnoga vrata, čak je bio i nominiran za Oskara, a inspiracija je istinita priča iz Sarajeva tokom Drugog svjetskog rata.Svoju djecu uči korijenima, njih četvero, pa tako svako od njih, osim američkog, ima i bosanskohercegovačko državljanstvo.- Bez obzira na poslovne uspjehe, to što uradite za domovinu je ono što se pamti dublje i duže. Borba da se zadovolji pravda i lobiranje za BiH na svjetskoj sceni, zajedno sa svojim timom, nešto je na što sam posebno ponosna. To će ostati upisano, i već jeste - rekla je Dženkins u intervjuu za "Avaz“.A novi projekti tek slijede.Sanela Diana Dženkins rođena je 1973. godine u Sarajevu. Zbog agresije na BiH 90-ih, napustila je domovinu i otada život i karijeru gradi u Americi. Majka je četvero djece, sina i tri kćerke.

Bez obzira na poslovne uspjehe, to što uradite za domovinu je ono što se pamti dublje i duže

Dženkins: Javno i tajno radi za interese BiH

Sanela Dženkins: Lobiranje za BiH

Bosna i Hercegovina se pretvorila u ogromnu kockarnicu koja masovno proizvodi ovisnike o klađenju. Kako drugačije objasniti jezive podatke o tome da su građani - samo u Federaciji BiH - za pet godina u kladionicama ostavili više od osam milijardi maraka?! Ili to da je ukupan promet priređivača igara na sreću klađenjem za osam mjeseci ove godine iznosio više od milijardu maraka, kako su to pokazali podaci Porezne uprave FBiH.I tako, uz zemlju bolesnih dužnika, kako je to primijetio prof. Marko Romić, osnivač i voditelj liječenih ovisnika o kocki, stvaramo i malu kastu izuzetno bogatih koji nam svima kroje sudbinu.A sudbina nam je takva da su nam kladionice, automat klubovi i kockarnice, koje se nalaze u neposrednoj blizini škola i obrazovnih ustanova, najposjećenija mjesta u državi i koja igrače, od djece i žena do staraca, privlače na razne marketinške načine i sponzorstvom svega i svačega.I dogurali smo dotle da i dalje broj onih koji posjećuju kladionice i kockaju, kao i patoloških kockara, temeljimo na procjenama i istraživanjima nevladinih organizacija i onih koji se, reklo bi se, iz humanih i profesionalnih pobuda vaninstitucionalno bave tim nadasve javnozdravstvenim problemom.Kada se zna da 500.000 građana posjećuje kladionice i kocka se, a da je gotovo 50.000 patoloških kockara i da su zajedno s njima i njihove porodice „zavijene u crno“, onda su razmjere tog problema strašne, a posljedice grozne. Jer, kockari, kako se to iznosi, prave dubioze do devetog koljena.To da imamo vodeći broj kladionica u Evropi, u maloj zemlji kakva je BiH, koje su proizvele ogroman broj ovisnika, nije se dogodilo preko noći, već se plodno tlo za takav razvoj industrije kocke stvaralo godinama. Slika je to i prilika društva u kojem sistem vrijednosti, očito, ne postoji niti, izgleda, iko ima potrebu zaustaviti tu pošast.

Kladionice, automat klubovi i kockarnice su nam najposjećenija mjesta u državi

Do devetog koljena

Bosanka Sabina Vajrača s filmom „Sevap/Mitzvah“ našu domovinu svijetu je pokazala u najboljem mogućem svjetlu.Rat je prikazala kao mogućnost da ukaže na ljudskost u ljudima, u Bosancima i Hercegovcima.Iako je i sama izbjegla iz Banje Luke u jeku ratnih dešavanja, u svojim sunarodnjacima vidi ili želi da vidi samo najbolje. Zato je prenijela istinitu priču iz Sarajeva, koja se zbila tokom Drugog svjetskog rata, tokom okupacije nacista, o muslimanki koja je riskirala sopstveni život da spasi prijatelje Jevreje. I uspjela je. A oni su nju spasili nakon 50 godina, tokom agresije na BiH.Vajrača je zadivila svojom idejom Amerikance, koji su dali i novac za ovo kratkometražno ostvarenje koje je bilo nominirano za prestižnog Oskara. Iako ga nije osvojila, Sabina i ekipa filma ipak su dobili brojna priznanja na mnogim festivalima širom svijeta.- Nadam se da neće više nijednog rata biti, ali ako, ne daj Bože, bude, opet će ljudi jedan za drugog izaći i opet će komšija komšiji pomoći. U Americi žele da imaju takvo društvo i trude se, tako da smo im u neku ruku uzor - rekla je Vajrača u razgovoru za „Avaz“.Vajrača je rođena 30. maja 1977. godine u Banjoj Luci, a trenutno živi u Njujorku.

Nadam se da neće više nijednog rata biti, ali ako, ne daj Bože, bude, opet će komšija komšiji pomoći

Sabina Vajrača: Zadivila svijet

Košarkaši Unikahe srušili su „Kralja“ i osvojili španski Superkup. Tako je tim iz Malage prekinuo niz Real Madrida koji je šest puta uzastopno osvajao trofej ovog takmičenja, a medaljom osvajača okitio se i Nihad Đedović, pomalo zaboravljeni as i bivši reprezentativac Bosne i Hercegovine.Kada se 2015. odrekao državljanstva Bosne i Hercegovine, u sekundi je od heroja nacije postao omražena osoba. Okrenuli su mu leđa mnogi, zaboravljajući sve ono što je uradio za "Zmajeve“. Ne samo na parketu, već i van njega jer je plaćao putovanja, smještaje u hotelima..., uvijek bio "pri ruci“ Košarkaškom savezu BiH.Tražila se varijanta kojom bi ponovo mogao zaigrati za BiH, ali, nažalost, nije se pronašla pa Nihad više nikad nije nastupio u najdražem dresu.A Đedović je tokom cijele svoje karijere šutio i radio te puštao da njegovi rezultati govore o njemu, a tako je i ovog puta. I utakmicu protiv Reala odradio je na visini zadatka i doprinio trijumfu Unikahe protiv slavnog Reala (90:80). Bila je ovo i osveta Đedovića i Unikahe za Džanana Musu i društvo i prošlosezonski poraz.Nihad Đedović je rođen 12. januara 1990. u Višegradu. Već sa 16 godina je debitirao za sarajevsku Bosnu i pokazao da je riječ o pravom biseru košarke. Prilog u tome ide činjenica da je kasnije otišao u Barcelonu, a igrao je još za Kornelju, Obradoiro, Virtus Romu, Galatasaraj, Albu Berlin, Bajern Minhen, a u Unikahi je od 2022. godine.

S Unikahom pobijedio Musin Real za trofej španskog Superkupa

Nihad Đedović: Zaboravljeni as

Slučaj Moamera Kasumovića na prestaje šokirati domaću i regionalnu javnost. Svjedočenje mladića na pozorišnoj predstavi, koji je tražio minutu pažnje da bi opisao kako je bio zlostavljan od Kasumovića, dovelo je do saznanja da je dotični glumac 2021. osuđen na godinu zatvora za bludne radnje nad maloljetnikom. No, čini se da je to samo vrh ledenog brijega. Naime, ispostavilo se da mladić zbog kojeg je Kasumović osuđen nije ista osoba koja je progovorila o zlostavljanju. Naravno, otvara se pitanje koliko je takvih slučajeva i jesu li ovo jedina dvojica mladića koja su morala proći kroz to.Kao i pitanje kako godinama niko ništa nije primjećivao, zašto su svi šutjeli, kako je slučaj uspio ostati izvan reflektora javnosti i zašto dotični, koji je nakon osude hladno nastavio raditi kao i dotad, nije pretrpio nikakve sankcije barem unutar struke, ako mu je već sud omogućio da dobije kaznu koju će moći otkupiti.Mnoge njegove kolege iz kulturnog i umjetničkog života isticale su kako su šokirani saznanjem, napominjući da o svemu nisu imali pojma. No, bilo je i onih komentatora koji su isticali kako je Kasumović nikakav glumac, netalentiran, kako su ga sve vrijeme neke strukture štitile i gurale itd...Sljedeće pitanje koje mi se mota po glavi je: pa dobro, ako je - usto što je osuđeni zlostavljač - u pitanju i osoba bez talenta i s "jakim leđima“, zašto o tim glumačkim nesposobnostima, lobijima i vezama niste pisali i govorili prethodnih godina, prije nego što je to postalo oportuno i izvjesno da ćete za svoje negativne komentare dobiti masovnu podršku?Odgovor je zapravo krajnje jednostavan - zato što živimo u društvu licemjera, kukavica i sitnih intereždžija. Društvu koje u lice uvijek hvali, ulizuje se, tapše po ramenu, uvijek oprezno vaga svoje riječi, da se ne bi, ne daj Bože, kome zamjerili i ugrozili barem svoj i najmanji interes. Iza leđa, naravno, idu najgore pogrde i ogovaranja, u lice idu uvijek osmijesi i pohvale. Barem do trenutka dok ne postane sigurno javno iznijeti kritiku i stav. A u takvom društvu možeš činiti gotovo sve, dok god je "ispod radara“.

Živimo u društvu licemjera, kukavica i sitnih intereždžija

Nemoj šta zamjeriti

Pucnjave na ulicama gradova, ilegalno naoružanje, obijesne vožnje, teške saobraćajne nesreće, seksualno nasilje nad djecom, femicid… Vijesti koje ilustriraju u koliko tragičnom vremenu i društvu živimo smjenjuju se kao na traci, a reakcije na svaku traju po nekoliko sati ili dana, ovisno o tome ko su sudionici i koliko detalja uspije stići do javnosti. Građani, paralizirani bremenom godina koje preživljavamo, oguglali i bespomoćni, pa ih više ništa ne može previše ni iznenaditi.U svijetu u kojem bjesne ratovi i u kojem, čini se, ni životi djece više nisu važni, u vremenu kada je naoružavanje mnogo važnije od obrazovanja i informatizacije, porast nasilja je sasvim očekivana pojava. Posebno u državi koja ni 30 godina nakon rata nije uspjela da razoruža svoje stanovništvo i koja je u svojim zakonskim propisima izgleda više vodila računa o interesu nasilnika, lopova i ubica nego njihovih žrtava. Tako se i ubistva sankcioniraju sa sedam-osam godina zatvora, a, uz dobro vladanje, ubice se nađu na slobodi i prije nego što odsluže kaznu. Kako bi rasteretio vlastite kapacitete, zakonodavac je omogućio i otkup kazni do godinu, pa gledamo, a ne vjerujemo, kako počinitelj u zatvoru ne provede ni dan.Izlaz iz začaranog kruga nasilja je dobro poznat, samo kada bi vlasti shvatile koje su razmjere problema s kojim se suočavamo. Nude ga već godinama, svaki put iznova, eksperti za oblasti sigurnosti i prava. Mijenjati zakone, pooštravati kaznenu politiku, insistirati na profesionalnom i zakonitom radu pravosuđa, konačno krenuti u akcije oduzimanja ilegalnog oružja… Bilo bi dovoljno, za početak, ako ne želimo da trajno ostanemo država crnih vijesti, nesigurnosti i kriminala.

Tako se i ubistva sankcioniraju sa sedam-osam godina zatvora, a, uz dobro vladanje, ubice se nađu na slobodi i prije nego što odsluže kaznu

Posljednja pucnjava dogodila se u Hrasnom

Začarani krug

Britanski bokser Danijel Duboa (Dubois) nokautirao je Entonija Džošuu (Anthony Joshua) i odbranio titulu svjetskog IBF prvaka.Duboa će reći da nije odbranio titulu, već da ju je tek osvojio. I prije borbe je istakao da se ne osjeća kao pravi vlasnik pojasa koji je dobio nakon što ga se odrekao Ukrajinac Oleksandar Usik (Usyk). Možda je to bio i izvor Duboine prave snage koju je najbolje na svom licu osjetio njegov sunarodnjak Džošua.Iako je, prema mišljenju mnogih, imao status favorita, Džošua je veći dio borbe proveo na podu. Već u prvoj rundi ga je jednom oborio Duboa, pa ponovo u drugoj, a već u trećoj ga je ozbiljno uzdrmao.U četvrtoj se činilo da će uspjeti da se dozove, a onda je uslijedio fantastičan napad i kroše Duboe koji je odsjeo na Džošuinoj bradi. Doslovno ga je uspavao. Iako je Džošua pokušavao da se pridigne, posljedice Duboine „bombe“ bile su prejake da se vrati u borbu.Sudija je odsvirao kraj, a Duboa digao pojas prvaka u zrak. Zasluženo. A sada najavljuje da dolazi po Usika i Tajsona Fjurija (Tyson Fury).Danijel Duboa, zvani Dinamit, rođen je 6. septembra 1997. godine. Jedan je od najboljih teškaša svijeta, a sada je na skoru od 22 pobjede i dva poraza. Meč s Džošuom bio mu je prvi na kultnom Vembliju, a pamtit će ga dok je živ jer je dominantno slavio pred 96.000 duša.

Oborio je Džošuu i postao (opet) svjetski IBF prvak

Danijel Duboa: Nokaut za titulu

Gori na Bliskom istoku, ali gori i u Sarajevu. I to bukvalno. Nova pucnjava, i to usred bijela dana, desila se u petak. Pukom srećom, niko nije povrijeđen. Auta i zgrade izrešetani... K'o Divlji zapad, puca ko i kada stigne.Ovoga puta poprište je bilo naselje Hrasno. Deset metara od tržnog centra, među zgradama, u gusto naseljenom mjestu. Ispaljeno je više od 15 metaka?!A napadači, kada ih nađu, ako ih nađu, bit će poznati policiji. I nije više šala. Sarajevo je, bez pretjerivanja, postalo više nego nesigurno za život. Od pucnjava do ubistava. Nižu se naslovi "Žena zaklana...“, "Nova pucnjava...“, "Nova pljačka...“, "Zapaljeno vozilo...“, "Pretučen maloljetnik... "Tučnjava navijača...“.Nije više ni vijest da su se u Sarajevu desili pucnjava ili ubistvo, vijest je samo nova pucnjava, novo ubistvo. A nadležni nas uvjeravaju u suprotno. Ministarstvo unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo, s Admirom Katicom na čelu, kako reče, "pristupa taktičko-metodološki“.Ni sam Katica, a ni policija kojom rukovodi Fatmir Hajdarević ne znaju kakav je to pristup. Dok oni pristupaju, kriminalci djeluju. Djeluju i pucaju. I to s fantomkama na glavama.I dok se po gradu puca, Katica se hvali transporterima. Bit će javnosti predstavljeni u ponedjeljak. A nikome nije jasno što će im transporteri, kao što nije jasno ni što će im helikopter. Mogu li se transporterom naći kriminalci i ubice?Naravno da ne mogu. U MUP-u KS nikako da shvate da im treba policajaca i stručnog osoblja, a ne poltrona i kancelarijskih istražitelja.Dok oni sjede, a Katica troši milione maraka na tešku mehanizaciju, građani Sarajeva, kako je počelo, ići će u OBI po šljemove. Nije naodmet kupiti ni pancir. Jer nikada ne znate hoće li vas u Sarajevu dok šetate pogoditi metak. Vrag je davno odnio šalu!

Nije više ni vijest da su se u Sarajevu desili pucnjava ili ubistvo, vijest je samo nova pucnjava, novo ubistvo

U OBI po šljemove

Potpredsjednik Federacije BiH Igor Stojanović je četnik, izdajnik, islamofob, mrzitelj Bošnjaka i vlah. Tako nam poručuju SDA-ovi udarni botovi i stranački mediji. To što je kao maloljetnik bio pripadnik Armije Republike BiH, nema nikakve veze, jer bili su - kako veli udarni SDA-ovski dezerter koji se u aprilu 1992. "ispalio“ u Beograd - i Dževad Galijašević i Dragan Lukač.Hajku koju su započeli na društvenim mrežama danima poslije su vodili i putem svojih glasila, sve uz autoritativne komentare stranačkih političara i analitiĆara, a lista je, sa Stojanovića, proširena na niz javnih ličnosti kojima su „nalijepili“ etikete izdajnika i neprijatelja Bošnjaka.Elem, šta je Stojanovićev grijeh koji je pokrenuo cijelu hajku? To što je na društvenoj mreži X napisao da je cilj SDA islamska država na 22 posto teritorije, a ne cjelovita Bosna i Hercegovina.SDA-ovci, već lucidni i inteligentni kakvi jesu, prema Stojanoviću i svima za koje su potencijalno procijenili da bi mogli podržati njegov stav pokrenuli su hajku. Jer to da nisi za islamsku državu dokazuje se tako što svima kojima se usude reći da jesi poruče da si islamofob, vlah, komunjara, izdajnik, smeće, krmojed i da se nosiš s njihove svete teritorije, koja, jelte, nije islamska, nego u njoj po njihovoj volji vladaju sloboda i pluralizam mišljenja.Kao što se i to da nisi za islamsku državu dokazuje i najčuvenijim djelima tvog duhovnog i ideološkog oca u kojem se eksplicite zagovara islamski poredak, i to uvođenjem tekbiranja u državnu vojsku, muslimanskih brigada, slikanjem s Muslimanskim bratstvom, potčinjavanjem Tajibu, primanjem u posjete iranskih ministara u jeku protesta u toj zemlji, označavanjem teritorije zelenom bojom, protjerivanjem Djeda Mraza...Samo građanski, sekularno i multietnično.

SDA se od početka zalaže za građansku, sekularnu i multietničku BiH, obojenu u zeleno

Građanska džamahirija

Tužne prizore ispred zgrade Vlade FBiH, gdje su nekadašnji zatočenici logora došli po svoja prava, nisu uspjele potisnuti brojne vijesti u jučerašnjem, burnom danu. Jedan broj logoraša, 29 godina nakon rata, s transparentima u rukama, ograđen žutim trakama i pod budnim okom policije, bio je prinuđen izaći na proteste zato što još nije urađen prednacrt zakona o logorašima u FBiH, jer postojeći zakoni ne prepoznaju 95 posto ljudi izmučenih u koncentracionim logorima.U borbi protiv nepravde među prvima se našao i Fikret Alić, Prijedorčanin koji je prošao golgote Trnopolja i Keraterma, “logoraš iza žice”, kako ga zovu otkako je, u avgustu 1992., njegova fotografija objavljena na naslovnoj strani magazina “Time”, a potom obišla svijet. Fikret je postao simbol logoraša i patnji kroz koje su prošli.Gotovo tri decenije poslije, teško je razlučiti šta je to što više boli - torture koje je preživio ili odnos države koja ih ne prepoznaje i ne priznaje, kao da ih nema, ne postoje i kao da ni logora i ljudi u njima nije ni bilo.

Gotovo tri decenije poslije teško je razlučiti šta je to što više boli - torture koje je preživio ili odnos države

Fikret Alić: Ljudi kojih nema

Ko su heroji u BiH? Ljudi koji to, stvarno, ne zaslužuju. Pa prije ćete čuti danas dva mlada čovjeka da razgovaraju o potezu nekog našeg ministra, parlamentarca, nego, naprimjer, nekog sportiste.Ili polusvijeta koji su kreirale društvene mreže, pa su s nekoliko svojih izjava danas „popularni u BiH“.Ne trošimo vrijeme na polusvijet, nego odajmo priznanje desetogodišnjoj Ajni Kahrimanović, djevojčici koja je pobijedila leukemiju.Taj put nije nimalo lak, čak ni za odrasle, a kamoli za krhku djevojčicu. Međutim, Ajna je pokazala izuzetnu hrabrost iako je oboljela sa samo tri godine. Čak ni gubitak kose nije utjecao na njeno samopouzdanje te je za sebe uvijek govorila da je lijepa, imala kosu ili ne.Nju i njenu porodicu zadesila je još jedna velika nevolja, kada je, nedugo nakon njenog izlječenja, ostala bez brata blizanca Ajmana, koji je izgubio bitku s neizlječivom bolesti.I dok se zahuktava izborna kampanja, dok dojučerašnji anonimusi, naši i „anam njihovi“, zaustavljaju ratove, pokreću planetu, koliko je djece koja u tišini biju najvažniju bitku.Ajnina borba inspirirala je i Medihu Sadić da napravi slikovnicu o njoj, pa sad ta priča pomaže drugoj djeci da lakše prebrode te izazovne dane, a djevojčica je izuzetno ponosna na sebe i činjenicu da je glavni lik.Ajna danas, zajedno sa svojim drugarima, pohađa školu, raduje se svakom novom danu, uživa u druženju i čarima života, ali ne zaboravlja djecu koja prolaze istu borbu. Donira svoju kosu, brižno je njeguje, kako bi im pomogla da lakše prebrode teške dane.Ova djevojčica je svijetli primjer upornosti, nade, vjere u sebe i istrajnosti.&nbsp;

Pita li se iko koliko je djece koja u tišini biju najvažniju bitku

Ajna s majkom nakon što se izborila za zdravlje

Ko su heroji

Evropska komisija dobila je novo ime za ključnu poziciju - Slovenka Marta Kos bit će zadužena za proširenje Evropske unije, uključujući rad na istočnom susjedstvu, kao i za podršku Ukrajini u njenoj obnovi.Kos, kao i ostatak novog tima Evropske komisije, mora odobriti Evropski parlament, ali vrlo vjerovatno je da će bosanskohercegovačke vlasti blisko sarađivati s Kos na ispunjavanju reformi i našem putu ka Evropskoj uniji. Slovenija je, inače, veliki prijatelj naše države i pruža podršku vlastima, posebno u euroatlantskim integracijama. Zato i ne čudi oduševljenje mnogih viješću da je baš ona izabrana za poslanicu Evropske komisije na vrlo važnoj poziciji za BiH.Predsjednica Evropske komisije Ursula fon der Lajen (Von der Leyen) želi povećati zastupljenost žena u novom sazivu Komisije, a Kos se svakako zalaže za prava žena.Zamijenit će Mađara Olivera Varheljija (Varhelyi), a ima bogatu diplomatsku i političku karijeru. Obnašala je funkciju ambasadorice Slovenije u više zemalja, pa i Njemačkoj i Švicarskoj.Bila je i kandidatkinja za predsjednicu Slovenije, ali se povukla iz kampanje te je napustila i stranku Slobodarskog pokreta. Mnogi je opisuju kao iskusnog diplomatu, poslovnog lidera , konsultanta i stručnjaka za komunikacije. Bila je i novinarka, kao i portparol Vlade Slovenije.Marta Kos je rođena 28. juna 1965. godine.

Bh. vlasti blisko će sarađivati s Kos na ispunjavanju reformi i našem putu ka Evropskoj uniji

Marta Kos: Iskusan diplomata

Nije se bezveze nekada, za vakta mog djetinjstva makar, djeci "prijetilo“ vojskom. Znate ono kada je dijete malo nestašno ili uđe u tinejdžerske godine, pa roditelji ne znaju kako izaći nakraj s nama/njima, među prvim mislima koje im na um padnu jeste: „U vojsku ću ja tebe, pa ti vidi kako ćeš se tamo ponašati.“I trznuli bi se, makar na momente. Je li to realan strah bio ili su nam kroz glavu prolazile scene iz, najčešće, američkih filmova kako bismo morali ustajati u cik zore, spremati krevet, odraditi jutarnje vježbe, pa čistiti zahode ili spavaonice... Ko bi sad to znao.Ali je funkcioniralo.Sada već ne. Jer djeca danas ne znaju šta je to, kao ni većina roditelja, kojima su nekad „prijetili“ pa su shvatili da sve ostaje na izgovorenim riječima.Treba li uvesti vojni rok? Pa sad... Neki kažu da treba, drugi da ne treba. Hajde ti budi pametan.Komšije su prelomile definitivno. I Srbija i Hrvatska uvode vojne rokove, kod jednih će trajati 75, kod drugih 60 dana. U Bosni i Hercegovini nula dana.Jedno je sigurno - disciplinirali bismo se. Muškarci bi imali gdje izbaciti višak testosterona trčeći i vježbajući na raznim poligonima. Ne bi na ženama.Cijenili bi svaki ručak koji im majka, žena ili kćerka naprave. A još bi i sami znali nešto kvalitetno skuhati. Muka bi ih natjerala.I tada bi vozili bijesne automobile, kome finansijske mogućnosti to dozvole, ali bi znali da držati volan u rukama jednog takvog metalnog ljubimca ne znači nužno i gas do daske, što često dovodi do ubistva nedužnih, a nerijetko ubiju i sebe.Vojska je specifična, u svakoj državi. Kako Đole opjeva: „U vojsci sam stekao druga do groba, i hroničnu upalu zgloba, suvenir na stražarske dane“, no to se već odnosilo na ratovanje. To ne želimo više nikada, ni da napadamo, posebno ne da se moramo braniti.Ali da se discipliniramo, itekako moramo.

Da se discipliniramo, itekako moramo

Šta fali vojnom roku

Desetogodišnja Ajna Kahrimanović pobijedila je leukemiju. Taj put nije nimalo lak, čak ni za odrasle, a kamoli za krhku djevojčicu. Međutim, Ajna je pokazala izuzetnu hrabrost iako je oboljela sa samo tri godine. Čak ni gubitak kose nije utjecao na njeno samopuzdanje te je za sebe uvijek govorila da je lijepa, imala kosu ili ne.Nju i njenu porodicu zadesila je još jedna velika nevolja, kada je, nedugo nakon njenog izlječenja, ostala bez brata blizanca Ajmana, koji je izgubio bitku s neizlječivom bolesti.Njena borba inspirirala je i Medihu Sadić da napravi slikovnicu o njoj, pa sad Ajnina priča pomaže drugoj djeci da lakše prebrode te izazovne dane, a djevojčica je izuzetno ponosna na sebe i činjenicu da je glavni lik.Ajna danas, zajedno sa svojim drugarima, pohađa školu, raduje se svakom novom danu, uživa u druženju i čarima života, ali ne zaboravlja djecu koja prolaze istu borbu. Donira svoju kosu, brižno je njeguje, kako bi im pomogla da lakše prebrode teške dane.Ova djevojčica je svijetli primjer upornosti, nade, vjere u sebe i istrajnosti... Zasigurno može svakome održati lekciju o samopouzdanju.

Pedofili s maskama

Bez BHRT-a ni države ni društva

Sanela Dženkins: Lobiranje za BiH

Do devetog koljena

Sabina Vajrača: Zadivila svijet

Nihad Đedović: Zaboravljeni as

Nemoj šta zamjeriti

Začarani krug

Danijel Duboa: Nokaut za titulu

U OBI po šljemove

Građanska džamahirija

Fikret Alić: Ljudi kojih nema

Ko su heroji

Marta Kos: Iskusan diplomata

Šta fali vojnom roku

Ajna Kahrimanović: Simbol hrabrosti

Kolumne

Pedofili s maskama

Bez BHRT-a ni države ni društva

Sanela Dženkins: Lobiranje za BiH

Do devetog koljena

Sabina Vajrača: Zadivila svijet

Nihad Đedović: Zaboravljeni as

Nemoj šta zamjeriti

Začarani krug

Danijel Duboa: Nokaut za titulu

U OBI po šljemove

Građanska džamahirija

Fikret Alić: Ljudi kojih nema

Ko su heroji

Marta Kos: Iskusan diplomata

Šta fali vojnom roku

Ajna Kahrimanović: Simbol hrabrosti