Fudbaleri Slovenije jedan su od najvećih hitova u svijetu fudbala u proteklim mjesecima. Nakon sjajnog nastupa na Euru, koje su okončali u osmini finala, kada je ih je favorizirani Portugal izbacio tek nakon izvođenja jedanaesteraca, Slovenci su i Ligu nacija započeli sjajno, a predvodi ih fenomenalni napadač Benjamin Šeško.Čudo od djeteta se već više od godinu spominje kao potencijalna kupovina nekih od najvećih svjetskih i evropskih klubova, a utakmicom protiv Kazahstana pokazao je jasno i zašto. Het-trikom je unakazio kazahstansku odbranu, pa su ga mediji brže-bolje prozvali „čudovištem“.Čudno bi bilo da nisu. Nisu imali rješenje za njegove poteze, što se najbolje pokazivalo kada bi krenuo u trk. U pojedinim trenucima činilo se da ga ni taksijem ne bi stigli. Kao brzi voz bi protutnjao pored njih i onda, u stilu najboljih golgetera, matirao nemoćnog čuvara mreže kazahstanske selekcije.Inače, Šeškovi roditelji porijeklom su iz Doboja, ali njega niko nikad nije kontaktirao kako bi zaigrao za našu reprezentaciju. Nažalost, jer ovakvi igrači se ne rađaju često. Ipak, to nas ne treba sputavati da uživamo u fudbalskom majstorstvu koje on pokazuje bilo za RB Lajpcig ili slovensku reprezentaciju na sedmičnoj bazi.

U pojedinim trenucima se činilo da ga rivali ni taksijem ne bi stigli

Benjamin Šeško: Slovensko "čudovište"

Posljednjih mjeseci, ma vala i godina, nema napadanijeg političara od Elmedina Konakovića. Otkako je odlučio napustiti dinastiju i osnovati NiP, SDA mašinerija upregla je sve medijsko-obavještajno-botovske resurse kako bi ga diskreditirala.Među teškim optužbama koje neumorno sipaju na njegov račun spadaju i one da je član narkokartela, saradnik hrvatske obavještajne službe, izdajnik, munafik, strani plaćenik, a u trenucima posebne razdražljivosti ne libe se udarati na porodicu i najbliže.Ipak, niti jedna od ovih uvreda ili optužbi nije ni približno uvredljiva ili ponižavajuća kao ono što je Konakoviću u ponedjeljak priredio Jasmin Ademović, „odmetnuti“ šerif Općinskog odbora NiP-a Centar.Naime, Ademović je u stranačkim prostorijama ugostio (i tako indirektno podržao) kandidata DF-a, SDA i Stranke za BiH za načelnika Općine Centar Dennisa Gratza. U društvu Gratza bila je i njegova desna ruka iz DF-a (a nekoć i Naše stranke) Albin Zuhrić, koji mjesecima unazad na društvenim mrežama Konakovića naziva šefom narkokartela i izdajnikom.Jalovi su bili pokušaji Konakovića da stvari skrene na humor, postavljajući pitanja DF-ovcima kako im odjednom ne smeta „saradnja s narkokartelom“.Na obraz i principe deeflija svakako ne treba trošiti lijepe, a kamoli ružne riječi. Njima je to stran pojam, a njihovim glasačima svakako nebitno, jer se zadovoljavaju time da povremeno opale nekoga „po prstima i nosu“, dakako, samo verbalno.Konakoviću je mnogo veći problem što mu osobe koje ga optužuju da je narkodiler sjede drito u centrali centralne općine njegove stranke, sve sa od uha do uha nasmijanim Jasminom Ademovićem, koji mu šalje jasnu poruku da ga ne šljivi ni dva posto te da će ga iznutra razoriti.Stoga, ako je dosad i mogao tolerirati sina odmetnutog i to pripisivati lokalnim općinskim razmiricama, poslije ove demonstracije sile postoje samo dvije mogućnosti - ili da postupi kao lider stranke i stvari dovede u red ili da ne učini ništa i potvrdi ono što se u čaršiji mjesecima unazad špekulira - da stranku ne vodi Dino, nego „otac“.

Niko Konakovića nije ponizio onako kako je to u ponedjeljak učinio Ademović junior

Boss ili hadžija

Otkud Ibri Berilu tolike pare? Otkud Ibrahimu Hadžibajriću? Otkud ovom, otkud onom... Svi se ibrete, a svi znaju. Nešto nagađaju, nešto znaju preko poznanika, nešto, bogami, i iz prve ruke. Teško se ovim posljednjim.Iako nije savršena, Bosna i Hercegovina jeste pravna država, sa svim zakonima i sudovima. Sve to treba usavršavati, od slova na papirima do ljudi, ali to je neki drugi par cipela.No, da se vratimo na najsvježiji primjer - načelnika Općine Trnovo Ibru Berila. Oduzeta mu je imovina vrijedna tri miliona KM. On je doslovno shvatio onu „ruka ruku mije“, pa je davao dozvole za gradnju na državnom zemljištu, a, pošto zakonski nije smio biti nagrađen u bilo kojem obliku, vlasnik mu dade apartman na Bjelašnici u vrijednosti od 212.000 KM. Eto, to nije mito. A ni korupcija.I ljudi se ibrete, a koliko je takvih primjera. Šta sve izađe navidjelo kada se malo po površini zagrebe, ne mogu ni zamisliti šta bi bilo da se dublje kopa.BiH je mala, pa kako se ne bi u jednom gradu znalo za nedjela načelnika ili bilo koga s malo političke moći. Što bi rekli, mahala. Ali policija ne može djelovati na osnovu mahalskih priča, već pažljivo i strpljivo pripremati teren i prikupljati dokaze. A oni pod lupom, ne sluteći šta ih čeka, grabe još koju hiljadarku, desetine, stotine hiljada KM ili čak milione. Jer, može im se.Sve do jednom.Koliko je tek sakrivenih računa, neprijavljenih nekretnina, prljavih para od mita i korupcije. A skoro svi, kada im zatreba (čitaj: kada se bliže izbori), pozivaju se na vjeru, poštenje i integritet. A čini se da nikada nisu pročitali osnovne definicije toga.&nbsp;

Koliko je tek sakrivenih računa, neprijavljenih nekretnina, prljavih para od mita i korupcije

A gdje su milioni?

Hrvatski fudbaleri, nakon neuspjeha protiv Portugala, morali su doći do trijumfa u Opus Areni u Osijeku protiv selekcije Poljske. Napadali su „Vatreni“, nekad s više, nekad s manje muke, ali su znali da je pobjeda jedina opcija za njih na ovom susretu.I na kraju su došli do slavlja, minimalnim rezultatom, a sve je bilo djelo mađioničara Luke Modrića. Igrala se 52. minuta susreta kada je dosuđen slobodan udarac za Hrvatsku na dvadesetak metara od poljskog gola.Modrić je uzeo kratki zalet i fenomenalno plasirao loptu u dalji ugao, nemoguće za golmana da uhvati.Još fascinantnije je kad se uzme u obzir da gol direktno iz slobodnog udarca nije postigao više od 16 godina, još dok je bio igrač zagrebačkog Dinama.U međuvremenu, između utakmice i objave ovog teksta, Luka je napunio 39 godina. Veteran, iako su ga nekoliko dana pred utakmicu pljuvali brojni navijači jer, prema njihovom mišljenju, „vrijeme je za mlađe“, još pokazuje da može, iako odavno ne mora da igra za reprezentaciju.Ne čuva noge da bi produžio klupsku karijeru. Ne izbjegava „nebitne“ utakmice. Uvijek je tu i spreman je da vas nauči fudbalsku lekciju, pogotovo kad se opustite i ne pazite.

Veteran odavno ne mora, ali još može da vodi „Vatrene“

Luka Modrić: Fudbalski čarobnjak

Fudbalska reprezentacija Bosne i Hercegovine upisala je još jedan poraz. To je u posljednjim mjesecima, ponajviše od početka kvalifikacija za Euro, postala normalna stvar. Ipak, nije sve tako sivo.Mladi krilni napadač Esmir Bajraktarević uspio je unijeti živost i pokazati da će biti dašak nade za budućnost bh. fudbala, barem što se tiče reprezentativnog nivoa.Rođen u porodici Srebreničana, koji su se silom prilika preselili u SAD, Bajraktarević već duži period blista za Nju Ingland Revolušn u MLS-u. Upisao je on i debi za Sjedinjene Države, pa je tako BiH umalo ostala bez još jednog talenta. Srećom, taj susret je bio prijateljski, pa smo dobili još vremena da ga „ukrademo“ nazad.Debitirao je protiv Nizozemske ušavši u igru u 68. minuti utakmice. Pet minuta kasnije, asistencija. I to ne bilo kome, svom idolu iz djetinjstva, u čijem dresu je šutirao na gol u viralnom videu, Edinu Džeki. Naš kapiten je brže-bolje pritrčao da mu čestita. A, kako ne bi, pa Bajraktarević je ušao i unio živost u izmrcvarenu igru naše selekcije, a onda još i poljubio grb na dresu.Ovaj 19-godišnjak bi uskoro mogao put Evrope i na klupskom nivou, jer ovakvog dragulja, barem što se BiH tiče, odavno nismo imali.

U sivilo zvano fudbalska reprezentacija BiH mladi ofanzivac unio je živost

Esmir Bajraktarević: Dašak nade

Dok vodostaji rijeka u BiH i regionu padaju na kritične nivoe, a korita nekih od njih ostaju potpuno suha, ekološki aktivisti i građani od Une do Neretve i Sutjeske pokušavaju se izboriti s pošašću u obliku hidrocentrala.Vođeni pohlepom i željom da iz općeg dobra, uz što manje rada i ulaganja što više strpaju u vlastiti džep, novopečenim „investitorima“ ni ušća rijeka, ni nacionalni parkovi, ni hektari šuma, ni netaknuta priroda, ni budućnost generacija ... nisu sveti! Za zarobljavanje rijeka u cijevi i njihovo usmjeravanje prema turbinama, kako bi svojom snagom proizvodile struju, ne treba biti posebno talentiran, znao bi to svaki stanovnik i najudaljenijeg sela, ali i pored toliko mogućnosti za ulaganje i dokazivanje vlastite investitorske mudrosti i sposobnosti juriš tajkuna na vodu, kao najveće nacionalno blago koje još imamo, ne prestaje. I trajat će sve dok se bagerima na iskrčenim šumskim prostranstvima i tek iskopanim putevima suprotstavljaju samo osviješteni aktivisti i mještani, kojima je rijeka mnogo više od megavata, a ne političari, zakoni i sistem.Umjesto trenutne i trajne zaštite ranjene prirode, reakcija ili nema ili stižu tek kad bude pričinjena dodatna šteta.A dovoljno je izgovoriti: „Voda“, pa da svaka pomisao na njeno skrnavljenje bude zaustavljena u korijenu. Ili se zamisliti nad apokaliptičnim prizorima iz korita Ibra u Srbiji ili Orljave u Hrvatskoj i suzama stanovnika s njihovih obala. Nisu samo klimatske promjene, a i za njih je odgovoran čovjek, dovele do gašenja života u pojedinim rijekama. Proizvod je to i višedecenijskog nemara prema prirodi. Uzalud stručnjaci upozoravaju koliko je sječom šume smanjen dotok površinskih voda u rijeke, kakve su posljedice neplanske eksploatacije šljunka, izgradnje na obalama rijeka i jezera, različitih načina zagađenja izvora i vodotokova, neracionalne potrošnje i gubitaka na vodovodnim mrežama.Iako se to u BiH, zemlji s velikim hidropotencijalom, možda čini nevjerovatnim, redukcije u pojedinim gradovima mogu biti tek najava ozbiljnih nestašica pitke vode. Zato se nešto, konačno, mora poduzeti.&nbsp; &nbsp;

Vođeni pohlepom i željom da iz općeg dobra, uz što manje rada i ulaganja, novopečenim „investitorima“ ni ušća rijeka nisu sveta

Poslušani građani: Zabranjena gradnja hidroelektrane na Uni

Juriš na rijeke

U moru sivih vijesti koje ispunjavaju našu svakodnevicu, Bosna i Hercegovina se, ipak, posljednjih dana imala čemu radovati. Proslavili smo medalje naših fenomenalnih sportista, koji su zaslužili maksimalnu podršku, i to ne samo od javnosti već od svih nivoa vlasti.Šta više reći o reprezentaciji Bosne i Hercegovine u sjedećoj odbojci. Koliko puta se već proslavio trijumf „Zlatnih ljiljana“, kojima se podrška vlasti mjeri u promilima.Međutim, heroj ovogodišnjeg izdanja Paraolimpijskih igara u Parizu je Ismail Barlov.Veličanstven, čudesan, iznad svih nivoa ljudskog poimanja, a govorimo o dječaku, koji je tek zakoračio u svoje tinejdžerske godine.Iako vrlo mlad, uspio je napraviti veliku stvar i ujediniti, makar na tren, ovu u mnogočemu rascjepkanu državu. Na jedan moment nisu bili bitni naši političari i ko je šta kome kazao, ko je koga nazvao „kretenom“...Snimak iz Pariza kako slavi osvajanje srebrene medalje s ostalim bh. paraolimpijcima je dovoljan da vam bude toplo oko srca.Ali, možda i najvažnije, da vas nauči jednu izuzetno važnu životnu lekciju – predaja, jednostavno, nije opcija. Sreća trenutaka poput onih koje su doživjeli naši sportisti u Parizu vrijedi koliko i zalaganje. Čak i da nisu došle medalje kao nagrada.Mada, kako to inače i biva kod nas, rijetko ko bi ih se i sjetio u tim trenucima. Ali ovo je sada vaš moment, vaše vrijeme za slavlje. Niko vam nije ništa poklonio i, ma koliko pričali, neće.Stoga, majstori, naklon do poda.

Ovo je sada vaš moment, majstori, vaše vrijeme za slavlje

Naklon do poda

Reprezentativac Bosne i Hercegovine u paraplivanju Ismail Barlov (14) ispisao je historiju bh. sporta osvojivši prvu medalju u pojedinačnoj konkurenciji na Paraolimpijskim igrama.Barlov je bio sjajan u utrci 50 metara prsno i zasluženo je osvojio srebrenu medalju. Obradovao je cijelu naciju koja je bodrila ovog hrabrog dječaka, a medalja oko vrata došla je kao potvrda godina truda i odricanja.„Pazi šta sanjaš, možda se i ostvari“, glasila je poruka Amela Kape, Ismailovog trenera, nakon velikog uspjeha. Tako je i bilo. Ismail je sanjao medalju, a svoj san pretvorio je u javu. I da stvar bude bolja, historiju je ispisao dan pred svoj 14. rođendan. Dok je puhao svjećice s rođendanske torte, na vratu mu je visilo srebreno odličje.Maleni Ismail veliki je sportista, s velikom dušom, rođen je s TAR sindromom, odnosno udovi mu se nisu dovoljno razvili, a riječ je o rijetkom genetičkom poremećaju koji karakteriziraju odsustvo radijusne kosti u podlaktici i dramatično smanjen broj trombocita. Međutim, hrabrom Ismailu ni to nije prepreka da bude sportista, radi ono što voli i, na kraju, dođe do medalje. Iako ima 14 godina, od ovog dječaka svi mogu mnogo toga naučiti.

Ostvario historijski uspjeh osvojivši srebro na Paraolimpijskim igrama

Ismail Barlov: Šampion čelične volje

Uz nasmijana lica s plakata, koja su nas jutros dočekala širom države, počela je još jedna izborna kampanja.Da je uveliko počela i ranije, pokazuju stotine hiljada maraka kazni zbog - preuranjene kampanje.Ono što je jedna od prvih naznaka približavanja izbora je i gomilanje botova i kvazianalitičara.Tako nas oni već nekoliko dana uvjeravaju da naziv mosta Hercegovina znači velikohrvatsku politiku i pokušaj vraćanja tzv. Herceg-Bosne.Kako to naziv, koji je zapravo dio države BiH, i to baš onaj na teritoriji gdje se nalazi most, znači povratak tzv. Herceg-Bosne i velikohrvatsku politiku, nije niko uspio da pojasni.Ipak, ponavljanje jednog te istog spina od botova i kvazianalitičara, uz koordinaciju jedne političke stranke, posebna je karakteristika izbornih kampanja. No, činjenice tu nisu ni bitne, nego se samo vodi onom logikom da 100 puta ponovljena laž postaje istina, barem kod onih koji su tu ciljana publika.Možda bi neko mogao da shvati ljude koji žive od neke crkavice, pa pokušavaju na najjadnije načine da se domognu neke dnevnice, da li kroz botovanje ili čupanje plakata, ali kako shvatiti analitičare koji svoje sasvim pristojne akademske karijere bace niz vodu branjenjem neodbranjivog.Jer ko se jednom kontaminira, uzalud mu poslije popravljanje ugleda. Svi će ih pamtiti po toj neslavnoj epizodi, ma šta kasnije uradili pozitivno. Pojednostavljeno rečeno, potrošeni su za jednokratnu upotrebu.I tako će poslije mosta nametnuti još gomilu tema na kojima će iz dana u dan „jahati“, sve do izbora. Olako će lijepiti etikete izdajnika, a poslije izbora će svi zaboraviti da ti ljudi uopće i postoje.

Ono što je jedna od prvih naznaka približavanja izbora je i gomilanje botova i kvazianalitičara

Praznik botova

Sve za Bosnu, Bosnu nizašta. To je svojevrsna mantra Samira Bečića, svjetski poznatog fitnes trenera koji živi i radi u Americi. I ne zaboravlja svoje korijene i svoju domovinu.Kada god ima priliku, boravi u BiH i rodnom Ključu, a o svojoj zemlji na sva zvona priča samo najbolje, promovira je i radi za njeno dobro. Poput ambasadora, samo bez rezidencije.Kako je u nedavnom „Avazovom intervjuu“ rekao, ima dvije domovine - BiH i SAD, koja mu je pružila sve. Uz njegov trud i rad, naravno. Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja, a sarađivao je s nekim od najpoznatijih ličnosti na svijetu.- BiH je kao Amerika, multikulturalna, a to je snaga jedne države. Kada bi ljudi to shvatili, BiH bi bila kao Švicarska za 20 godina - kazao je Bečić.I tome treba težiti. I rekao je veliku istinu - Bosna nije Bosna bez svih njenih naroda!Izrazio je tugu što njegova majka nije živa da svjedoči uspjehu koji je postigao. Ali svjedoče sve ostale majke koje samo najbolje za svoju djecu žele, a Bečić im je inspiracija. Heroj nacije.Bečić je rođen u Ključu, ima suprugu i sina.

Sve za Bosnu, Bosnu nizašta

Samir Bečić: Heroj nacije

Digla se kuka i motika zato što je na otvorenje mosta Hercegovina kod Počitelja pozvan premijer Hrvatske Andrej Plenković!Očekivano, SDA, predvođena šefom Bakirom Izetbegovićem, osviještenim radikalom kojem je BiH od Baščaršije do Marindvora, digla je halabuku, pa čak i postavila pitanje zašto se most kroz Počitelj zove Hercegovina!Gdje prestaje logika, tu počinje BiH!Ali šta očekivati od politike koja se hvalila otvorenjem trotoara kod zgrade Predsjedništva BiH, koja je od Sarajeva pravila i napravila kasabu, nije izgradila ni metar ceste kako treba, a, umjesto novih tramvaja i trolejbusa, umalo smo počeli jahati kamile.Sve ono što je SDA napravila za ovih 30 godina ne može se na prste jedne ruke nabrojati... Niti nove ceste, niti novih puteva. Krajinu izopačili, Tuzlu devastirali, Goražde prekrižili.I da budemo načisto. Ne branimo mi (autor) Andreja Plenkovića, Bože sačuvaj, ali branimo zdrav razum. Zašto i kome smeta dolazak premijera Hrvatske u BiH na otvorenje grandioznog mosta koji se spaja s koridorom kroz Hrvatsku? Zašto je sporno da se i obrati?Zašto dozvoljavamo da pojedinci od BiH prave fildžan-državu ili da slušamo izjave načelnika Semira Efendića - koji 10 godina nije u stanju popraviti podvožnjak u Buča Potoku - o tome gdje je Koridor 5C kroz Hercegovinu trebao ići. „Stručnjak“ kaže kroz Neum! Reče nam to čovjek koji svojata tuđe projekte i popravlja seoske potoke.U devet godina mandata, Vlada FBiH, predvođena sada osuđenim stanovnikom Vojkovića Fadilom Novalićem, započela je svašta, ali nije uradila ništa. Upropastili su i tunel Hranjen, spiskali milione maraka, ostavili dugove. Sada očekujemo da se oglasi i Novalić iz zatvora, pošto ima vremena da piše, da i on nešto kaže.Zanimljiva je i izjava generala Refika Lende, potpredsjednika FBiH. Lendo tvrdi da Bošnjaci neće i nisu mogli prisustvovati otvorenju mosta. Pitanje je šta je onda Nermin Nikšić. Partizan. Komunista. Ili su Bošnjaci samo oni koji idu u džamiju, petkom na džumu, a drugim danima „hapaju“ gdje stignu.Odavno već živimo u državi gdje ništa nije normalno, gdje slušamo i dozvoljavamo da nam mizerni likovi kroje sudbinu i odlučuju ko može, a ko ne doći u BiH. Da je, kojim slučajem, pozvan predsjednik Turske Redžep Tajip Erdoan (Recep Tayyip Erdogan), onda bi radikalni Bošnjaci pljeskali. No, on dolazi samo na svadbe, koje na kraju rezultiraju razvodom. I to vrlo skupim.&nbsp;

Šta očekivati od politike koja se hvalila otvorenjem trotoara kod zgrade Predsjedništva BiH

Javlja se politika koja je od Sarajeva napravila kasabu

Trotoar uhljupi

Nigerijski napadač Viktor Osimhen (Victor) u posljednji čas je izbjegao „zatvor“ i dogovorio posudbu u turski Galatasaraj. Nakon što je sjajnim partijama skrenuo pažnju na sebe, Osimhena su počeli salijetati brojni klubovi.Ovog ljeta su se za njegov potpis borili Čelzi, Al Ahli, te PSG, ali na kraju nisu uspjeli da ga ugrabe. Međutim, najveći je gubitnik sam Osimhen. Postao je žrtva megalomanskih zahtjeva gazde Napolija Aurelija de Laurentisa, ali i svog agenta Roberta Kalande. De Laurentis je pokvario transfer u Al Ahli zbog pet miliona eura - Saudijci su davali 65, on je mislio da im uzme još pet i sve je propalo. Kasnije se njegov agent osvetio Napoliju, pa nije htio pristati na transfer u Čelzi gdje bi njegov klijent imao manja primanja nego u Italiji (11 miliona).Al Ahli se na kraju okrenuo Ivanu Toniju (Toney), Napoli je doveo Romelua Lukakua, a Osimhen se našao u „zlatnom kavezu“. Napolitanci ga nisu registrirali u tim i spas je bio neki klub gdje prijelazni rok nije bio gotov.Na kraju je završio u Galatasaraju. Istina, na posudbu, ali igrači njegovih godina (25) i ovog kvaliteta nemaju šta tražiti u Turskoj, zemlji gdje zvijezde dolaze uglavnom u zenitu karijera. Uz dužno poštovanje, radi se o fudbaleru koji vrijedi 100 miliona eura, prema „Transfermarktu“.Viktor Osimhen rođen je 29. decembra 1998. godine u Lagosu, Nigerija. Igrao je za Volfsburg, Čerleroi, Lil i Napoli. Bio je jedan od najzaslužnijih igrača, uz Kviču Kvaracheliju (Khvicha Kvaratskhelia), za titulu Napolija poslije 33 godine pretprošle sezone.

Zbog megalomanskih zahtjeva najveći je gubitnik prijelaznog roka

Viktor Osimhen: Daj šta daš

Svečano otvorenje grandioznog mosta Hercegovina i cijele poddionice autoceste na Koridoru 5C Počitelj – Zvirovići velika je stvar.Ne zato što će se naši i susjedni političari slikati, presijecati vrpce i busati se u prsa kako su, eto, uspjeli napraviti dio vrlo važnog puta... Mislim, jesu. Hvala im. S dvije i po godine zakašnjenja. Ali, kako se kaže, „poklonu“ se ne gleda u zube.Ne, golema je to stvar, jer 11 kilometara puta znači bolju povezanost s, prije svega, Hrvatskom i manje muka za građane ove nam jedine domovine. Jer, ko ne voli da mu gu*ica vidi puta, a da to ne podrazumijeva sate i sate za volanom ili pored i iza vozača!? Posebno za naše starije sugrađane kojima takva putovanja prave probleme, one zdravstvene prirode. Olakšat će i trgovinu s ključnim izvoznim tržištima.Treba svečano otvoriti most Hercegovina, što da ne. Pokazati regionu da napredujemo. Sporo, ali sigurno. Pa nije trotoar ispred Predsjedništva BiH, pa da dumamo je l' sramota svečano otvarati. Ipak je riječ o autoputu.Nakon 90-ih godina, užasnih razaranja puteva i duša ljudskih, trebamo slaviti svaki metar, a ne kilometar autoputa.Treba zahvaliti i Evropskoj uniji, kao i Evropskoj banci za obnovu i razvoj (EBRD) i Evropskoj investicijskoj banci (EIB), koje su ulagale i nastavljaju ulagati u Koridor 5C, ključni infrastrukturni projekt u BiH. A, kada bude kompletno završen, treba slaviti tri dana, k'o Ivkova slava.Jer će potaći dugoročni ekonomski oporavak, održiva radna mjesta i ekonomsku integraciju u regionu.Sve u svemu, bit će lakše s ovih 11 novih kilometara autoceste.

Kada Koridor 5C bude kompletno završen, treba slaviti tri dana, k'o Ivkova slava

Slavimo svaki metar

Grandiozni i lijepi most Hercegovina kod Počitelja u BiH, koji je dio autoceste na Koridoru 5C između Budimpešte i Ploča, ipak nije svima po volji. Predsjednik Stranke za BiH Semir Efendić često se oglašava i svaki put zada domaći zadatak novinarima i stručnjacima da demantiraju njegove nebuloze i promašene ocjene.Osim nacionalističkog snebivanja zašto će premijer Hrvatske Andrej Plenković biti na otvaranju mosta i zašto je on nazvan Hercegovina (jer je u Efendićevoj vizuri Hercegovina, valjda, postala neka neprijateljska hrvatska riječ), načelniku Novog Grada smeta i trasa, tj. zašto put vodi do Luke Ploče, što je, prema Efendiću, udovoljavanje interesima Hrvatske, a ne do „našeg mora“ u Neumu.Efendiću bi trebalo skrenuti pažnju na neke elementarne činjenice koje bi kao predsjednik stranke trebao znati, ali avaj.Pravac spomenutog koridora je definiran još 70-ih godina prošlog stoljeća.Druga stvar, posve je razumljivo da koridor vodi do jedne luke. Naime, Luku Ploče koristi i BiH za izvoz i uvoz robe i logično je imati autoput koji će BiH povezati s ostatkom EU i svijeta, kao što će na sjeveru biti „nakačen“ na autoput koji preko Hrvatske vodi u Mađarsku i ostatak Evrope.S druge strane, ne postoji apsolutno nikakva logika da autoput izlazi u Neumu, nasred jadranske obale. Posebno jer je do Neuma izgrađen sasvim dobar, funkcionalan i moderan put preko Stoca.A zašto, uz most i autoput do Luke Ploče (a i općenito), Federacija BiH nije izgradila modernu i funkcionalnu željeznicu, što bi ekonomiji naše zemlje uveliko koristilo, nego je dopušteno da ona godinama propada, nešto mu više o tome mogu reći njegove stranačke kolege.I bivše i sadašnje, pa nek se raspita. Možda čuje konačno priču zbog čijih kamiona to nije rađeno. I da, umjesto mostova i autoputeva, bolje neka se posveti rješavanju svojih lokalnih „morskih“ podvožnjaka u Buča Potoku i sličnih "megaprojekata".

Ne postoji apsolutno nikakva logika da autoput izlazi u Neumu, nasred jadranske obale

Efendić po diviziji

Ubistvo žene (74), ponovo u Gradačcu, još jedna je opomena da se sve mora iz temelja mijenjati. I opet je ubica odranije poznat policiji. Opet je uživao narkotike, i opet je bio na slobodi, a kao takav, bez ikakvog nadzora, opasan je po okolinu.Nesretnu ženu je kreten ubio iz bijesa. Ko zna šta se u njegovoj glavi događalo i koliku je navalu bijesa imao kada je staricu od 74 godine tukao u glavu betonskim blokom i metalnom šipkom! Momak od 33 godine! Siledžija.Sve se to dogodilo u subotu uvečer, a, evo, ponedjeljak dođe i već su splasnuli komentiranje i naučeni ibret po društvenim mrežama. Možda će još danas trajati - i to je to. Spuštena zavjesa na još jedno ubistvo koje nije fikcija, nego realnost. Nije se to dogodilo tamo negdje u nekom Gradačcu, to se događa u našoj avliji.Da je siledžija tog dana imao obavezu da se bavi društveno korisnim radom, ne bi on imao kada konzumirati droge i ne bi svoj bijes iz ko zna kojeg razloga iskalio na nesretnoj starici. I svaki put ista priča, i svaki put ništa novo. Kome, šta i gdje više reći i napisati, koga opomenuti, kome skrenuti pažnju? Dobro neki dan neko napisa na objavu mostarskih vatrogasaca nakon ponovljenog požara na brdu Fortica - "ne znamo više šta napisati“, pa šta vi imate da pišete, vaše je da gasite požar!?A vlast treba da vam osigura uvjete i sredstva za rad! Izgleda da smo svi sve pomiješali, pa i ovaj komentar može izgledati kao pametovanje svim strukturama vlasti. Pa njima i treba pametovati, nema tu pola čovjeka!&nbsp;

Da je siledžija tog dana imao obavezu da se bavi društveno korisnim radom, ne bi on imao kada konzumirati droge

Dokad ćemo se ibretiti

Kada nikome ne ide, pojavi se norveški div Erling Haland (Haaland). Tako je bilo i u posljednjoj utakmici njegovog Mančester sitija, koji je u subotu gostovao u Londonu, ekipi Vest Hema.Haland je postigao tri gola i još jednom pokazao da je najbolji napadač današnjice. Šta god tabela engleske Premijer lige pokazivala, odbrane ekipa u Engleskoj su stamene, čvrste, žilave. Ali šta to znači Halandu? U subotu se pokazalo - ništa.Haland je postigao het-trik i oborio zanimljiv rekord kapitena reprezentacije Bosne i Hercegovine Edina Džeke. Norvežanin je pogađao u 10., 30. i 83. minuti. S ova tri pogotka došao je do cifre od sedam golova na tri prve utakmice. Postao je prvi igrač kojem je to pošlo za rukom, a dosadašnji rekord držao je Džeko, koji je u sezoni 2011./2012. dao šest golova.Erling Haland rođen je 21. jula 2000. godine u Lidsu. Karijeru je počeo u norveškom Brinu, iz kojeg je 2017. godine prešao u Molde. Dvije godine kasnije kupio ga je Salzburg, u kojem je pokazao sav raskošni talent. Za austrijski klub je u 27 mečeva postigao 29 pogodaka, što mu je donijelo transfer u Borusiju Dortmund.Na Signal Iduna Parku nastavio je pomjerati granice, zabivši 85 golova na 88 utakmica. Evropski velikani su se borili za njegov potpis, a u toj borbi pobijedio je Mančester siti.Za reprezentaciju Norveške debitirao je u septembru 2019. godine i na 21 utakmici postigao 20 golova.

Benjamin Šeško: Slovensko "čudovište"

Boss ili hadžija

A gdje su milioni?

Luka Modrić: Fudbalski čarobnjak

Esmir Bajraktarević: Dašak nade

Juriš na rijeke

Naklon do poda

Ismail Barlov: Šampion čelične volje

Praznik botova

Samir Bečić: Heroj nacije

Trotoar uhljupi

Viktor Osimhen: Daj šta daš

Slavimo svaki metar

Efendić po diviziji

Dokad ćemo se ibretiti

Erling Haland: Norveški div

Kolumne

Benjamin Šeško: Slovensko "čudovište"

Boss ili hadžija

A gdje su milioni?

Luka Modrić: Fudbalski čarobnjak

Esmir Bajraktarević: Dašak nade

Juriš na rijeke

Naklon do poda

Ismail Barlov: Šampion čelične volje

Praznik botova

Samir Bečić: Heroj nacije

Trotoar uhljupi

Viktor Osimhen: Daj šta daš

Slavimo svaki metar

Efendić po diviziji

Dokad ćemo se ibretiti

Erling Haland: Norveški div