Krajem jula stotinjak privrednika i ugostitelja iz Sarajeva okupilo se ispred zgrade Parlamenta Bosne i Hercegovine protestujući zbog pooštravanja mjera Kriznog štaba Kantona Sarajevo koje podrazumijevaju i skraćenje radnog vremena ugostiteljskih objekata.
Ne sluteći da može i gore, ugostitelji su tada tražili da se ukine skraćenje radnog vremena, a ako do toga ne dođe, da država preuzme fiksne troškove kirije, plate radnicima i uplate doprinosa. I tada su se jadali da veliki broj zaposlenih u ugostiteljstvu ostaje bez posla.
Umjesto ukidanja skraćenja radnog vremena, ugostitelji su dobili novi šamar – u zatvorenom prostoru može biti najviše 30 ljudi. Vlasnici su i kod prve spomenute mjere imali milion pitanja, a jedno od njih je glasilo: Da li to znači da se gosti neće zaraziti do 23 sata, a poslije hoće?!
Isto tako, nakon najnovijih rigoroznih mjera, nameće se mnoštvo pitanja. Recimo, neki ugostiteljski objekti, sami po sebi, nemaju veći kapacitet od 30 ljudi, pa njih ova posljednja mjera i nije pogodila kao, recimo, vlasnike ugostiteljskih objekata čiji je kapacitet 100 i više mjesta. Šta tek kažu vlasnici svadbenih salona, kojima su mladenci otkazali na desetine proslava. I tako u nedogled.
Jesu li nove mjere posljednji ekser u sanduku ugostiteljstva, pitali smo Nedžada Mulića, predsjednika Udruženja ugostitelja Kantona Sarajevo.
- Iza nove godine doživjet ćemo totalni krah, odnosno ključ u bravu. U Kantonu Sarajevu imamo oko 1.300 ugostiteljskih objekata, od čega je oko pet posto noćnih klubova, dakle objekata koji su radili iza 22 sata. Oni su odavno zatvoreni, odnosno i prije ovih novih mjera – decidan je Mulić.
Prema njegovima riječima, nemaju pomoć države koja nema ni viziju.
- I po starim mjerama ugostitelji su radili s 30 do 40 posto manje kapaciteta, što je smanjilo dobit, imali smo otpuštanje radnika... Ima nekoliko jakih objekata i oni će, možda opstati, a za ostale je neizvjesna sudbina – kaže Mulić, dodajući da je, poslije turizma, ugostiteljstvo druga grana koja je najviše pogođena koronavirusom.
Mulić nam kaže da bi vlasti, za početak, mogle makar dozvoliti rad do 24 sata.
- U protivnom nam ostaje da se sve pozatvara, ali i u tom slučaju radnici ispaštaju, jer država ne bi bila u mogućnosti da plaća toliki broj ljudi na birou. Jedino riješenje vidim u švedskom sistemu. To je najpametniji sistem. Drže se distance, ali će im ostati privreda. Mi smo toliko mali da sve ovo ne možemo izdržati – zaključio je Mulić.
K. R., vlasnik jednog poznatog sarajevskog kafića, kazao je da ih je više od svega pogodilo to što im niko nije pojasnio nove mjere.
- Sada imamo situaciju da će neki objekat od 50 kvadrata nagurati 30 gostiju, a neko ko ima, recimo, 200 kvadrata, ne može da ima više gostiju. To su odlično riješili u Hrvatskoj, gdje su precizirali da na dva kvadrata može biti jedan čovjek – kaže vlasnik.
Naš sagovornik nam je ispričao da je i prije novih mjera bilo neugodnih situacija.
- Dešavalo se da kažnjavaju goste. Dok sjede, prema njihovom tumačenju, maska im mora biti pri ruci. Isto tako, kada se ustanu sa stolice moraju staviti masku – kaže K. R.
Ne izmišljaju samo kod nas „toplu vodu“. Slično je u komšiluku. Tako je u Hrvatskoj među novim epidemiološkim mjerama najviše pažnje privuklo uvođenje koronaredara! Njihova je zadaća paziti da gosti u ugostiteljskim objektima pravilno nose maske, održavaju razmak, da se ne ljube, ne rukuju, ne piju iz iste boce. Ugostitelji moraju osigurati jednog redara na svakih 50 ljudi, a plaćaju ih sami.
– Ne znam, stvarno ne znam gdje ću nabaviti tog redara. Na čiji to trošak ide, moj, na trošak gosta, države? – rekao je Žarko Ivanković, vlasnik restorana za hrvatske medije.
Da su konobari htjeli vršiti teror nad ljudima, išli bi na policijsku akademiju, jedan je od mnogobrojnih komentara na društvenim mrežama.
