Glumac Mirza Pinjić već je iskusni pisac, odnosno pjesnik, a inače član je ansambla Narodnog pozorišta Tuzla.

Sivo djetinjstvo

Upravo spoj dviju različitih, ali opet na nekin čin srodnih ljubavi, bio je dovoljan povod za razgovor. Za "Avaz“ je kazao da njegova inspiracija za pisanje dolazi iz dubokih ožiljaka iz djetinjstva koje su oblikovale svaku riječ koju je zapisao.

- Prema rječniku Matice srpske definicija, inspiracije je: "Stanje pojačane intelektualne, stvaralačke, umjetničke aktivnosti duha, nadahnuće, stvaralačka zamisao“, a ništa iz ove definicije ne bih mogao vezati za početak mog pisanja. Ispravno bi bilo reći, počeo sam pisati zbog traume. 

Moje djetinjstvo je bilo sivo, pa su oči djetinje to nekako pokušavale obojiti, valjda da manje boli. Sada, kada je to djetinjstvo davna uspomena, ostale su te djetinje oči koje i danas svijet gledaju drugačije, samo što ga više ne boje – nema uljepšavanja, pa iz tog i takvog pogleda mogu izvlačiti inspiraciju. Nakon prve knjige pjesama shvatio sam da ne bih ni slova napisao da nije bilo traume i sivila. To me trajno obilježilo i mislim da će moje pisanje, barem kada govorimo o poeziji, biti podređeno tome. Neki moji čitatelji mi prigovore da su mi pjesme „teške“, ali ja ne mogu pisati o cvijeću, a prethodno sam gazio spaljenu zemlju – kaže Pinjić.

Istakao je da je u iščekivanju objavljivanja nove zbirke pjesama u Crnoj Gori, a u planu je i snimanje filma.

Ideja za film

U nastavku je Pinjić otkrio svoje planove.

- Planovi će biti usmjereni prema što kvalitetnijoj promociji knjige. U planu je bilo i snimanje filma, o čemu ne mogu otkrivati detalje, ali peripetije pretprodukcije diktiraju sve ostalo. Ideja rediteljice je odlična i mislim da bi film dobro prošao – rekao je Pinjić.

Na kraju je poručio svim mladim umjetnicima da vjeruju u sebe, "jer poći putem umjetnosti je hrabrost koliko i ludost“.

Primjena znanja

U svojoj glumačkoj karijeri često se suočava s nepredviđenim situacijama koje testiraju njegovu sposobnost improvizacije i memorije. Tako se prisjetio situacije u kojoj nije mogao zapamtiti tekst za predstavu, u dijelu unakrsnog ispitivanja.

- Igrao sam advokata, pa smo pribjegli rješenju da među papirima koje imam bude i taj, nezapamćeni dio. Na jednom od gostovanja, pošto je sala u kojoj smo igrali bila bez grijanja, a napolju minus, dogovorili smo da skratimo predstavu, pa je od unakrsnog ispitivanja ostalo tek nekoliko replika, ali ja baš tada izgovorim cijeli tekst, bez gledanja u papir. Ponekad, neka znanja primijenimo tamo gdje im nije mjesto – rekao je Pinjić.