Svjetski dan borbe protiv raka obilježava se svake godine 4. februara s ciljem podizanja svjesnosti o raku i poticanja njegove prevencije.

Obilježavanje je 2000. godine osnovala Unija za međunarodnu kontrolu raka (UICC), koja svojim trogodišnjim kampanjama pokušava omogućiti dublje istraživanje određenih tema o raku, te potaknuti ljude širom svijeta na suočavanje s globalnom epidemijom raka.

Traumatično iskustvo

Za portal „Avaza“ o ovoj temi smo razgovarali sa primarijus doktoricom Amelom Karabeg koja je izjavila da je samo saznanje o raku, prije svega traumatično iskustvo.

- Ali, ja opet govorim iz nekog ličnog iskustva. Ja sam to prošla sa svojom rođenom sestrom koja je tri godine mlađa od mene i strašno je kad prvobitno tu dijagnozu, da ne kažem, znači lično vi kao doktori, bilo da je pacijent, a bilo da je baš neko jako bitan, kao što je meni moja jedina sestra, to je strašna spoznaja. Ja još uvijek to jako emotivno doživljavam, zbog toga što sam prije svega žena i ja apsolutno znam o čemu se radi – rekla je primarijus doktorica.

Kako ističe, prevencija je najvažnija, pregled kod žene, redovni ultrazvuk, redovna mamografija, kasnije kad je vrijeme magneta.

- Mislim da je prevencija, da je rak apsolutno izlječiva bolest, ako se na vrijeme otkrije i adekvatno tretira. Ja uvijek kažem, adekvatno tretira, a mi, hvala Bogu, još uvijek u Sarajevu, mislim da imamo dobrih i radiologa i onkologa, koji u istom aktu, kao što sam ja kod svoje sestre, znači po spoznaji, nakon što sam pripremila preoperativne nalaze, u istom aktu smo obje dojke odstranili, iako je na jednoj bio rak i obje dojke smo u istom aktu rekonstruisali i obje aksile, znači pazušne jame, smo očistili – kazala nam je prim. dr. Karabeg.

Rekonstrukcija dojke

Dodala je da je vrlo bitno u istom aktu ženi, nakon što se odstrane dojke, rekonstruisati dojku.

- To je uslov svega, jer žena se, kad se probudi s dojkom, vjerujte, ona lakše se nosi, nego kad mora da stavlja svako jutro uložak i kad mora da stavlja poseban grudnjak i lakše je podnosi i kemoterapiju i lakše podnosi tu onkološku njihovu terapiju i sve je daleko bolje. Bar danas svi možemo prevenirati, bar danas možemo svi otići na ultrazvuk, možemo obratiti pažnju na same sebe i misliti na sebe. Najmanja kvržica, najmanja promjena na dojci i ne daj Bože, iscjedak, je alarm ženama, da trebaju da se jave i da se pregleda. Tako da, žene su tu vrlo solidarne, žene su jako empatične jedna prema drugoj, naročito one koje su kroz sve to prošle, a ja kao žena hirurg, i kao plastično-rekonstruktivni hirug, nisam se jednom raspakala, nisam jednom kad završim pregled, odem, sakrijem se, da me niko ne vidi, rasplačem se, dođem sebi i kažem: „Okej, hajmo A, B, C, D, kojim redom idemo rješavati ovaj problem – istakla je prim. dr. Karabeg.