Prosječna frekvencija otkucaja srca treba biti ravnomjerna, između 60 i 100 otkucaja u minuti u stanju mirovanja (puls možete izmjeriti pipajući arterije na vratu ili zglobu ruke). Atrijalna fibrilacija (AF) je vrsta poremećaja ritma srca kod koje je srčani ritam nepravilan, a često i abnormalno brz (iznad 100/minuti u mirovanju).

Negativne posljedice

Moglo bi se reći da je AF najvažnija od svih aritmija, iz nekoliko razloga: vrlo je česta, može imati ozbiljne negativne posljedice za zdravlje i, na kraju, često zahtijeva dugotrajan i skup tretman. Kod atrijalne fibrilacije puls je nepravilan i ponekad može biti vrlo brz. U nekim slučajevima može biti znatno veći od 100 otkucaja u minuti.

To može uzrokovati probleme, uključujući vrtoglavicu, otežano disanje i umor. Može se javiti osjećaj da ste svjesni lupanja srca, gdje vam se srce osjeća kao da nepravilno udara, treperi ili kuca, često na nekoliko sekundi ili, u nekim slučajevima, nekoliko minuta. Ponekad atrijalna fibrilacija ne uzrokuje nikakve simptome, a osoba koja je ima potpuno je nesvjesna da joj je puls nepravilan.

Smanjena efikasnost

Trebali biste ugovoriti sastanak s ljekarom ako primijetite naglu promjenu otkucaja srca i puls vam je stalno niži od 60 ili iznad 100 (posebno ako imate druge simptome atrijalne fibrilacije, kao što su vrtoglavica i otežano disanje). Kada srce otkuca normalno, srčani mišić se periodično steže i time se krv istiskuje iz srca u krvne žile.

Potom se srčani mišić opušta kako bi se srce moglo ponovo napuniti krvlju. Taj se postupak ponavlja svaki put kad srce otkuca. Kod fibrilacije atrija srčane pretkomore, umjesto da se periodično stišću i istiskuju krv, stvaraju, pri čemu se srčani mišić ne može pravilno opustiti između kontrakcija. Ovo smanjuje efikasnost rada srca.

Kako nastaje

Atrijalna fibrilacija nastaje kada se u pretkomorama počnu stvarati abnormalni električni impulsi.

Impulsi se stvaraju u raznim dijelovima pretkomore, u velikom broju (oko 300-600 u minuti, za razliku od normalnog ritma, gdje se stvara 60-100 impulsa u sekundi), i oni dovode do „treperenja“ pretkomora. Ovi impulsi nadjačavaju prirodni izvor srčanog ritma (sinusni čvor), koji više ne može kontrolirati ritam srca.

Neki od stvorenih impulsa se provode u srčane komore, a neki ne, što dovodi do vrlo nepravilnog pulsa.