Razvijenost neke zemlje mjeri se i prema broju kilometara autoputa. Time se, nažalost, Bosna i Hercegovine ne može pohvaliti. Postali smo sinonim za lošu putnu infrastrukturu koja je, nažalost, nerijetko uzrok i brojnih saobraćajnih nesreća.
„Kome se ne žuri nek' ide pješke“, rekao bi vlasnik firme „Krstić i sin“ iz kultnog filma „Ko to tamo peva“.
Na ono malo autoputa, da „omastimo brke“, uvjerili smo se koliko su ceste važne za razvoj svake zemlje i barem djelimično možemo osjetiti kako je to u Evropi. U izgradnji cesta daleko zaostajemo i za susjednim zemljama.
Ipak, da će biti bolje dokaz su radovi u Hercegovini, koja postaje veliko gradilište.
Ovih dana zahuktala se izgradnja dionice Počitelj - Zvirovići na Koridoru 5C, koja je četiri godine bila u blokadi, prije svega zbog žalbi na konkursnu proceduru.
Uveliko traje i izgradnja dionice Buna - Počitelj, a najveći izazov za graditelje bit će probijanje tunela Počitelj dugog 1.300 metara te gradnja mosta Počitelj koji će spojiti dvije obale Neretve. Završetkom ovog posla BiH će direktno biti spojena na hrvatski autoput za Jadran.
I dok ćemo na korištenje ove ceste čekati još najmanje dvije godine, radovi na poddionici Klopče - Donja Gračanica su u završnoj fazi. Prema riječima nadležnih iz „Autocesta FBiH“, otvorenje ove dionice, duge 11 kilometara, planirano je za 25. novembar - Dan državnosti BiH.
U pripremi je i početak izgradnje Prve transverzale u Sarajevu.
Sve su to projekti koji obećavaju da BiH ima perspektivnu budućnost. Mnogo smo vremena izgubili, region je daleko odmakao, ali svaki radnik ili mašina na cesti budi nadu da će biti bolje. Svi želimo vjerovati u to.
Da ćemo u dogledno vrijeme rahat sjesti za volan i s jednog kraja države modernom cestom stići do drugog bez stresa i gužvi. Onda će i ono „Vozi, Miško“, dobiti veći smisao.