Stanovnici u Gazi prošli kroz 15 meseci pakla u ratu između Hamasa i Izraela. Više puta su bili raseljeni i pretrpjeli su desetke hiljada smrti. Međutim, ni oni ni bilo ko drugi nisu mogli da predvide zapanjujući plan predsjednika Donalda Trampa (Trump) da okonča njihovu muku: iseljavanje cjelokupne palestinske populacije i potpuno američko preuzimanje, kako bi se Gaza preuredila u „rivijeru Bliskog istoka“.
Potpuno ozbiljan
Arapski političari izrazili su zabrinutost. U zajedničkom pismu, napisanom dan ranije, dok je Tramp počeo da govori o premještanju Palestinaca iz Gaze, pet arapskih ministara vanjskih poslova upozorilo je Sjedinjene Države da bi takva deportacija mogla „gurnuti region prema većoj napetosti, sukobima i nestabilnosti“. U Americi, neki Trampovi saveznici pohvalili su ovo kao genijalnu ideju; drugi je nazivaju etničkim čišćenjem. Većina Izraelaca vjerovatno je zbunjena. Jedan ministar ekstremne desnice je bio oduševljen, citirajući biblijski psalam: „Gospod je učinio velike stvari za nas, zbog čega smo radosni.“
Tramp je iznio svoju ideju nakon sastanka u Bijeloj kući s Benjaminom Netanjahuom (Netanyahu), premijerom Izraela. Predsjednik je rekao da će Amerika „preuzeti Pojas Gaze, i obavit ćemo posao. Vlasnici ćemo biti i odgovorni za uklanjanje svih opasnih neeksplodiranih bombi i drugih oružja s tog mjesta“. Amerika, dodao je, bit će „dugoročni vlasnik“. Na pitanje o mogućoj upotrebi američkih trupa, Tramp je rekao: „Što se tiče Gaze, uradit ćemo šta je potrebno. Ako bude potrebno, uradit ćemo to“.
Predsjednik je insistirao da je potpuno ozbiljan: „Ovo nije bila odluka donijeta olako. Svi koje sam pitao vole ideju da Sjedinjene Države posjeduju taj dio zemlje, razvijaju ga i stvaraju hiljade radnih mjesta s nečim što će biti veličanstveno“. Palestinci, rekao je, ne mogu da žive u pustoši Gaze, koju je nazvao „gradilištem za rušenje“. Bolje je da druge zemlje „otvore svoja srca“, prime ih i presele u nove zajednice. Kada bude obnovljena, ljudi „sa svih strana svijeta“ živjet će u Gazi, uključujući i neke Palestince.
Oduševljeni Netanjahu
Netanjahu je djelovao jednako oduševljeno i zbunjeno. Nije ulazio u detalje ove ideje, ali je pohvalio Trampa što je podigao razgovore na „novi nivo“ i nejasno primijetio: „Mislim da vrijedi obratiti pažnju na ovo... Mislim da bi ovo moglo da promijeni historiju.“
Tramp nije rekao kako bi njegove ideje mogle biti provedene, a ponekad je djelovao kao da improvizira. Nekim Amerikancima izgledale su kao još jedna imperijalistička fantazija – poput njegovih provokativnih razgovora o ponovnom zauzimanju Panamskog kanala ili kupovini Grenlanda - osim što je ovo izgledalo opasnije. Neki su se zaista pitali da li je Tramp zaboravio na krvave američke neuspjehe u Afganistanu i Iraku, koje je Tramp dugo kritizirao. Drugi su se pitali da li, kao i s pretnjama carinama, Tramp iznosi pretjerane pozicije kako bi stekao pregovaračku prednost. Republikanci u Kongresu bili su skeptični. „Mislim da bi to moglo biti problematično“, rekao je senator Lindzi Grejhem (Lindsey Graham) za „Politico“.
Većina mirovnih planova, uključujući i jedan iz Trampove prve predsjedničke faze, podrazumijevala je formalnu podjelu zemlje na palestinsku i jevrejsku državu. Ovi planovi često su izazivali još više nasilja. Tramp je izrazio frustraciju zbog decenija neuspjelih mirovnih planova i napora u obnovi. „Ne možete stalno praviti istu grešku“, požalio se. „Gaza je sada pakao.“
Kolonijalni poduhvat
Ideja o zapadnom kolonijalnom poduhvatu u Palestini nije razmatrana još od vremena kada je Britanija odustala od mandata za teritoriju 1947. godine nakon godina nasilja. Zapravo, Amerika je odbila rane prijedloge da preuzme mandate na Bliskom istoku nakon sloma Otomanskog carstva u Prvom svjetskom ratu.
