U februaru 2014. godine, Federacija Bosne i Hercegovine svjedočila je velikim protestima koji su odjeknuli diljem FBiH. Ovi protesti bili su izraz dubokog nezadovoljstva građana prema lošim uvjetima života, ekonomskim problemima, korupciji i lošem upravljanju državom. Započeli su u Tuzli, gdje su radnici nekoliko fabrika, koje su bile pred gašenjem ili su već bile zatvorene, izašli na ulice, tražeći svoja prava. Ubrzo su se pridružili građani iz drugih gradova, a protesti su prerastali u šire masovne demonstracije koje su zahvatile cijelu Federaciju.

Teška situacija

Osnovni motivi protesta bili su teška ekonomska situacija, visoka nezaposlenost, slabi uvjeti za život, te duboka nejednakost među različitim dijelovima društva. Iako su protestima prethodili dugotrajni ekonomski i socijalni problemi, najviše su odjeknuli zbog neodgovornog ponašanja vlasti, koja nije uspijevala odgovoriti na potrebe građana. Zatvaranje fabrika, visoka inflacija, niske plaće i korupcija u državnim institucijama samo su produbili socijalnu napetost koja je kulminirala na ulicama.

Iako su protesti 2014. godine doveli do određenih političkih promjena, poput smjena nekih kantonalnih vlada i pokušaja pokretanja reformi, osnovni problemi koji su uzrokovali nezadovoljstvo nisu bili dovoljno efikasno riješeni. Nažalost, ekonomska situacija u BiH nastavila se pogoršavati, a mnogi građani, posebno u Federaciji, nisu osjetili nikakve značajne promjene u svom svakodnevnom životu.

Epilog tih protesta u konačnici su bile spaljene državne i kantonalne institucije, na čelu sa zgradom Predsjedništva BiH koju je gutala vatrena stihija.

Strah od protesta

U kontekstu trenutne ekonomske situacije, koja je dodatno pogoršana globalnim ekonomskim krizama, postoji ozbiljan strah od mogućih novih protesta. Jedan od ključnih faktora koji bi mogao izazvati novi val nezadovoljstva jest najavljeni nagli porast minimalne plaće u Federaciji BiH. Iako povećanje minimalca zvuči kao korak prema boljim uvjetima za radnike, stručnjaci upozoravaju da bi ovakav korak mogao imati negativne ekonomske posljedice, uključujući smanjenje broja radnih mjesta, povećanje nezaposlenosti i dodatni pritisak na privredu koja već pati zbog inflacije i drugih izazova. Mnoge firme, osobito u privatnom sektoru, suočavaju se s velikim finansijskim problemima i mogu biti prisiljene smanjiti broj radnih mjesta ili čak zatvoriti svoja vrata zbog povećanja troškova poslovanja.

Ekonomski udari

Osim toga, moguće je da bi nagli ekonomski udari, povezani s novim politikama i krizama, mogli izazvati povećanje socijalnih napetosti u društvu. Ako se ne poduzmu efikasne mjere za podršku privredi i građanima, posebno najugroženijim grupama, protesti slični onima iz 2014. godine mogli bi ponovo postati stvarnost. Građani BiH, koji su već umorni od političkog nereda i ekonomske stagnacije, mogli bi ponovno izaći na ulice, kako bi izrazili svoje nezadovoljstvo i zahtijevali promjene koje bi im omogućile bolji život.

S obzirom na historiju socijalnih nemira u BiH i trenutne ekonomske izazove, vlasti bi trebale ozbiljno razmotriti načine za izbjegavanje novih protesta kroz odgovorne ekonomske politike i društvenu odgovornost.