Za nekoliko dana bit će tačno tri decenije od koncerta legendarnog Brusa Dikinsona (Bruce Dickinson) i benda "Skunkworks“ u Sarajevu, gradu koji je u to vrijeme još bio pod opsadom. U ekipi muzičara tada je bio i bas gitarista Kris Dejl (Chris Dale) koji će nakon 30 godina opet svirati u Sarajevu s "Metal Heartom“, heavy metal aktrakcijom iz Londona i Sarajeva.
Drugi dom
Tim povodom, Dejl je iz Londona govorio za „Dnevni avaz“ uoči dolaska u glavni grad BiH iz kojeg je te 1994. godine bio sretan što je izašao živ.
Nakon 30 godina ponovo ćete svirati u Sarajevu. Radujete li se nastupu 13. decembra?
- Da, uvijek se volim vraćati i svirati u Sarajevu, jer znate da je taj grad za mene poseban i čaroban.
Te 1994. godine bio je Vaš prvi susret s ovim gradom i, čini mi se, ljubav na prvi pogled?
- Ne, totalna suprotnost! Ono što sam vidio 1994. bio je čisti užas, glad i neljudska patnja. Tada sigurno nisam mislio da ću se zaljubiti u grad. Samo sam htio da odem odatle živ i što prije.
Šta je to što Vas je fasciniralo i natjeralo da se zaljubite u Sarajevo, steknete toliko prijatelja ovdje i zaista se često vraćate?
- Tek za vrijeme snimanja filma „Scream For Me Sarajevo“ vratio sam se u Bosnu nakon skoro dvadeset godina i vidio ljepotu ovog mjesta. Naravno, kroz film sam stekao dobre prijatelje za cijeli život i sada Sarajevo osjećam kao svoj drugi dom.
Brus Dikinson je u svojoj knjizi pisao o boravku u Sarajevu te ratne 1994. Između ostalog, napisao je da niste bili hrabri već ludi što ste došli. Slažete li se s tim?
- Sigurno nismo bili hrabri, možda malo ludi, ali najviše neinformirani. Prije interneta, vidjeli smo povremeni novinski članak ili TV izvještaj iz rata, ali nije bilo aktuelnih priloga. Samo sam pretpostavljao da je na snazi prekid vatre ili da postoji potpuno sigurna ruta za Sarajevo, inače nas tamo ne bi zvali. Nisam mislio da je Brus dovoljno lud da ode u potpuno aktivnu ratnu zonu. Ipak, izgleda da jeste!
Mlad i lud
Kako sada gledate na tu 1994. godinu i činjenicu da ste vrlo mladi došli u zemlju u kojoj je bjesnio rat, a glavni grad bio pod opsadom? Kao i to da je bilo vrlo moguće da budete napadnuti?
- Da budem iskren, bilo je veoma zastrašujuće. Većina Bosanaca i vojnika UN-a koje smo tamo sreli smijali su se opasnosti, ali su bili i vrlo ozbiljni u svojim upozorenjima na nju. Bilo je nekoliko incidenata za koje mislim da smo imali sreće da smo preživjeli. Možda je malo pomoglo to što sam bio mlad i glup. Znam da na tim fotografijama izgledam vrlo mlado, ali tada sam imao 27 godina, dakle stariji od većine boraca na prvoj liniji fronta.
Biste li danas uradili nešto slično?
- Ne, nisam više tako mlad i lud. Veoma mi je drago što smo to uradili, ali ne želim da ponovim takvo iskustvo ponovo.
Sigurno niste mogli zamisliti koliko će Vaš dolazak značiti građanima ovog grada, onima koji su preživjeli i dobili priliku da Vas slušaju i gledaju.
- Možda zvuči čudno, ali tada nisam shvatao koliko je naš koncert značio ljudima ovdje. Ako ništa drugo, osjećao sam se krivim što nismo uspjeli pomoći ni u kakvom praktičnom smislu i što smo se ubrzo izvukli na sigurno, ostavljajući građane Sarajeva da pate. Tek kada smo snimili film vidio sam koliko se cijeni naš trud, a, naravno, i srdačnu dobrodošlicu koju ovih dana uvijek dobijem od Sarajlija.
Prava snaga priče
Sjećate li se da ste o ovom iskustvu pričali ljudima van BiH?
- To je uvijek bio težak razgovor. Teško je opisati prizore, zvukove i mirise grada koji se polako, ali namjerno uništava, dok su stanovnici još unutra. Vihor emocija i doživljaja tih nekoliko dana nisam mogao prenijeti kratkim razgovorom. Imao sam nekoliko dugih razgovora s ljudima koji su slušali, ali nisam siguran da su zaista razumjeli. Opet, „Scream For Me Sarajevo“ je sve promijenio jer se konačno uspjela ispričati priča na način na koji su ljudi širom svijeta mogli se povezati. A prava snaga iza te priče koja je tako dobro ispričana bio je bh. filmski tim predvođen Jasenkom Pašićem, Adnanom Čuharom i Tarikom Hodžićem. S obzirom na to da su razumjeli situaciju u Sarajevu tokom opsade, uspjeli su je iznijeti na način gdje bi Holivud sigurno propao.