Ime i prezime: Danko Delibašić.Datum i mjesto rođenja: 27. oktobar 1986. godine, Sarajevo.Šta prvo uradite kad se probudite: Ugasim alarm, naspem vodu u kuhalo i uključim.Da niste to što jeste, čime biste se bavili: Košarkom.Šta Vam je bio prvi posao u životu: Košarka. I ljubav i posao.Kada biste samo jednu stvar mogli ponijeti na pusti otok, šta bi to bilo: Sigurno ne dobru knjigu.Najdraža pjesma: Mnogo ih je. Posljednjih dana "Blue Christmas“ od Elvisa Prislija (Presley).Šta gledate na televiziji: Sport i filmove, najčešće.Šta Vas nervira: Politika u BiH me slomi.Najdraži grad: Sarajevo moje, jedini moj grad.Najbolji poklon koji ste dobili: Moja djeca. Radujem im se svaki dan sve više.Čega se plašite: Najveća briga mi je zdravlje žene i djece.S kim najradije pijete kafu: Žena, drugovi...Omiljena društvena mreža: Nemam profile na društvenim mrežama.Najdraža boja: Nemam baš najdražu.Ko Vam je uzor: Otac Mirza i majka Slavica.Da imate mogućnost, šta biste uradili da poboljšate stanje u svijetu: Ukinuo bih društvene mreže.Najdraži pisac: Kristofer Hičens (Christopher Hitchens).Omiljeni muzičar ili bend: Tifa.Posljednja knjiga koju ste pročitali: Odslušao sam "Lying“. Autor je Sem Heris (Sam Harris).Tim za koji navijate: Sarajevo, Real.Omiljena narodna izreka: Malo mačku teleća glava.Koje pitanje najviše mrzite: Da li mi je više odmoglo ili pomoglo što sam Mirzin sin.Omiljeni lik iz knjige, filma ili serije: Don Kihot (Quijote).Koju zemlju biste voljeli posjetiti: Italiju, opet.

Uzori su mi otac Mirza i majka Slavica

Delibašić: Da nisam voditelj, bio bih košarkaš

Voditelj Danko Delibašić: Politika u BiH me slomi

Još svega 10-tak dana ostalo je do ispraćaja 2024. godine, a to je period kada mnogi podvlače crtu na učinjeno, ispunjeno, ostvareno.&nbsp;Među njima je i reditelj Dino Mustafić, direktor Narodnog pozorišta Sarajevo, koji je upravo o tome govorio za „Dnevni avaz“.<h2>Pozorište narodu</h2>- Uradili smo mnogo toga u prošloj godini. Uspjeli smo prirediti nekoliko pozorišnih iznenađenja, unijeti poticajnu energiju, ispuniti pozorišnu salu publikom do posljednjeg mjesta, izboriti se za medijski prostor sa produkcijama visoke, kritičke kulture, s raznolikim narativima koje danas rijetko možete vidjeti u subvecioniranim institucijama kulture. Pokazali smo da je moguće smiono i nekompromisno pozorište kreirati unutar postojećeg sistema, što su publika i kritika prepoznale kao slobodan i intrigantan, pozorišno atraktivan iskorak u odnosu na prethodne godine. Naravno, iza svega toga stoji timski rad, vrlo naporan i energičan, rekao bih čak i iscrpljujući. Međutim, Narodno pozorište pokazalo je smionost da izađe iz okvira nekog unutar zadanog modela koji je davno prihvaćen kao naš, u koji su unaprijed upisani limiti i čija repetitivnost upućuje na određenu dozu konzervativizma i provincijalizma. Mi smo puno bolji, od toga koliko sami sebe vrednujemo, i trebamo se samo usuditi govoriti u teatru o onome što nas opterećuje ili veseli, o svijetu u kojem živimo i to govorom kog razumijemo – kazao je Mustafić.Podsjetio je na slogan s kojim je NPS nastupio početkom mandata za stogodišnjicu „Kuće na obali“, kazavši da je to i ostao slogan – „Pozorište narodu!“- Nimalo slučajno, jer vidim da se teatar vraća narodu. Mislim da je to budućnost teatra jer upravo u ovim strahovima od ekološke kataklizme, od trećeg svjetskog rata, od svih ratova, teatar djeluje kao neko sklonište jer nudi ono što je humanost, podrška slabima. A što se tiče mene, instinktivno sam odabrao teatar kao svoj medij, jer sam nomad u svom biću. Ne mogu to samo povezivati sa teatrom. Meni je stvarno užitak da putujem i da radim u različitim sredinama, upoznajem ljude. Ne doživljavam to kao poteškoću. To je moja strast i ne osjećam ni u jednom trenutku ni zamor ni prisilu – istakao je.<h2>Važnije od života</h2>Na naše pitanje na šta je najviše ponosan, odgovorio je:- Mislim da je rano da svodim račune, ima još mnogo toga što želim uraditi u životu i umjetnosti.Ne libi se iznijeti svoja mišljenja o društveno-političkim situacijama u državi. Rekao je kako se otvoreno zalaže za društvo socijalne pravde i građansko ustrojstvo BiH, što mnogi vežu za stranke građanske, socijaldemokratske i liberalne orijentacije...- Međutim, to je moj svjetonazor, kućni odgoj i obrazovanje, a ne stranačko opredjeljenje. Kao umjetniku i građaninu koji promišlja svijet, istina je važnija od moje pozicije i statusa, često i od mog ličnog probitka. Moji su istinski uzori ljudi kojima je to bilo važnije čak i od života. Uostalom, o tome je divno pisao Zigmunt Bauman (Zygmunt) koji je rekao: „Postajem slobodan kad sretnem drugog slobodnog čovjeka.“ Sloboda je opća ili je nema – zaključio je Mustafić.<h2>Egzistencijalna sudbina umjetnika</h2>Mustafić nam je otkrio da je NPS ove godine imao 30.000 gledalaca koji su uživali u programima.- Brojke nas ohrabruju. I sami ste se uvjerili da imamo u svim sarajevskim pozorištima iznimno dobar odziv publike i to govori da naše društvo ima kulturne potrebe koje se moraju održati. Najave koje dolaze s novim proračunima i ekonomsko-političkom situacijom u budućnosti nisu ohrabrujuće za pozitivan trend i nužni reformski put velikih pozorišnih sistema poput nacionalnih kuća na Balkanu. Moramo prepisati pozitivna zapadna iskustva subvencioniranja kulture, gdje je zadaća institucija da očuva najviše artističke standarde i ne dopusti da egzistencijalna sudbina umjetnika ovisi o milosti vladajuće političke većine i njihovog odnosa prema teatru. Tu bitku još nismo ni počeli – naglasio je Mustafić.

Instinktivno sam odabrao teatar kao svoj medij, jer sam nomad u svom biću

Mustafić: Ne osjećam ni zamor ni prisilu

Reditelj Dino Mustafić za "Avaz": Istina je važnija od pozicije i statusa

Tara Manić za „Heartefact“ iz Beograda režirala je predstavu „Kako sam naučila da vozim“ prema Pulicerom nagrađenom tekstu Pole Vogel (Paula), koja je premijerno izvedena 1997. u Njujorku. Prikazuje kompliciranu, nasilnu vezu koja se vremenom formira između djevojke i njenog ujaka. U predstavi, Malecka, koju glumi Marta Bogosavljević, sada već odrasla žena, priča nam priču o tome kako ju je njen ujak Teča, kojeg utjelovljuje Svetozar Cvetković, naučio da vozi automobil.<h2>Nije praksa</h2>Priča je to o seksualnom nasilju, pedofiliji, ispričanoj kroz prizmu žene žrtve, ali nikako ne upirući prst u potencijalne krivce, već prikazuje začarani krug zlostavljača i zlostavljenih. Ova predstava pokupila je četiri nagrade na nedavno održanom Internacionalnom teatarskom festivalu „Dani Jurislava Korenića“, među kojima je i tradicionalno priznanje za najbolju predstavu „Avazov zmaj“ koje dodjeljuje najtiražniji printani medij „Dnevni avaz“.Glumica Marta Bogosavljević govorila je za naš list o ovom komadu, osjetljivosti teme, ali i važnosti da se o njoj govori.

- Mogu da kažem da sam itekako zahvalna zbog priznanja jer to nije nikakva praksa. To je prosto ocjena i volja i žirija i publike da to padne u naše ruke i ja sam, zajedno uime cijele ekipe, veoma zahvalna i sretna zbog toga što su oni prepoznali u tome kvalitet, trud i rad, važnost te teme i predstave i uopšte govoriti o tome danas. To je divan blagoslov i baš sam se oduševila kad sam čula da smo osvojili nagrade, bilo je posebno. Znači nam to kao vid podrške i mislim da jednom narodu koji živi u ovom vremenu to znači. Čuti da se takva tema toliko rado primi i da ljudi žele da je čuju i da ona osvještava i pomjera neke granice ili ih bar na tren postavlja i osvještava to koliko je važno imati granice... Može samo da bude uveliko naša sreća što smo mi baš dio te priče – kazala je Bogosavljević.Naglašava da uloga nosi odgovornost sa sobom i težinu, ali i neku vrstu zadovoljstva što se o tome govori.- Mnogo je važno pričati o tome i sretna sam što sam dobila priliku da se bavim jednim zadatkom koji je društveno važan i odgovoran. To je lijepo i značajno za mene kao glumicu. Razumijevanje i međusobna empatija u životu su važni. Jer nekad neke stvari možda ne možemo da razumijemo ili ćemo da ih osudimo ili ćemo da kažemo jedno, drugo, treće, a ne možemo to da kažemo jer možda nismo ni sagledali tu situaciju. Tako da je meni značajno i moram da kažem da je i meni otkrilo šta to zapravo znači, koliko takav jedan odnos može biti složen i zapravo ambivalentan i šta znači ustvari ambivalentan odnos u tom smislu. I ja sam zapravo ovim tekstom razrušila barijeru u svojoj glavi da to mora biti neki čika iz žbuna koji dođe i siluje te ili uradi nešto protiv tvoje volje i sada ti imaš traumu, ali nisam uopšte povezivala da možeš imati traumu na nekog koji je blizak tebi jer kao po automatizmu nekako to otpišemo – istakla je Bogosavljević.<h2>Pružanje oprosta</h2>Kaže da je autorica teksta napisala svoju priču s razmakom od 20 ili 30 godina.- Njen Teča je preminuo kada je imala 18, a ona je toliko poslije sjela to da napiše i baš je naglasila da ovaj komad posvećuje oproštaju, da ona sama želi kroz pisanje tog komada da se oprosti od svog teče na pravi način, bez da ikome gura prst u oko, bez da osuđuje i generalizuje silovatelje ili pedofile ili koga god. Prosto, ona je željela samo da se na adekvatan način oprosti od njega i igranjem ovog komada nekako mi to publici i pružamo – rekla je Bogosavljević.Važno joj je, dodala je, da se time bavi, zato što razlistava mnoge slojeve i poručuje da nije sve samo crno ili bijelo.- Poklopilo se da je spisateljica žena, kao i rediteljka žena, i da je taj lik koji zapravo sprovodi cijelu radnju, da je sve napisano iz ženske perspektive. Mislim da je baš bogatstvo i da mudrost i težina i visina ovog zadatka i teksta kao takvog, leži u tome što nikome se ne uperi prst u oko, i nije Teča babaroga neka, nego je čovjek od krvi i mesa kojeg mi možemo zamisliti dok čitamo ili doživjeti dok gledamo Svetozara kako igra Teču. Važno je da se čuje ženski glas, kako ne, kao i da žene o tome pričaju i da tu ne postoji sramota i strah. U ovom kontekstu jeste važna žena i ta Malecka koja je odrasla u ženu s traumama i koja ima osakaćenost u nekom smislu koju će čitavog života nositi sa sobom i to nije lako, ali je nekako ona naučila da se izbori s tim i da nastavi dalje i mislim da je u tome ljepota ovog progovaranja iz te žene, zato što je ona smogla snage i načina da oprosti koliko god je to – naglasila je Bogosavljević.<h2>Naredni projekti</h2>- Trenutno radim na jednoj predstavi koja se zove „Izgled stvari“, to je doktorski umjetnički projekat kolege Andrija Daničića, on to radi u okviru fakulteta i to je projekat koji se radi u procesu vremena od 18 nedjelja, tako da sam ja u tome već od oktobra i to bi trebalo u februaru da izađe, a nakon toga ćemo vidjeti pod okriljem koje produkcije će se igrati pošto je ovo sada fakultetski doktorski umjetnički rad. Trebalo bi da neke serije u kojima sam igrala da imaju svoje nastavke, ali još nisu potvrđeni datumi kada će to tačno biti, ali mogu da kažem da publika koja je voljela te serije može da se raduje njihovom nastavku jer će vjerovatno i veoma sigurno doći do nastavka snimanja – kazala je Bogosavljević koju publika u BiH poznaje i iz serije „U klinču“.Hvala vam od srca što je „Avazov zmaj“ pripao nama i baš mi je drago da ste se odlučili baš za našu predstavu, rekla je Bogosavljević.

Priča je to o seksualnom nasilju, pedofiliji, ispričanoj kroz prizmu žene žrtve 

Bogosavljević: Društveno važan i odgovoran zadatak

Glumica Marta Bogosavljević za "Avaz" o predstavi "Kako sam naučila da vozim": Razrušila sam barijeru u svojoj glavi

Katolici proslavljaju Božić, jedan od najvažnijih i najradosnijih praznika, u srijedu, 25. decembra, koji slavi rođenje Isusa Krista.&nbsp;Alfa TV je za ovaj Božić pripremila specijalno, božićno izdanje emisije "Naše priče", koje će biti emitirano na blagdan, u 16.15 sati.<h2>Ljubav i vjera</h2>Fra Mile Babić, profesor na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu, i Josip Milanović Pisoj, pisac, plesač i influenser, bili su gosti ovog specijalnog izdanja “Naših priča”.Govorili su o radosti Božića, na koji način se obilježava i proslavlja, te koji se običaji kod nas povezuju s ovim praznikom. Urednica i voditeljica “Naših priča” Mirela Pekušić istaknula je da je suština Božića mir, ljubav, vjera, molitva, spokoj, nada, blagostanje, zajedništvo, sve ono od čega smo se kao društvo kolektivno udaljili.Zbog toga je važno da o Božiću, ali i svim praznicima, bez obzira kojoj vjeri pripadali, govorimo, obilježavamo ih i proslavljamo, jer razlike ne trebaju da nas dijele, već spajaju.Fra Mile Babić je istakao da je simbolika rođenja Isusa Krista izuzetno važna.- Isus je rođen u štali, a ne u palači. Iz palače dolaze zlo, mržnja, ratovi i sukobi. U palačama i danas žive diktatori, oni koji vole moć, novac i vlast. Od njih ne može doći mir. Od onih koji su kao Isus, rođeni u štali, ponizni, od njih dolazi mir. Važno je da ljudi vide da dobro dolazi od malih ljudi, od pastira – rekao je Babić i dodao:

- Danas je važnije imati nego biti.Istakao je da nas bogatstvo ne može učiniti sretnima.- Udaljili smo se od vjere. Isus Krist je mjera vjere. Što smo bliže njemu, bliže smo vjeri. On je volio i prijatelje i neprijatelje. Mržnja uništava više onoga koji mrzi nego onoga koga mrzi – poručio je Babić.<h2>Najdublje emocije</h2>Pisac Josip Milanović, poznatiji kao Pisoj, otkrio je kako se u njegovoj porodici proslavlja Božić, koliko je za njega ovaj praznik važan te čega se iz djetinjstva sjeća kada je riječ o obilježavanju Božića.&nbsp;Osvrnuli su se i na njegovu knjigu “Gromoglasni šapat”, koja je prepuna najdubljih emocija, ali i njegovo prisustvo na društvenim mrežama.

- Često mi ljudi kažu kada objavim neki tekst, da kao da sam objavio njihov život. Sve moje emocije su pretočene u tekstove. Meni je pisanje terapija i ja otplačem svoje tekstove.&nbsp;Josip jeste osoba koja je sažeta od emocija, ali Pisoj je veći emotivac. Ovo što radim zaista nosi veliku odgovornost - istakao je Pisoj.<h2>Ljubav prema bližnjem</h2>Fra Mile Babić govorio je i o stanju u Bosni i Hercegovini i svim etno-nacionalnim razlikama koje političari stalno ističu i koje nam predstavljaju kao kamen spoticanja.- Svima nama, bez obzira na vjeru kojoj pripadamo, zajedničko je povjerenje u sve što je Bog stvorio. Religija nas uči ljubavi prema bližnjem. Ljubav je najveća sila, a ljubav nastaje iz slobode. Svaki narod je narod, svaka religija je religija. Ne možete voljeti Boga, a da ne volite čovjeka. Ovi na vlasti ne mogu da određuju ko je i šta je mjera vjere – rekao je Babić.Razgovore s uvaženim gostima u okviru božićnog izdanja “Naših priča” gledajte u srijedu, 25. decembra, u 16.15 sati, a ekipa Alfa TV-a poručuje gledaocima da ih očekuje emotivna i inspirativna emisija.

Isus je rođen u štali, a ne u palači, iz palače dolaze zlo, mržnja, ratovi i sukobi, u palačama i danas žive diktatori, kaže fra Mile Babić

Fra Mile Babić u društvu voditeljice Mirele Pekušić

Specijalno blagdansko izdanje "Naših priča": O čarima Božića na Alfa TV-u

Pedeset godina Ilija Petrović iz Gojevića kod Fojnice priželjkivao je da vidi uživo Ajfelov toranj u Parizu. Toliko je to želio, a istovremeno bio svjestan da ne može sebi to priuštiti, pa je odlučio sagraditi svoj Ajfelov toranj, koji je držao u dvorištu. Tako je svakog dana mogao gledati u impozantnu građevinu, jednu od najpoznatijih u cijelom svijetu.Spletom nesretnih okolnosti, nakon poplava koje su pogodile dio FBiH početkom oktobra, upoznao je humanitarca Miru Jandrića iz Mostara, koji je obilazio poplavljena područja. Kada je došao do kuće Petrovića, drugi su mu objasnili šta znači Ajfelov toranj u dvorištu. Petrović je zbog poplava proveo dan i po na tavanu, gdje se sakrio od vode koja mu je uništila veliki dio doma.Zahvaljujući dobrim ljudima, ponešto je uspio renovirati.S druge strane, Jandrić je otišao kući i razmišljao o starcu iz Gojevića, koji mu se toliko urezao u sjećanje. Nije, kako je rekao, mogao pojmiti da neko voli toliko jednu građevinu, a pritom je nije vidio uživo. I odlučio je odvesti ga u Pariz te mu tako ostvariti najveći san. Zajedno s pomoći drugih.To je bilo dvodnevno putovanje, ali sasvim dovoljno za Petrovića da se nagleda Ajfelovog tornja. Nezaboravno iskustvo za obojicu, a srca su im napunjena.

Odlučio odvesti Iliju Petrovića u Pariz, kako bi mu ispunio želju da vidi Ajfelov toranj

Jandrić i Petrović: Nezaboravno iskustvo

Miro Jandrić: Drugom ostvario san!

Ime i prezime: Zvonko Komšić.Datum i mjesto rođenja: 26. oktobar 1987. godine, Sarajevo.Šta prvo uradite kad se probudite: Pogledam koliko je sati.Da niste to što jeste, čime biste se bavili: Bio bih glumac.Šta Vam je bio prvi posao u životu: Voditeljski posao na jednoj lokalnoj TV stanici, naime, imao sam sreću zakoračiti u “medijski svijet” još s 13 godina.Kada biste samo jednu stvar mogli ponijeti na pusti otok, šta bi to bilo: Mobitel.Najdraža pjesma: "Je l’ Sarajevo gdje je nekad bilo“.Šta gledate na televiziji: Jutarnje programe i kvizove.Šta Vas nervira: Bezobrazluk i lijenost kod ljudi.Najdraži grad: Sarajevo.Najbolji poklon koji ste dobili: Svaki je poseban i najbolji, ako je od srca.Čega se plašite: Bolesti.S kim najradije pijete kafu: S prijateljima i meni dragim osobama.Omiljena društvena mreža: Instagram.Najdraža boja: Plava.Ko Vam je uzor: Cijenim izuzetno kako rade Dragana Kosjerina, Olivera Kovačević, Zoran Šprajc, Andrija Jarak...Najdraži pisac: Ivo Andrić.Da imate mogućnost, šta biste uradili da poboljšate stanje u svijetu: Zaustavio ratove.Omiljeni muzičar ili bend: Slušam sve, od Silvane do "Nirvane“.Posljednja knjiga koju ste pročitali: “Neprijatelji iz čista mira” Tomislava Krasneca.Tim za koji navijate: Željezničar, uvijek i zauvijek!Omiljena narodna izreka: Sve se može kad se hoće!Koje pitanje najviše mrzite: Što se ne ženiš?!Omiljeni lik iz knjige, filma ili serije: Glumica Dženifer Aniston (Jennifer).Koju zemlju biste voljeli posjetiti: Ameriku.

Da nisam voditelj, bio bih glumac

Komšić: Nerviraju me bezobrazluk i lijenost

Voditelj Zvonko Komšić: Sve se može kad se hoće

S približavanjem Nove godine, dobili smo prošireni spisak osoba koje su sankcionirane od Sjedinjenih Američkih Država. Nezavidan broj osoba iz BiH, posebno entiteta RS, već se nalazi na njemu, a među njima je i sami politički vrh – predsjedavajuća Predsjedništva BiH Željka Cvijanović.Tu su i Milorad Dodik i brojni drugi zvaničnici iz RS, potpomognuti onima iz FBiH, a od jučer im se pridružio i državni ministar vanjske trgovine i ekonomskih odnosa Staša Košarac zajedno s Aleksandrom i Mirkom Dobrićem, Vlatkom Vukotićem, te kompanijama "Best servis“, "Nimbus inovacije“, "Vorto“ i "Zelena Jabuka“.Ne dijelim ljude ni političare na naše i njihove, pa mi je stoga žao zbog novih sankcija. Odnosno, to su iste sankcije koje ne utječu na sankcionirane preko noći, ali ostavljaju veće i dublje tragove.Ne, ne žalim pojedince koji su se našli na crnoj listi, već narod!Narod je taj koji ispašta. Sankcionirani neće moći putovati u Ameriku, imati imovinu, šta sve ne, ali građani, narodi ove države suočavaju se s dugotrajnim posljedicama poput manjka investicija. Jer ko bi htio dati pare u državu čiji zvaničnici se povezuju s korupcijom, ugrožavanjem sigurnosti i stabilnosti jedne države, a to čine podrivanjem Dejtonskog mirovnog sporazuma, između ostalog, kojeg tretiraju kao švedski stol – uzmu šta im se sviđa, ostavljaju sve što nije prema njihovoj volji i/ili predstavljaju to totalno drugačijim nego što zaista jeste. Ili otvoreno prijete cijepanjem države, nekakvim otcjepljenjima.Pa ko bi normalan htio dati pare, trud, volju u državu u kojoj se čak i njeni građani plaše da bi sutra mogla geografski drugačije izgledati! Ali zato siromaštva na sve strane. I za to nikoga nije briga.

Građani su ti koji ispaštaju zbog crnih lista na kojima je politički vrh države

Košarac: Posljednji zvaničnik koji je dospio na crnu listu

Žali Bože naroda

Ilija Petrović iz Gojevića kod Fojnice duže od 50 godina priželjkivao je da vidi Ajfelov toranj u Parizu uživo.&nbsp;Čak je napravio jedan veličine četiri-pet metara u dvorištu kuće. Njegova rukotvorina je preživjela poplave koje su zadesile dio FBiH početkom oktobra, a ne može se isto reći i za njegov dom.<h2>Najposebniji sjaj</h2>Spletom okolnosti, humanitarac Miro Jandrić iz Mostara posjetio je Petrovića i već pri prvom susretu ostavio je ogroman utisak na njega upravo zbog neobične fascinacije prema Ajfelovom tornju. I ispunio mu je ogromnu želju - odveo ga je na dvodnevno putovanje u Pariz.I Petrović i Jandrić su govorili za "Dnevni avaz“ o putovanju, a Ilija, s ogromnim osmijehom, rekao je da mu je to bilo nezaboravno iskustvo.

- Ne znam zašto, ali mi se tako Petrović urezao u sjećanje. Kada smo došli, ljudi su pored njega prolazili, ali on nije registrovao nikoga, samo je gledao u toranj. Nisam vidio nikada veće oduševljenje. Gledao je svaki detalj, najviše ga je zanimao vrh Ajfelovog tornja. Gledao je maltene svaki šaraf, sve detalje. Najsretniji je bio kada smo se penjali liftom prema vrhu. Oči su mu sjajile i to je bilo najposebnije – rekao je za "Avaz“ Jandrić.Dodao je da mu je drago što je bio dio te priče te je istakao da su mu pomogli prijatelji iz Adventističke crkve i Organizacije ADRA.- Jednom takvom čovjeku ispuniti takvu želju je nešto posebno. Javljaju mi se njegovi prijatelji i porodica. Rekla mi je njegova sestra da su plakali svi dok su gledali naš video iz Pariza. I dok smo bili tamo, svako malo Ilija bi rekao: „Ne mogu da vjerujem“ – istakao je Jandrić.Kaže i kako u početku nije htio Petroviću otkriti da putuju u Pariz, nego je ideja bila da mu kažu da idu u Zagreb i tek na aerodromu mu saopćiti istinu.<h2>Izjalovljen plan</h2>- E, to mi se izjalovilo. Jer Petrović se plašio aviona, odnosno letenja. Rekao je: "Nema šanse.“ Onda smo mu morali reći da idemo u Pariz. Na kraju je rekao: "Ako će Miro biti sa mnom, nije problem.“ Međutim, ni u avionu ga nije bilo strah, zezali smo se. Nisam primijetio da se plaši. Govorio je da zna kako će drugačije praviti Ajfelov toranj – ispričao nam je Jandrić.

Petrović je kazao da je sam kriv zbog straha od aviona.- Jesam se plašio aviona. Priznajem. Ali sam sam kriv jer sam gledao na televiziji one nesreće.&nbsp;Sada se više ne plašim, sada bih letio stalno. Da sam prije bio, možda bih ovaj svoj toranj pred kućom drugačije pravio. Malo ću ga dorađivati – istakao je Petrović.

<h2>Sanacija doma nakon poplava</h2>Dom Ilije Petrovića je stradao u poplavama. Dio je uspio sanirati zahvaljujući dobrim ljudima, a ostalo je još posla. Petrović je istakao kako ga vode nije bilo strah.- Dan i po sam proveo na tavanu. Nisu mogli do mene doći nikako. Nisam se plašio. Radio sam sve svjesno. Kada je voda došla do utičnica, popeo sam se uz stepenice, isključio struju i sve je ok bilo. Nije bilo zabavno, ali se nisam bojao. Nadam se i ja da ću uspjeti do kraja sanirati dom ako bude dobrih ljudi – rekao je Petrović.

Bili na dvodnevnom putovanju. Nisam vidio nikada veće oduševljenje, gledao je maltene svaki šaraf, rekao je Jandrić

Miro Jandrić ostvario 50 godina staru želju Iliji Petroviću: Napokon vidio Ajfelov toranj u Parizu

Muzej književnosti i pozorišne umjetnosti u Sarajevu večeras je bio premali da primi sve zainteresirane za promociju knjige "Kuća u saksiji" Seada Hasovića, poznatog bh. novinara i bivšeg urednika "Dnevnog avaza".Hasović je ovim djelom obilježio 50. godišnjicu novinarskog rada, a u knjizi su sadržane izabrane kolumne i intervjui iz impozantne novinarske karijere. <h2>Neprocjenjivo blago</h2>Divnu noć započeo je glumac Miki Trifunov uz energično i emotivno recitovanje stihova, dok je muzičar Aid Rifatbegović zvukom gitareni fantastičnim glasom uveličao je ovu promociju.

Recezenti su bili Asim Mujkić, redovni profesor na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu i novinarka Semira Degirmendžić.Govorili su o "Kući u saksiji" kao neprocjenjivom blago.Autor Sead Hasović zahvalio se prisutnima i prisjetio se avog dolaska iz rodnog Brčkog u ratno Sarajevo rekavši da ovaj grad ne čine zgrade, već duh i ljudi, spomenuvši Trifunova, Fahrudina Radončića, Josipa Pejakovića, Zorana Bečića...<h2>Novinar kao posmatrač u životu</h2>- Novinar je čovjek koji u životu učestvuje kao posmatrač. Te "urođene mane", kako je nazva kolega Miloš Mišović, pišući predgovor knjizi majstoru novinskih reportaža Tihomiru Lešiću, ne može se osloboditi do kraja života, a ako se to desi, desila se velika izdaja: ili je on izdao novinarstvo ili je novinarstvo izdalo njega.Ova profesija zahtijeva cijelog čovjeka, hoće slugu, a ne gospodara. Tu prestaje i prva zabluda novinara da će, zahvaljujući toj profesiji, biti stalno slobodan, a, ustvari, vazda je obavezan, i danju i noću, jer još nije pronađen ključ kako u sebi razdvojiti novinara koji je na poslu i novinara koji se odmara - dio je pogovora Seada Hasovića.

Ova profesija zahtijeva cijelog čovjeka, hoće slugu, a ne gospodara, kaže Hasović

Promocijom "Kuće u saksiji", Sead Hasović obilježio 50 godina novinarske karijere

Ime i prezime: Haris Pašović.Datum i mjesto rođenja: 16. juli 1961. godine, Sarajevo.Šta prvo uradite kad se probudite: Gubim vrijeme na TikToku pola sata.Da niste to što jeste, čime biste se bavili: Fudbal, folk, kuhanje.Šta Vam je bio prvi posao u životu: Novinar (stvarno, na Radio Sarajevo 202).Kada biste samo jednu stvar mogli ponijeti na pusti otok, šta bi to bilo: Žestina (rakija, viski). Najdraža pjesma: Mnoge. „Nije mene dušo ubilo“, „Ja sam odlično“, „Nisam te se nagledao“, „Kasno će biti kasnije“.Šta gledate na televiziji: „Insajder“, „Izvan okvira“.Šta Vas nervira: Kad društvo odustane od sebe.Najdraži grad: Pariz, Šangaj, Atina, Venecija.Najbolji poklon koji ste dobili: Čekić za meso (za šnicle).Čega se plašite: Sarajevskog smoga.S kim najradije pijete kafu: Sa Suadom Kapić.Omiljena društvena mreža: Kafana.Najdraža boja: “Kao tempera, kiša nebo oboji...”Ko Vam je uzor: Koča Popović, Ivo Lola Ribar, Avdo Humo.Najdraži pisac: Pa Šekspir (William Shakespeare), normalno.Da imate mogućnost, šta biste uradili da poboljšate stanje u svijetu: Dao bih mnogo novaca u razvoj medicine i ukidanje siromaštva.Omiljeni muzičar ili bend: Dino Šukalo.Posljednja knjiga koju ste pročitali: „Radio Piton“ Samedina Kadića (urnebesno dobra!). Tim za koji navijate: Željo, Real.Omiljena narodna izreka: Udri brigu na veselje.Koje pitanje najviše mrzite: Koliko imam kilograma? Omiljeni lik iz knjige, filma ili serije: Antigona, Danton, Vojček.Koju zemlju biste voljeli posjetiti: Japan.

Nervira me kad društvo odustane od sebe

Reditelj Haris Pašović za "Avaz": Plašim se sarajevskog smoga

Poduzetnik i vlasnik firme magaraca "Mali farmer“ Alen Jusupović iz Zavidovića bilježi samo uspjehe. Već 12 godina radi s plemenitim magarcima, a još kao student je pokrenuo projekt za koji je dobio sredstva.Danas je to preraslo u pravi porodični biznis.Osim magarećeg mlijeka, koji je primarni proizvod "Malog farmera“, prave i kozmetiku, a odnedavno je u javnosti odjeknulo da je Jusupović uplovio u novi projekt.Riječ je o kapsulama u kojima je upravo magareće mlijeko. I to tehnologijom kojom se konzervira i hrana astronautima. A kako je to uspio?Prema projektu SERDA-e i Vlade Švedske, nabavio je liofilizator koji služi za sušenje i zamrzavanje. Kako je objasnio za "Dnevni avaz“, to je najbolji način na svijetu za konzerviranje organske materije, odnosno hrane.- Dobivamo suhu tvar i skontali smo da je najlakše da to pakujemo u kapsule, kako bismo olakšali transport – rekao nam je Jusupović.Prije 15-ak dana proizveli su prve kapsule, koje su na testiranju. A kada budu dostupne za prodaju, moći će se kupiti samo na „Malom farmeru“.Alen Jusupović rođen je 11. oktobra 1989. godine u Zenici, ali je cijeli život u Zavidovićima. Oženjen je i otac jednog djeteta.

Radi na proizvodnji magarećeg mlijeka u kapsulama

Alen Jusupović: Pomjera granice

Poduzetnik i vlasnik firme magaraca "Mali farmer“ Alen Jusupović iz Zavidovića krenuo je u novi projekt - magareće mlijeko je stavio u kapsule, i to tehnologijom kojom se konzervira i hrana astronautima.<h2>Porodični biznis</h2>- Mi samo radimo posao koji volimo i već 12 godina uzgajamo magarce. To je ranije bio studentski projekt, a "Dnevni avaz“ nas je uvijek podržavao. Projekt je evaulirao u porodični biznis. I mi sami se u nekim momentima zapitamo gdje ovo vodi, ali smo uvijek htjeli da dignemo posao na viši nivo – rekao je Jusupović za "Avaz“.

Na farmi imaju 83 magarca, te prave magareće mlijeko. Količine su jako male, a njihova dnevna proizvodnja je od tri do četiri litre mlijeka.- To kompenzira njegova cijena, koja je sada otprilike 150 KM. Imali smo veliki problem s transportom, koji radimo uspješno, ali oduzima veliku energiju. Magareće mlijeko zahtijeva hladni režim i bilo ko da dođe na farmu i naruči, u slučaju da mi šaljemo, moramo osigurati hladni režim, jer se može pokvariti. Prema projektu SERDA-e i Vlade Švedske, nabavili smo liofilizator, a to je, ustvari, sušenje i zamrzavanje. To je najbolji način na svijetu za konzerviranje organske materije, odnosno hrane. Izvlačimo vodu, nema hemijskih utjecaja ni dima. Dobijamo suhu tvar i skontali smo da je najlakše da to pakujemo u kapsule, kako bismo olakšali transport - objasnio je Jusupović.Naglasio je kako su prije 15-ak dana proizveli prve kapsule, koje su trenutno na testiranju.<h2>Spor proces</h2>- Šalju se u laboratoriju da uradimo mikrobiološku analizu, da dobijemo potvrdu da su zdravstveno ispravne, jer su naši kupci najbitniji. Vršimo i kontrolna vaganja, da bismo utvrdili tačno koliko kapsula je supstitut za jedan litar svježeg mlijeka. Proces liofilizacije traje otprilike 40 sati, što je poprilično dugo i sporo, a dobivamo od osam do devet posto suhe tvari iz mlijeka. Što znači od 10 litara mlijeka, mi dobijemo između 800 i 900 grama suhe tvari – kazao je Jusupović.

Posebno je istakao da će kapsule biti dostupne samo na njihovoj farmi.- Ne idemo na police s kapsulama, jer smo jedna mala firma i još se ne usuđujemo i nemamo kapacitete da to uradimo.&nbsp;Magareće mlijeko je primat u našoj proizvodnji, a osim toga, radimo i kozmetiku, a sada i te kapsule. Imamo mnogo narudžbi unaprijed, vidjet ćemo kako će tržište to prihvatiti – kazao je Jusupović.<h2>Živim punim plućima</h2>- Nakon završetka fakulteta, ovo mi je bio osnovni posao. Osjećam se kao najsretniji čovjek i to nije floskula. Živim punim plućima i ne mogu povući liniju između posla i privatnog života. Farma je i moj posao i privatni život. A ove životinje odnose apsolutno negativnu energiju – rekao je Jusupović.Već razmišlja i o sušenju voća poput malina i pravljenju šejkova s magarećim mlijekom. Ali, kako je rekao, to je zasad na čekanju.

Dnevno proizvodi od tri do četiri litre mlijeka, ali to kompenzira cijena, koja je sada otprilike 150 KM po litru

Vlasnik firme "Mali farmer" Alen Jusupović za "Avaz": Pravi magareće mlijeko u kapsulama, može biti i hrana za astronaute

Pjevačica Indira Aradinović poznatija kao Indy boravila je nedavno u Sarajevu te je bila gost Alfa televizije, gdje je snimala novogodišnji program. Kao prava profesionalka, Indy je mijenjala i odjevne kombinacije za potrebe snimanja, a, kada su se kamere ugasile, govorila je za „Dnevni avaz“.<h2>Obnovljena saradnja</h2>Iako to nije bilo prvo, pitali smo je za odnos sa Zoranom Marjanovićem, koji je optužen za ubistvo supruge Jelene, koja je također bila pjevačica. Indy i Marjanović sarađivali su prije skoro dvije decenije na njenom prvom albumu, kada joj je napravio pjesmu „Bato bre“ koja ju je vinula u vrh estrade 2006. godine. A nedavno je objavila „Fajront“, numeru koju je također Marjanović radio i čime su obnovili saradnju. Ni u razgovoru za „Avaz“ Indy nije direktno demantirala napise srbijanskih medija, ali nije ni potvrdila.- Naš odnos je zaista poseban, sudbinski. Poslije 20 godina smo se spojili, da napravimo nešto što ćemo ostaviti iza nas i zaista Zoran i ja imamo divan odnos kada je u pitanju poslovna saradnja. I privatna. Tako da nadam se da ćemo zaista ono što smo obećali i ispuniti, da ne bude da smo mnogo pričali ali malo radili – kazala je Aradinović.Na naše direktno pitanje da potvrdi ili demantira ljubavnu vezu s Marjanovićem, odgovorila je: „Ljubav pokreće svijet“, a zatim je zapjevala pjesmu „Reci, reci da“ čija prva strofa glasi: „Kako sada stvari stoje, milo moje, skoro ćemo na vjenčanje i nas dvoje.“ Je li aludirala na to da će se udati za Marjanovića, ne znamo.Indy je kazala kako u Sarajevo uvijek dođe „5 do 12“, a tako i ode.- Žao mi je uvijek zbog toga. Zaista ću odvojiti sljedeći put vremena. Obećavam, a neću da kažem da lažem neke svoje prijatelje koji nikad nisu bili u Sarajevu i stalno mi kažu: „Joj, blago tebi, kako ti fino u Sarajevu, uživaš.“ Oni zaista osjete taj moj dunjaluk, što bi se reklo ovdje, i tu vrstu uživanja kada sam ovdje. Pitaju me kada ću da ih vodim u Sarajevo, a ja kažem: „Prvom prilikom“ i slažem, naravno. Tako da obećavam da ću sljedeći put s društvom doći. Želim da pokažem kako je Sarajevo lijep grad, kako je hrana ovdje lijepa, ljudi i malo drugačiji stil života nego tamo u ludom Beogradu – kazala je Aradinović.Iako je bilo perioda kada se nije previše eksponirala u javnosti, opstala je dugo na muzičkoj sceni. Kazala je da je za nju upravo to šoubiznis – da opstaneš.- Najlakše je doći, pojaviti se, snimiti, zablistati, ali ljudi glavnom brzo nestanu sa scene. Najteže je opstati. Ali to nije do mene. Moram da kažem da ja nemam formulu za to. Zapravo, čak sam možda i pogrešan model za učenje kako ne treba na estradi neke stvari raditi. Mnogo stvari sam pogrešno radila. Nije me bilo tu dovoljno. Nisam htjela da idem vamo, da snimim tamo, da budem tu u određenom periodu godine, da snimim dvije pesme, da snimim spot. Ja sam to sve olako shvatila, u fazonu: „Ma, lagano“, ali opet sam tu. A zamislite da me je bilo u nekom jačem angažmanu – kroz smijeh je rekla Aradinović.

<h2>Previše tereta</h2>Dodala je da je sama sebi bila menadžer, da je sebi pjesme birala te da ju je sve to s vremenom umorilo.- Negdje sam se ja malo zapetljala. Previše sam sebi dala zadataka i imala sam previše tereta na sebi i onda se umori čovjek. Ali tu sam, nisam se umorila za kraj. Nije još fajront, što bi rekla moja nova pjesma. Ne žalim ni za čim. Pa, zapravo, žalim za onim vremenom. U kom smislu? Vremena su jednostavno bila ljepša. Naravno da bih vratila tu mladost i kada je sve bilo drugačije – kazala je Aradinović.A spisak stvari kojima se ponosi je podugačak.- Ponosna sam na sebe što sam imala priliku da započnem muzičku karijeru s pravim muzičkim stilom života i mojim kolegama, kao što Šaban Šaulić, Snežana Đurišić, Verica Šerifović, Šerif Konjević, Jašar Ahmedovski, Lepa Brena, Sinan Sakić, Džej Ramadanovski, Saša i Dejan Matić, Ljuba Aličić... To su sve moje kolege od kojih sam učila i koji su bili moja podrška na početku karijere. Gost Sinana Sakića sam bila na Tašmajdanu pred deset hiljada ljudi s početkom mog albuma, ponosna sam na to. Ponosna sam što sam s Nedeljkom Bajićem Bajom i Fazlijom pjevala u Las Vegasu i Čikagu i Njujorku za sam moj start „Bato bre“ za 30 hiljada eura. Sretna sam i ponosna sam što me je tada dočekao Rolls Royce od 500 hiljada eura. Pila sam i jela u restoranu gdje je Selin Dion (Celine) u isto vrijeme sa mnom večerala. Ponosna sam na sve moje nastupe i učenja muzike, i na to što su me uvijek pohvaljivali i što sam svoje znanje i vaspitanje pokazivala. Učila sam od njih sve najbolje, a ono najgore sam zaboravljala brzo. Evo, ponosna sam na sebe i dan-danas što mnogo toga imam još da dam - iskrena je bila Arandinović.<h2>Otvara vrata</h2>Zadovoljna je, kaže, kako je kod publike prošla pjesma „Fajront“.- Numera je baš u stilu „Bato bre“, baš u stilu onih godina kada se muzika poštovala, cijenila, plaćala, slušala, a ne samo gledala, i zato ću i za nju ovih dana i spot da snimim. To otvara vrata za novi plan. Novih pjesma ima spremnih, ja sutra mogu da izdam, da me ne razumijete pogrešno, ali hoću da prođe Nova godina, tako da u januaru ili februaru očekujte moje nove pjesme – istaknula je Indy.I njena sestra Edita Aradinović je vrlo uspješna pjevačica, a Indy za nju ima samo riječi hvale.- Ona je 1993. godište i negdje je između. Ali vidim da se deklarisala kao generacija Z. Bori se kao lavica, jer smo to od kuće ponijele i to tako treba da ostane. Poželjela bih joj svu sreću u svemu što radi, jer ona to zaista odlično radi. Umjetnik je i priznata je i to je meni veliki ponos i naravno da mi je drago – kazala je Aradinović.<h2>Manje zamjerati</h2>- Moje želje za novu godinu su da svi budemo zdravi, živi i da se što više viđamo i spajamo na prave načine, da se ovi novi postulati života malo ugase i da se odmaknu, da gledamo serije, pijemo kafu, kolače da jedemo, da se okupljamo na ručkovima što više, manje zamjeramo jedni drugima, da gledamo svoja posla, ne tuđa, pomognemo drugima ako možemo, ne komentarišemo previše tuđe živote. Eto, to su moje želje, jer kada bismo tako živjeli, bilo bi nam mnogo ljepše – kazala je Indy.<h2>Svako vrijeme nosi svoje breme</h2>- Da se lijepo izrazim, nisu oni samo moja podrška, bili su dio mene. Ja sam bila dio te estrade, a oni su bili dio mene. Samo sam porasla kao pupoljak cvijeta u tom periodu. Namjerno sam spomenula sve te ličnosti, jer samo spominjanje njihovih imena govori sve, a i ko sam ja. Ova nova era je dobrodošla, naravno, grlim ih sve i ljubim jako. Volim ovu novu, da kažem, tehnologiju muzike i voljela bih da imam jednu pjesmu takvu, zašto da ne. Tačnije, imam je već snimljenu. Moram da kažem iskreno, jer i ja to slušam privatno, ali ne sve, da se razumijemo. Rekla bih da je danas lakše, a kada sam ja počinjala bilo je mnogo teže. Ali u moje vrijeme je bilo lakše snimiti kvalitetnu pjesmu, a danas je to teže. Svako vrijeme nosi svoje breme – kazala je Aradinović.

Naš odnos je zaista poseban, sudbinski, rekla je o Marjanoviću. Mnogo stvari sam pogrešno radila

Aradinović: Nije demantirala vezu s Marjanovićem

Indira Aradinović Indy za "Avaz" o karijeri, muzici, Zoranu Marjanoviću: Najteže je opstati

Bivši ambasador Sjedinjenih Američkih Država u Bosni i Hercegovini Erik Nelson (Eric) ovih dana boravi u Sarajevu u okviru 4. izdanja Futures Leaders Summita u organizaciji Fondacije budućnosti u BiH (BH. Futures Foundation).&nbsp;To je ujedno i grad u kojem je Nelson proveo svoj trogodišnji mandat ambasadora.<h2>Podržavam mlade</h2>U razgovoru za "Dnevni avaz", Nelson je istakao da se uvijek rado vraća u BiH. Nedavno je izjavio da su građani najveći resurs Bosne i Hercegovine. Svjestan je i on da, ipak, sve više stanovništva odlazi u potrazi za stabilnijom budućnosti.- U 30 godina nakon rata, napredak političkih lidera u pomjeranju zemlje naprijed kroz promociju pomirenja i provođenje reformi bio je vrlo razočaravajući. Kada se uporedi s napretkom u oporavku Njemačke i zapadne Evrope u 30 godina, od 1945. do 1975. godine, nije iznenađenje što mnogi talentirani građani gube strpljenje i nadu u bolju budućnost i biraju emigraciju.&nbsp;BiH ima veliku sreću što ima mlade ljude koji umjesto toga kažu: „Volim svoju zemlju i želim ovdje izgraditi bolju budućnost.“ Rado podržavam i ohrabrujem takve ljude jer se mnogo toga može postići ambicioznim, hrabrim i vizionarskim liderstvom – kazao je Nelson za "Avaz“.Lideri naše države su u jednom periodu napravili ogroman napredak, koji je rezultirao otvaranjem pristupnih pregovora Evropske unije s BiH, nakon što se postigne neophodan stepen usklađenosti s kriterijima za članstvo u EU. No, uslijedili su još veći koraci unazad.- U demokratiji, svi građani imaju moć da odbace korupciju i drže političke lidere odgovornima za rješavanje problema, a ne za njihovo stvaranje. Nedostatak konsenzusa, uzrokovan podijeljenim i često korumpiranim interesima, i dalje blokira napredak u stvarnim prilikama koje su otvorene za BiH - postizanje istih standarda sigurnosti i prosperiteta koje uživaju zemlje NATO-a i EU, kojima je BiH pozvana da se pridruži – istakao je Nelson.<h2>Pravna država</h2>Dodao je da je vrlo važno vjerovati u vlastitu moć, sposobnost da pozitivno utječemo na zajednicu i zemlju.- Širok uspjeh bh. dijaspore dokazuje potencijal građana BiH da uspijevaju tamo gdje vlada pravna država i gdje se promoviraju ekonomske prilike. Divim se i ohrabrujem mlade koji vjeruju da mogu postići sličan uspjeh ovdje, kod kuće – zaključio je bivši ambasador SAD u BiH Nelson.<h2>Osnaživanje nove generacije</h2>- Uvijek rado prihvatam prilike da se vratim i obnovim svoje veze s BiH, posebno kada mogu upoznati i podržati mlade građane posvećene izgradnji bolje budućnosti u svojoj domovini.&nbsp;Zahvalan sam BHFF-u na pozivu da podržim njihove napore u osnaživanju nove generacije – kazao je Nelson.

U 30 godina nakon rata, napredak političkih lidera u pomjeranju zemlje naprijed kroz promociju pomirenja i provođenje reformi bio je razočaravajući

Bivši ambasador SAD u BiH Erik Nelson za "Avaz": Građani imaju moć da odbace korupciju

Gotovo da nema doma u Bosni i Hercegovini u koji se voditeljica televizije Nova BH Tanja S. Đurović, barem nakratko, nije uselila. S ekipom koja radi ispred i iza kamera „Nova In“ magazina, Đurović konstantno obrađuje aktuelne teme, dovodi goste u studio i postavlja prava pitanja.<h2>Ostavljen trag</h2>Nakon više od 20 godina na malim ekranima, Đurović je nedavno dobila specijalnu nagradu magazina „Ladies In“ za medijsko lice godine, koja joj, bez lažne skromnosti, itekako znači, jer to podrazumijeva da je neko prepoznao njen rad i trud.- Priznanje za ženu godine u kategoriji medijske ličnosti ima zaista posebno značenje za mene. To je potvrda da ono što radim skoro 23 godine nije bilo uzaludno, već ostavlja trag na društvo i medijsku scenu Bosne i Hercegovine. Ovo priznanje dolazi od ženskog časopisa i zajednice „Ladies In“, što ga čini još značajnijim. Mi žene dobro znamo koliko vrijedi kada vas druga žena pohvali ili nagradi. Tu nema laži – to znači da ste to zaista zaslužili – kazala je Đurović za „Dnevni avaz“.

Njena karijera traje već 23 godine, što je gotovo pola Tanjinog života. A kako danas gleda na sve te godine...- Život je jedno veliko putovanje, a moja karijera je samo dio tog puta. S vremenom sam naučila da pažljivo biram raskrsnice i obraćam pažnju na znakove pored puta, vođena Andrićevom izrekom: „Postojale su stvari u životu kojih sam se plašio, nije trebalo; trebalo je živjeti.“ Upravo to je moj moto – živjeti i uživati u svemu što radim. Na tom putu bilo je izazova, ali i predivnih trenutaka – istaknula je Đurović.Naglasila je da je trema s godinama gotovo nestala te da je ostalo samo pozitivno uzbuđenje i malo više adrenalina.- U raznim TV formatima kroz koje sam prolazila naučila sam kako savladati tremu. Ipak, mislim da bih pred svojom porodicom osjetila pravu tremu. Kada bih morala nešto voditi ili kada bi mi oni bili gosti, vjerovatno bih imala strah da sve prođe savršeno. Moja djeca, Dario, moja mama i sestra su moji najveći kritičari, što vjerovatno doprinosi tom osjećaju – iskrena je Đurović.Najponosnija je, kaže, na činjenicu da je ostala dosljedna sebi i da je ostvarila sve one razgovore koje je željela.- Posebno sam ponosna na svoju autorsku emisiju, kroz koju sam otvarala tabu teme i rušila predrasude. Zaista ne žalim ni za čim, jer sam sve radila s ljubavlju – poručila je Đurović.

<h2>Desna ruka</h2>S troje djece, karijerom u medijima, koja iziskuje više radnih sati, mimo onih standarnih osam, suprugom Darijom, sinom košarkaške legende BiH Mirze Delibašića, kućnim obavezama, restoranom koji drže i očekivanjima okoline, Đurović se i više nego dobro snalazi. Uz malu pomoć.- Organizacija je ključ uspjeha. Dani prolaze brzo, ali uvijek sebi prije spavanja pravim plan za naredni dan, barem do popodnevnih sati. S troje djece, mužem, psom, restoranom, kućom i poslom, sve mora biti dobro usklađeno. Moja kćerka Tara je moja najveća podrška - i desna i lijeva ruka. Ona je posebna osoba u mom životu i neko na koga se uvijek mogu osloniti – istaknula je Đurović.A kako je biti dio porodice Delibašić, jedno je od pitanja koja Tanja S. Đurović možda i najčešće čuje, ali uvijek iznova odgovara.- Mi smo sasvim obična porodica. Mirza je bio takav - skroman, bez pompe i pretjerivanja. Naša starija djeca već znaju ko je bio Mirza, dok mlađe tek upoznajemo sa životom i djelom dede Mirze, prilagođeno njihovom uzrastu. Vjerujem da bi on upravo to želio. Žalosno je, međutim, što u našem društvu premalo pamtimo i poštujemo velikane poput Mirze, Kemala Montena ili Davorina Popovića. To je odgovornost sistema, politike, države, ali i društva u cjelini. Nadam se da ćemo bolje naučiti mlade generacije o naslijeđu koje imamo – zaključila je Đurović.<h2>Telefonski imenik kao najvredniji alat</h2>Kako izgledaju pripreme iza kamera, ugovaranje dolaska gostiju, termina snimanja, ali i priprema nje kao voditeljice, Đurović je odgovorila:- Naravno, izazovno je, pogotovo kada su fiksni termini studija u pitanju. Ali s vremenom to postane svakodnevica i naučite kako ostati smireni i pronaći najbolje rješenje. Gostima se često desi da otkažu u posljednji čas ili kasne zbog nepredviđenih situacija. U takvim trenucima moj telefonski imenik postaje najvredniji alat. Uvijek pronađem zamjenu, a kašnjenja rješavam s razumijevanjem, iako ih lično ne volim, jer poštujem trud cijele ekipe.

Mi žene dobro znamo koliko vrijedi kada vas druga žena pohvali ili nagradi. Moja djeca, Dario, moja mama i sestra su moji najveći kritičari

Đurović: Nagrada za medijsko lice godine

Tanja S. Đurović o životu i medijskoj karijeri koja traje već 23 godine: Otvarala sam tabu teme i rušila predrasude

Većina televizija uveliko priprema i snima novogodišnje programe, a gledatelji širom Bosne i Hercegovine i dijaspore moći će uživati u onom koje priprema televizija Alfa.Vrijedna ekipa ispred i iza kamera Alfa TV na jednom mjestu je, kao nekada, okupila neke od najvećih zvijezda domaće scene. Nizat će se popularne pjesme još popularnijih pjevača, te će gledaoci na taj način dočekati još jednu godinu, uz muziku i veselje.

U Novu 2025. godinu gledaoce će uvesti, između ostalih, Branka Sovrlić, Emelin Fetić, Šaćir Ameti, Muhamed Fazla Fazlagić kao i mnogi drugi koji će napraviti odličnu uvertiru za doček.- Bit će to sigurno dobra uvertira za najluđu noć, našim gledateljima obećavamo nezaboravnu noć i odličan provod uz naš specijalni novogodišnji program. Ponudit ćemo im bogat novogodišnji program, pa će se za svakoga naći po nešto zanimljivo i sigurna sam da će svi oni koji budu uz program Alfa TV uživati i zajedno s nama pjevati i dočekati 2025. godinu – rekla je za „Avaz“ urednica i voditeljica Irmela Šabanović.

Naglašeno je da će dio novogodišnjeg programa svakako biti posvećen i najljepšim narodnim pjesmama, biranim posebno za dobar ugođaj i radostan početak nove godine.

U Novu 2025. godinu gledaoce će uvesti, između ostalih, Branka Sovrlić, Emelin Fetić, Šaćir Ameti, Muhamed Fazla Fazlagić...

 Branka Sovrlić u studiju sa Šabanović i Sumejom Arifović

Voditelj Danko Delibašić: Politika u BiH me slomi

Reditelj Dino Mustafić za "Avaz": Istina je važnija od pozicije i statusa

Glumica Marta Bogosavljević za "Avaz" o predstavi "Kako sam naučila da vozim": Razrušila sam barijeru u svojoj glavi

Specijalno blagdansko izdanje "Naših priča": O čarima Božića na Alfa TV-u

Miro Jandrić: Drugom ostvario san!

Voditelj Zvonko Komšić: Sve se može kad se hoće

Žali Bože naroda

Miro Jandrić ostvario 50 godina staru želju Iliji Petroviću: Napokon vidio Ajfelov toranj u Parizu

Promocijom "Kuće u saksiji", Sead Hasović obilježio 50 godina novinarske karijere

Reditelj Haris Pašović za "Avaz": Plašim se sarajevskog smoga

Alen Jusupović: Pomjera granice

Vlasnik firme "Mali farmer" Alen Jusupović za "Avaz": Pravi magareće mlijeko u kapsulama, može biti i hrana za astronaute

Indira Aradinović Indy za "Avaz" o karijeri, muzici, Zoranu Marjanoviću: Najteže je opstati

Bivši ambasador SAD u BiH Erik Nelson za "Avaz": Građani imaju moć da odbace korupciju

Tanja S. Đurović o životu i medijskoj karijeri koja traje već 23 godine: Otvarala sam tabu teme i rušila predrasude

Specijalni novogodišnji program na Alfa TV: Najveće domaće zvijezde na jednom mjestu

Voditelj Danko Delibašić: Politika u BiH me slomi

Reditelj Dino Mustafić za "Avaz": Istina je važnija od pozicije i statusa

Glumica Marta Bogosavljević za "Avaz" o predstavi "Kako sam naučila da vozim": Razrušila sam barijeru u svojoj glavi

Specijalno blagdansko izdanje "Naših priča": O čarima Božića na Alfa TV-u

Miro Jandrić: Drugom ostvario san!

Voditelj Zvonko Komšić: Sve se može kad se hoće

Žali Bože naroda

Miro Jandrić ostvario 50 godina staru želju Iliji Petroviću: Napokon vidio Ajfelov toranj u Parizu

Promocijom "Kuće u saksiji", Sead Hasović obilježio 50 godina novinarske karijere

Reditelj Haris Pašović za "Avaz": Plašim se sarajevskog smoga

Alen Jusupović: Pomjera granice

Vlasnik firme "Mali farmer" Alen Jusupović za "Avaz": Pravi magareće mlijeko u kapsulama, može biti i hrana za astronaute

Indira Aradinović Indy za "Avaz" o karijeri, muzici, Zoranu Marjanoviću: Najteže je opstati

Bivši ambasador SAD u BiH Erik Nelson za "Avaz": Građani imaju moć da odbace korupciju

Tanja S. Đurović o životu i medijskoj karijeri koja traje već 23 godine: Otvarala sam tabu teme i rušila predrasude

Specijalni novogodišnji program na Alfa TV: Najveće domaće zvijezde na jednom mjestu