Ime i prezime: Danko Delibašić.

Datum i mjesto rođenja: 27. oktobar 1986. godine, Sarajevo.

Šta prvo uradite kad se probudite: Ugasim alarm, naspem vodu u kuhalo i uključim.

Da niste to što jeste, čime biste se bavili: Košarkom.

Šta Vam je bio prvi posao u životu: Košarka. I ljubav i posao.

Kada biste samo jednu stvar mogli ponijeti na pusti otok, šta bi to bilo: Sigurno ne dobru knjigu.

Najdraža pjesma: Mnogo ih je. Posljednjih dana "Blue Christmas“ od Elvisa Prislija (Presley).

Šta gledate na televiziji: Sport i filmove, najčešće.

Šta Vas nervira: Politika u BiH me slomi.

Najdraži grad: Sarajevo moje, jedini moj grad.

Najbolji poklon koji ste dobili: Moja djeca. Radujem im se svaki dan sve više.

Čega se plašite: Najveća briga mi je zdravlje žene i djece.

S kim najradije pijete kafu: Žena, drugovi...

Omiljena društvena mreža: Nemam profile na društvenim mrežama.

Najdraža boja: Nemam baš najdražu.

Ko Vam je uzor: Otac Mirza i majka Slavica.

Da imate mogućnost, šta biste uradili da poboljšate stanje u svijetu: Ukinuo bih društvene mreže.

Najdraži pisac: Kristofer Hičens (Christopher Hitchens).

Omiljeni muzičar ili bend: Tifa.

Posljednja knjiga koju ste pročitali: Odslušao sam "Lying“. Autor je Sem Heris (Sam Harris).

Tim za koji navijate: Sarajevo, Real.

Omiljena narodna izreka: Malo mačku teleća glava.

Koje pitanje najviše mrzite: Da li mi je više odmoglo ili pomoglo što sam Mirzin sin.

Omiljeni lik iz knjige, filma ili serije: Don Kihot (Quijote).

Koju zemlju biste voljeli posjetiti: Italiju, opet.