Dvostruki oskarovac koji ne voli pompu, a izaziva je gdje god da se pojavi. Glumac koji ne podliježe modernom senzacionalizmu, a koji još jasnije zna šta želi, a šta ne, samim tim i s kim želi, a s kim ne želi raditi u Holivudu, ujedno poštujući svačiji trud.

Malo ko ga ne voli gledati na velikim platnima i malim ekranima.

Dame i gospodo - Denzel Vašington (Washington).

Jezičke razlike

Još jednom je ušao u lik koji varira između dobrog i zlog, Roberta Mekala (McCall), bivšeg američkog marinca i obavještajnog operativca, koji postaje nemilosrdni osvetnik kada se suoči s nepravdom. Sada vam je već jasno da se radi o novom i, najvjerovatnije, posljednjem nastavku „Pravednika“ (The Equalizer).

Ekskluzivni intervju s ovim maestralnim glumcem „Dnevni avaz“ dobio je zahvaljujući C2, zvaničnom zastupniku studija „Sony“ za Bosnu i Hercegovinu, koji i ostvarenje „Pravednik 3“ donosi na repertoare bh. kina od 31. avgusta.

Neophodno je napomenuti da je intervju nastao prije velikog štrajka u Americi koji su započeli scenaristi, a potom im se pridružili i glumci.

I na ovom nastavku, punog naziva „Pravednik 3: Konačno poglavlje“, Vašington (68) je radio zajedno s rediteljem Antoanom Fukuom (Antoine Fuqua) i timom pouzdanih saradnika, stvarajući savremenog kinematografskog antiheroja, koji je osvojio milione širom svijeta. Posljednji dio trilogije smješten je u Italiju, gdje Mekal traži utočište u primorskom gradiću kada bude uvučen u bitku s mafijom.

Nakon snimanja posljednje scene Denzel je samo otišao, bez pozdrava, bez zabave. Tiho.

Ovo je ujedno i jedini put da se Vašington vratio istom liku na velikom ekranu. On zna, jer mu ljudi uvijek govore, da je Mekal našao posebno mjesto u srcima publike.

Kako je bilo raditi „Pravednika 3“?

- Prvo, bilo je veoma drugačije, jer smo bili u Evropi, tačnije Italiji, što je bilo sjajno, a posebno na obali Amalfi, koja je prelijepa.

Poznajete taj dio Italije?

- Zapravo, bio sam na obali Amalfi, ali nikada nisam bio tamo gdje smo snimali. To je dio Italije koji volim. Prošao sam cijelu Italiju i posljednjih 30-ak godina skoro svakog ljeta odlazimo u taj dio svijeta. Ali nikada ranije nisam bio tamo zbog posla. I apsolutno je prelijepo. Bilo je pravo zadovoljstvo biti tamo, raditi.

Šta izvođenje Roberta Mekala iz tog američkog okruženja i njegovo smještanje u Italiju donosi priči?

- Ne bih rekao da nije u svom elementu, ali, očigledno, postoje jezičke, kulturološke pa i razlike u hrani. Dakle, Mekal ima izazove s kojima se suočava - ali on to uvijek čini. On je čovjek koji voli izazove.

Traži li on malo mira tamo?

- Da, definitivno. I to ne na način na koji razmišlja kada prvi put tamo stigne, već kako se razvija, uz ljude koje upoznaje, grad čiji postaje dio. Ne znam možemo li reći da on traži nešto što nema nikakve veze s tim da je u Italiji, ali to više govori o njegovom nemiru i nemogućnosti da odustane od posla.

Robert Mekal je jedini lik kojem ste se vratili na velikom ekranu. Šta je to što volite kod njega?

- Iz razgovora s ljudima otkrio sam da im se sviđa lik, jer se zalaže za pravdu. Različiti ljudi s kojima sam razgovarao zaista vole taj lik i kažu: „On može oboriti loše momke koje mi ne možemo dobiti“. Sviđa im se kod njega što može i pridobiti i srušiti one na vlasti.

Koliko je važno emocionalno jezgro koje je dio filmova „Pravednik“? Robert je čovjek kome je stalo i publici je stalo do njega...

- Zanimljivo je da ljudima daje šansu prije nego što izvrši - bez ikakve namjere - pravdu. Znate da pokušava dati ljudima priliku da urade pravu stvar, ali stalno nailazi na pogrešne ljude.

Koliko je važna saradnja u procesu snimanja filmova?

- Sada znate da je to jednostavno kraći put. Imali smo ogroman uspjeh odmah s „Training Day“ i upoznali smo se (s rediteljem Fukuom, op.a.) tokom vremena, naše porodice su se upoznale... Pet filmova sam snimio s Antoanom? Četiri filma sam snimio s Li Spajkom (Lee Spike). Postoje određeni filmski stvaraoci s kojima sam se slagao. Zapravo, Spajk i ja ćemo ponovo raditi zajedno sljedeće godine.

Dalje sam

Ma trilogiji „Pravednik“ imali ste pisca Ričarda Venka (Richard Wenk) koji je radio na sva tri dijela, producenta Toda Bleka (Todd Black), s kojim ste radili na mnogim filmovima...

- Da, definitivno. Zapravo, ovo je bila ideja Toda Bleka. Želio je da pronađe nešto što će razviti za mene i to je ono što je razvio tokom vremena, a pokazalo se prilično uspješnim.

Dok govorimo o kreativnim partnerstvima, ponovo ste se sastali s Dakotom Faning (Fanning) nakon što ste prvi put zajedno radili na „Man on Fire“ prije skoro 20 godina. Kako je to bilo?

- Da, to nije čudno na loš način, ali jednostavno je zanimljivo pogledati tu djevojčicu u oči od prije 20 godina, a sada je odrasla žena. Meni je lično malo čudno. Ali ona je jednostavno ljupka i veoma talentirana.

U „Pravedniku 3“ Robert se suočava s veoma strašnim protivnikom u obliku mafije, zar ne?

- Da, uvlači se u živote ljudi u ovom malom gradu. I ne može sebi pomoći. U početku je povrijeđen i potrebna mu je pomoć i to je dio toga. Robert je osoba koja nije navikla da treba ili želi pomoć. Bio je usamljenik. A to sada nije slučaj. Ne može dalje sam. Primoran je da se bavi ljudima, primoran je da se oslanja na ljude i prisiljen je na kraju naučiti uživati u drugim ljudima.

Možete li reći da je on uklet čovjek? Progonjen gubitkom supruge koju je, očigledno, jako volio...

- Mislim da jeste. Progoni ga i privlači ono što radi za život, u nedostatku bolje riječi. Mislim da ga to proganja, a ipak izgleda da ne može da živi bez toga i hrani se time.

U ovom nastavku Roberta pitaju: “Jesi li dobar ili loš čovjek?“, a on odgovara: „Ne znam...“

- Da, to zvuči kao većina nas. Ne do ove krajnosti, ali znate da je to dobro pitanje. I ne bih nužno vjerovao osobi koja bez dugog razmišljanja odgovori „dobar čovjek“.

Kakvu vrstu priprema ste morali uraditi za ovaj film?

- Bio je to dvogodišnji proces, te moja fizička transformacija. Na početku 2022. godine izgubio sam 13,5 kilograma, a sada sam, vjerovatno, izgubio još gotovo sedam kilograma. Samo preoblikovanje. Postoji dio teksta u „Tragediji o Magbetu“ gdje on govori o „žutom listu“ svog života i mislim da sam sada na tom mjestu, mislim da sam u periodu žutog lista, lišće neće biti više onako zeleno. I to je uredu. U sadašnjosti sam gdje fizički, duhovno i mentalno želim da budem najbolji. Želim da vidim šta je granica, šta imam da ponudim.

Uživate li u takvoj vrsti fizičkog izazova?

- Da, uživam. Ne želim reći da morate ponovo izmisliti točak, ali trebate izazove i u ovom slučaju, pa čak i kasnije u pripremama za „Gladijator 2“, sam taj fizički izazov... Znate, morate pristajati ulozi. Morate izgledati kao čovjek kojeg igrate! I bližim se tome.

Antoan je jednom rekao kako misli da ste uložili i malo sebe u ovu ulogu. Kada su ga pitali na koji način, spomenuo je „Pravednik 2“ kada je Robert mentor mladiću Majlsu (Miles) i rekao: „To je bio čisti Denzel“. Jeste li saglasni s tim da ste uložili i malo sebe?

- Da, i znate, morao sam pronaći više razloga da mi se svidi to više nego trčanje, skakanje i pucanje u ljude. Odgovor mi je, u svakom slučaju, bio očigledan, a u „Pravedniku 2“ tu je priča s mladićem. Ulice su ga dozivale, kako to rade i tolikim mladim osobama, i bilo je doslovno pitanje života i smrti.

I to je dio zašto filmovi imaju emocionalni udar?

- Da, moram pronaći razlog da to želim učiniti, razlog da stanem iza toga, što je bio očigledan slučaj u „Pravedniku 2“. A s „Pravednikom 3“ to je bilo: „ Idemo u Italiju? Odlično!“ To je imalo neke veze s rasuđivanjem.

Robert ima opsesivno-kompulzivni poremećaj (OKP), šta to znači za njegov karakter? Možda se svi možemo povezati s tim u određenoj mjeri?

- Da ne zaboravimo, tu je naša javna i naša privatna ličnost, a Robert je čovjek, bori se s nečim u sebi, kao i svi mi. Sve ga to čini čovjekom i vjerujem da je ispravno reći da nam se zbog toga više sviđa.

Koja je Vaša teorija sa satom i tajmerom neposredno prije nego što sazna da će se svađati? Kao da izvodi šahovske poteze?

- Mislim da je to dio njegovog procesa, da to treba uraditi jer je to dio onoga što on jeste. I da, strateški, uđe u prostoriju i procijeni prijetnju te odluči kako će se nositi s prijetnjom, što je na neki način interesantno za publiku, jer publika ide korak ispred lošeg momka, publika je nekako s njim i gleda sve te ljude, gleda stvari u njihovim rukama, noževe, pištolje, šta god imaju, procjenjuje koliko ih ima, ko je jak momak, vidi njihove tetovaže i sve te stvari. Dakle, na neki način omogućava publici da prestigne lošeg momka.

90-godišnja baka

I postao je takav dio lika da ga publika odmah prepozna, to je kao: „Da, to je Robert Mekal...“

- Da, i da se vratim na OKP, ne znam šta znači da pet puta zalupi vratima, ali mora to učiniti. Zanimljiv je to tik zbog nedostatka bolje riječi. To je zanimljiv dio njegovog karaktera. Postoji trenutak u prvom filmu u kojem on ulazi u sobu sa svim ruskim momcima unutra i kao da se osjeća loše zbog onoga što je uradio na kraju filma. Ima tu i elementa saosjećanja - on nije samo hladnokrvni ubica.

Koliko Vam kaskaderskih radova dozvoljavaju? Film leži na Vašim ramenima, pokušavaju li Vas spriječiti da radite određene stvari?

- Pa zato što sam trenirao i boksovao godinama, decenijama, dobar sam u zadavanju udaraca i fizičkom ponašanju. Ali, da odgovorim na Vaše pitanje, imam odličnog kaskadera i trudim se da ga pustim da uradi koliko može i pokušavam da pripišem zasluge za sve. Dakle, kada je riječ o zadavanju udaraca, obično ih ja bacam! Kada je riječ o hvatanju udaraca, obično je to on!

Dakle, još se bavite boksom?

- Da, još se bavim boksom. Ustvari, to je dio mog jutarnjeg treninga. I znate, „Father Time“ je neporažen.

Kako je bilo posljednjeg dana na snimanju, kada ste završili sve i opraštali se od ovog lika i ovog kreativnog putovanja koje se proteglo na najbolji dio decenije?

- Nisam o tome razmišljao na taj način, jer sam išao kući. Ne znam o čemu sam razmišljao. To nije bio trenutak. A realnost je da se nikad ne zna...

Stvarno? Ne znate hoćete li ga ponovo igrati?

- Znam, ali vi nikad ne znate. Moje tijelo zna. Moja koljena znaju.

Dajete fanovima malo nade...

- Pa, doslovno, iako sam to rekao u šali, moja koljena znaju gdje smo snimali, u Atrani, u Italiji... bilo je otprilike 700, 800 koji su se osjećali kao 10.000 koraka do vrha ove planine gdje je bila crkva, i to je bilo teško. Ali najteži dio nije bio ići gore, već spustiti se kada imaš loša koljena. Oh, čovječe. I to na kamenju! I imate ove 90-godišnje bake Italijanke koje prolaze pored vas kao da hodate u suprotnom smjeru, a ona se samo penje uz stepenice s rukama iza leđa u fazonu: „Ja ovo radim svaki dan, šta je s tobom, mladiću?“ Zaista je bilo teško. Jedinstvena je pozicija biti glumac, jer možete otići na mjesta i biti tamo duže nego što biste to ikada učinili kao turist na odmoru i možete provoditi vrijeme s lokalnim ljudima. Oni vide magiju snimanja filmova i to traje dva-tri dana, a onda samo sjede i gledaju kako dolaziš na posao, istovaraš kamione i radiš ono što radiš. A onda sve spakuješ i na kraju dana odeš kući. Ali samo biti s pravim ljudima bilo je tako posebno. Upoznao sam malu staricu koja nije govorila engleski, a ja nisam govorio italijanski pa sam rekao nekome da joj kaže da je ona moja nova djevojka, a ona je u visokim 80-im, recimo, definitivno negdje 80-im. Rekao sam: „Reci joj da je moja nova djevojka...“ A ona je počela da me vuče i svi su počeli da se smiju, pitao sam što se smiju, a ona je rekla: „A je l', onda te vodim kući. Ako si moj novi dečko, vodim te kući sa sobom.“ A ljudi su samo pucali od smijeha. I znate, privilegija je samo biti dio jedinstvene kulture čiji dio nikada ne biste postali ni u kakvim drugim okolnostima osim da radite negdje duži period, a u ovom slučaju raditi na filmu, to je jednostavno jedinstveno. Da ne spominjem da je i Mediteran tu, more je tu, lijepa arhitektura i grožđe su posvuda. Bilo je svuda grožđa, vinograda i limuna, obala Amalfi je jednostavno magično mjesto. Zvučim kao da bih trebao biti turistički vodič. Moram pozvati svog agenta da mi nabavi reklamu.

Zvuči kao da ste zaista uživali u stvaranju „Pravednika 3“.

- Bilo mi je super. Zaista sjajan provod.

I tog posljednjeg dana, jeste li zagrlili Antoana i rekli: „hvala za sve“ ili ste jednostavno otišli?

- Ja sam uvijek onaj koji nekako tiho ode bez velikih govora. Zapravo, mog posljednjeg dana snimali smo u Rimu i ja, pošto sam neka vrsta tihog tipa, bez pompe, pogledao sam gore i otišao.

To odgovara i samom liku, zar ne?

- To je tačno, tako je. Nakon što je obavio svoj posao, otišao je. I svi su u fazonu: „gdje je on?“

Ali možda bi se mogao vratiti ako nam zatreba?

- Mora da postoji neki zločin u Parizu ili na jugu Francuske možda? Osjećam loše momke na grčkim ostrvima! Mora da ima loših momaka.

Hronologija uloge

Vašington je prvi put glumio Mekala u filmu „Pravednik“ iz 2014. godine, ponovno se udruživši s Fukuom koji je režirao i „Training Days“ (2001), kada je Vašingtonova briljantna gluma korumpiranog policajca nagrađena Oskarom. „Pravednik 3“, zapravo, obilježava njihov peti zajednički film - kao i trilogiju „Pravednik“ i „Training Day“ te „The Magnificent Seven“ iz 2016. Očigledno je da imaju kreativan odnos.

Ogroman uspjeh „Pravednika“ uvjerio ga je da se 2018. vrati da odradi još jedno poglavlje priče o Mekalu.

Život i smrt

- Razgovarao sam s vratarima u mojoj zgradi i upravo sam radio „Fences” i pričao s njima o tome, a oni su bili kao: „Da, da, 'Fences' je sjajan film, ali kada ćeš raditi još jednog 'Pravednika'“? Znate, čini se da je to onaj s kojim se mogu povezati i uzbuditi i žele navijati za njega. Sjećam se, prije mnogo godina, zapravo 1980-ih, snimio sam ovaj vrlo ozbiljan film (Cry Freedom) o aktivisti protiv aparthejda Stivenu Biku (Stephen) i bio sam u fazonu: „O, to je jako važno...“ Sjećam se da sam razgovarao sa svojim prijateljem koji je doktor. On je rekao: „Svaki dan se bavim životom i smrću, idem u kino da pobjegnem, da se zabavim, a ne da se opet bavim životom i smrću.“ A ja sam rekao: „Nikada nisam razmišljao o tome na taj način.“ To što je meni bilo važno ne znači da je bilo važno i njemu – prisjetio se Vašington.

Ne plaše se maltretiranja

Šta će, prema Vašem nadanju, publika dobiti od filma?

- Nadam se da će osjetiti toplinu koja je dio toga. Počinjete navijati za ove ljude. Mislim da grad Atrani ima samo 800-tinjak ljudi i u našoj priči svi se udružuju u borbi. Imaju snagu u broju i pomažu u borbi protiv loših momaka. Više se ne plaše maltretiranja, bilo je zabavno biti dio ove priče i nadam se da će ljudi uživati u tome na način na koji su uživali u prva dva dijela. Mnogo je spektakularnih akcija i briljantnih izvođenja sjajne glumačke ekipe.