Nova analiza starih podataka otkrila je da na Marsu postoje velike količine leda i vode na mjestima na kojima se to nije očekivalo te da je vlaga izostala tamo gdje se najviše očekivala.
Podaci koje je prikupio NASA-in najstariji funkcionalni orbiter Mars Odyssey pokazali su da se prilično velike količine zamrznute vode nalaze u ekvatorijalnom području Crvenog planeta. Tako nešto nije bilo očekivano ni na temelju ranijih analiza prikupljenih podataka niti na temelju naučnih otkrića.
Naime, ranija istraživanja Odysseyeva neutronskog spektrometra, koji s visine od oko 3.800 km vodu otkriva na temelju koncentracija vodika u atmosferi, pokazala su da na Marsu najviše leda ima u polarnim područjima, a značajno manje oko ekvatora. To je bilo očekivano jer bi led na ekvatoru, gdje temperature ponekad tokom ljeta prelaze desetak stepeni Celzijusovih, zbog rijetke atmosfere, trebao brzo isparavati ili sublimacijom prelaziti iz krutog u plinovito stanje. Nalaz vode u polarnim područjima potvrdio je i lender Phoenix koji je otkrio led odmah ispod površine čim ju je 2008. zagrebao svojom robotskom rukom.
Otkrivanje vode pomoću vodika
Otkrivanje vode pomoću vodika
Budući da na Marsu nema drugih značajnijih izvora vodika, njegova detekcija dobar je indikator količina vode, odnosno leda u tlu. U novoj studiji naučnici su koristili novu tehniku analize tzv. Bayesian image reconstruction technique koja im je omogućila dvostruko precizniju identifikaciju područja u kojima se nalazi led bez pozadinskog šuma. Tako obrađeni podaci, koje je još 2002. prikupio detektor postavljen na orbiteru Odyssey, pokazali su da površinski sloj Marsa u području triju drevnih vulkana u ekvatorijalnom području sadrži vodika koji bi odgovarao količinama vode koje bi se kretale negdje između 10 i 40 posto težine tla. Kako je pritisak Marsove atmosfere u prosjeku tek oko 0,6 posto Zemljinog, voda iznad temperature smrzavanja trebala je značajnije ispariti i nestati iz tla.
Mars je bio drugačije nakrivljen?
Prema postojećim modelima voda u ekvatorijalnim područjima u većim količinama nije mogla opstati duže od 125.000 godina.
Stručnjaci smatraju da je jedino logično objašnjenje za ovakve neočekivane nalaze mogućnost da su se istražena područja, koja se danas nalaze oko ekvatora, u prošlosti nalazila na hladnijim geografskim širinama. Drugim riječima, to znači da je Marsova os rotacije u prošlosti bila značajno nagnuta u odnosu na današnju.
Ako su nove analize točne, ona je prije nekoliko milijuna godina morala biti nakrivljena za oko 45 stepeni, odnosno za 20-ak stepeni više nego danas. Naime, Mars nema veliki mjesec kao što je Zemljin koji bi mogao stabilizirati njegovo teturanje, što znači da su moguće veće promjene njegove osi rotacije.
