Inzulinska rezistencija podrazumijeva stanje organizma kod kojeg dolazi do slabljenja perifernog učinka inzulina, čija je glavna zadaća olakšavanje prelaska šećera iz krvi u ciljana tkiva - jetru, mišiće, masno tkivo.

Šećer u krvi

Ugljikohidrati, šećeri i škrob glavni su izvor goriva za tijelo, kazala je Aldijana Dautbašić, bach. biohemije i fiziologije, magistar laboratorijskih tehnologija. 

Probavni sistem razgrađuje ugljikohidrate na glukozu ili šećer koji se potom oslobađa u krvotok. A uz pomoć inzulina glukoza se može apsorbirati u stanice tijela koje će se koristiti za energiju ili skladištenje. Ali, ako imate inzulinsku rezistenciju, stanice će imati problema s apsorpcijom ove glukoze, a tijelu će biti potrebno više inzulina za pravilno funkcioniranje. 

- Da bi primile energiju, stanice, masti i mišići moraju biti u stanju apsorbirati glukozu u krvotoku. Ako tijelo ne reagira dobro na inzulin, glukoza se može nakupiti u krvi i povećati nivo šećera u krvi. Da bi pomogao u održavanju normalnog nivoa šećera u krvi, gušterača nadoknađuje taj otpor otpuštajući više inzulina.

Učinci inzulinske rezistencije na tijelo variraju od osobe do osobe. Ponekad je povećana proizvodnja inzulina od gušterače dovoljna za prevladavanje inzulinske rezistencije i normalizacije nivoa šećera u krvi.

Srčane bolesti

- Ako se gušterača bori da proizvede dovoljno inzulina za podnošenje glukoze u tijelu, nivo šećera u krvi može postati povišen i možda će razviti predijabetes. To znači da je šećer u krvi viši od normalnog, ali nedovoljno visok da bi se mogao dijagnosticirati dijabetes. Ovo stanje, koje pogađa milione ljudi u svijetu, je prethodnica dijabetesa tipa 2. Predijabetes je, također, povezan s povećanim rizikom za srčane bolesti, moždani udar, probleme s očima, oštećenjem živaca i bubrežne bolesti – rekla je Dautbašić. 

Simptomi se obično ne pojave dok se ne razvije predijabetes ili dijabetes tipa 2. Simptomi mogu uključivati pojačanu žeđ i glad, umor i zamagljen vid te može uzrokovati stvaranje tamnih mrlja na vratu, preponama i pazuhu. Kada rezistencija inzulina napreduje do dijabetesa tipa 2, također se mogu osjetiti trnci u rukama ili nogama. 

Rad gušterače

U slučaju predijabetesa gušterača radi prekovremeno da bi izdvojila dovoljno inzulina za regulaciju šećera u krvi. Ali ako gušterača ne može pratiti potražnju, inzulinska rezistencija može napredovati od predijabetesa do dijabetesa tipa 2. 

Kako se dijagnosticira

Iako inzulinska rezistencija obično nema simptome, ljekar vam može preporučiti testiranje šećera u krvi ako imate faktore rizika za ovo stanje, poput pretilosti, sjedilačkog načina života ili visokog krvnog pritiska.

To uključuje niz testova, koji su isti za dijagnosticiranje predijabetesa i dijabetesa tipa 2. 

Test hemoglobina A1C je test krvi koji mjeri prosječni nivo glukoze u krvi tokom razdoblja od dva do tri mjeseca. 

Normalni rezultat A1C testa je ispod 5,7 posto. Rezultati između 5,7 posto i 6,4 posto je predijabetes, a rezultati jednaki ili iznad 6,5 posto je dijabetes tipa 2. 

Ponovit ćete testiranje u različitim intervalima tokom tri mjeseca kako biste potvrdili početnu dijagnozu.

Uzroci otpornosti na inzulin

Iako nije poznat tačan uzrok inzulinske rezistencije, određeni faktori su povezani s ovim stanjem. To uključuje:

1. Pretilost 

2. Nedostatak tjelesne aktivnosti

3. Dijeta s visokim udjelom ugljikohidrata

4. Gestacijski dijabetes

5. Pušenje

6. Hormonski poremećaji

7. Uzimanje visokih doza steroida

8. Hronični stres

9. Sindrom policističnih jajnika