Dupuytrenovu kontrakturu karakteriziraju ograničeni pokreti prstiju šake, prvenstveno nemogućnost punog opružanja zbog formiranja potkožnih čvorova na dlanu i prstima šake i konsekutivnog skupljanja - savijanja prstiju. Uzrok ovog čestog oboljenja, koje se javlja skoro isključivo u populaciji bijelaca, nije poznat.
Uglavnom se javlja predominantno kod muškaraca između 40. i 60. godine života. Pojavljuje se kod 20 posto populacije stare 60 i više godina, obično kod onih čija je profesija vezana s dugotrajnim sjedenjem. Postoji i nasljedna sklonost, a oboljenje je češće kod pacijenata koji boluju od epilepsije, šećerne bolesti, alkoholizma, ali i kod bolesnika s hroničnim oboljenjima.
Najčešće se manifestira zadebljanjem na dlanu i prstima šake i često se pogrešno protumači kao žuljevi. Koža može da se spoji ožiljkom s kontrakturom, tj. zadebljanom fascijom, te tako postaje uzdignuta i neravna. Također, koža dlana i zahvaćenih prstiju na strani dlana može biti jako napeta i uvučena u brazde dlana i prstiju.
Kontraktura zahvata dlan, ali nikad ne srasta za krvne sudove i nerve, mada može prianjati za omotače tetiva savijača prstiju. Najčešće su zahvaćeni domali i mali prst. Kod oboljenja koja traju dugo prsti mogu biti zgrčeni čvrsto prema dlanu, što za posljedicu ima skvrčavanje ligamenata i kapsule zgloba i propadanje mišića šake.
Konzervativni tretman sastoji se od ultrazvučne i radioterapije te ubrizgavanja kortikosteroidnih injekcija. Ubrizgavanje kolagenaze, 10.000 jedinica, u zadebljanu fasciju predstavlja njenu tzv. enzimatsku razgradnju s posljedičnim boljim pokretima bolešću zahvaćenih prstiju. Rijetko konzervativni tretman dovodi do trajnog uspjeha.
Operativno liječenje je potrebno kod uznapredovalih kontraktura, posebno zglobova prstiju. Otklanjanje zadebljane potkožne fascije daje najbolje dugoročne rezultate.
Pacijent operativni zahvat provede uobičajeno ugodno nakon blokade nerava u pazuhu, dakle najčešće se ne uspavljuje. Korekcija deformiteta i restauracija funkcije šake cilj su hirurškoga zahvata. Ponekad, naročito kad je zahvaćen mali prst s teškim oštećenjem zglobova, ligamenata, skraćenjem nerava i tetiva, jedina mogućnost koja se nudi hirurgu za uspostavljanje dobre funkcije šake može biti amputacija (odstranjenje) prsta.