Voda može da bude i otrov i lijek. Njen nedostatak dovodi se u direktnu vezu s nastankom mnogih bolesti, prije svega, dijabetesa, dok višak tečnosti može da poveća količinu cirkulirajuće krvi, pogorša stanje pred menstruaciju i brojne psihijatrijske poremećaje.
Stručnjaci kažu da su najčešća stanja koja su u direktnoj vezi s metabolizmom vode i dehidratacija, insipidni dijabetes, poremećaj u radu nadbubrežne žlijezde. Stoga ne čudi da je najčešće prva terapijska mjera u saniranju ovih oboljenja nadoknada ili smanjenje vode.
Kada je riječ o šećernoj bolesti, koja je najmasovnija, ključno je da se u periodu od njenog dijagnosticiranja do stabilizacije pije što više vode. Voda je u ovom periodu važnija od dijabetične dijete i redovne fizičke aktivnosti jer, njena redovna upotreba snižava vrijednosti šećera, nadoknađuje veliki gubitak tečnosti putem urina, sprečava prekomjeran gubitak u tjelesnoj težini, sprečava elektrolitni poremećaj, izrazito visok rast šećera, rastvara ketone u cirkulaciji i što je podjednako bitno usporava nastanak hroničnih komplikacija.
O značaju vode govori i to da je u najtežoj komplikaciji šećerne bolesti tip 1, ketoacidozi, osnovna i prva terapijska mjera forsirana rehidratacija. Pacijentima se u ketoacidozi savjetuje da popiju čak 10 litara tečnosti u 24 sata. Slična je primarna mjera liječenja radi stabilizacije pacijenta i u insipidnom dijabetesu, Adisonovoj bolesti, sindromu manjka mineralokortikoida...
Međutim, previše vode u izvjesnim bolestima i stanjima može da izazove probleme.
Najbolji primjer je nesvjesna, stresom uzrokovana prekomjerna upotreba tečnosti koja dovodi do lakog oblika povećanja zapremine cirkulirajuće krvi. Hipofiza "zadržava" vodu, ali i mnoge psihijatrijske bolesti. Slično je i u predmenstrualnom sindromu kada se javlja fenomen "zarobljavanja" tečnosti. Ovakav poremećaj u ozbiljnijim razmjerama se može sresti u nekim psihijatrijskim poremećajima, kao i u poremećaju rada hipofize, stanja pojačanog lučenja hormona aldosterona i drugo.