Prijelom kosti se kvalificira kao teška tjelesna povreda. U tom trenutku dolazi do prekida koštanog tkiva, prijeloma ili frakture. Koštane prijelome izazivaju sile: pritiska, savijanja, uvrtanja i istezanja.
RIJEČ STRUČNJAKA
Simptomi su bol, otok mekotvine regije oko povrijeđene kosti, toplota, crvenilo, onemogućena funkcija kosti, patološka pokretljivost, krepitacija ili škripanje...
Dr. Edin Buljugić. Avaz
Prijelom kosti se kvalificira kao teška tjelesna povreda. U tom trenutku dolazi do prekida koštanog tkiva, prijeloma ili frakture. Koštane prijelome izazivaju sile: pritiska, savijanja, uvrtanja i istezanja.
Naravno, najbolju i nezaobilaznu informaciju o prijelomu daje radiografska dijagnostika. Metode liječenje prijeloma se dijele na neoperativne i operativne. Kada pričamo o fizikalnoj terapiji kod prijeloma kostiju, moramo naglasiti da se ista odvija u dva pravca. Za vrijeme imobilizacije i poslije imobilizacije.
Liječenje nakon skidanja imobilizacionog sredstva. Ilustracija
Prva faza počiva na prividnom paradoksu “mobilizacije u imobilizaciji“.
Ona počinje odmah po postavljanju imobilizacionog sredstva. Princip „mobilizacije u imobilizaciji“ se temelji na direktnom i refleksnom dejstvu aktivne kontrakcije mišića i pokreta, kojima se svi negativni efekti imobilizacije smanjuju ili uklanjaju.
Ako je povreda teža ili izaziva brzu atrofiju mišića ili je kombinirana s nervnim lezijama, primjenjuje se elektrostimulacija mišića trouglastim impulsima ili dinatromskom strujom, elektrodama koje se postavljaju kroz otvor na gipsu.
Ako se koristi plastična longeta ili ortoza, bolovi se suzbijaju TENSOM, magnetom terapijom i laserom.
Druga faza fizikalnog liječenja ili rehabilitacija počinje odmah nakon skidanja imobilizacionog sredstva. Važno je naglasiti da se imobilizacija skida što ranije, ali ne prije nego što prođe optimalno vrijeme i radiografija (RTG) pokaže znake stvaranja koštanog kalusa.
U periodu poslije skidanja imobilizacije najvažnija stavka je borba protiv kontraktura ili ograničenja pokreta imobiliziranog zgloba ili više njih.
Također, nastavljamo s navedenim procedurama fizikalne terapije kojima još priključujemo manuelnu masažu, termo procedure, naizmjenične kupke, krioterapiju i ostalo. Najveći dio procedura se radi kao uvodna procedura u kineziterapiju koja podrazumijeva vježbe za povećanje amplitude pokreta aktivno i potpomognuto.
Vrlo često se primjenjuje hidrokineziterapija (vježbe u vodi) zbog trojnog pozitivnog dejstva iste na povrijeđeni segment, kao i na koštano-zglobno-mišićni aparat u cijelosti. Rehabilitacioni program završava sa vježbama propriocepcije (balansa), koordinacije, agilnosti i snage kroz tzv. situacioni program vježbanja u kojem se imitiraju aktivnosti svakodnevnog života.
IMOVINSKI KARTON
LEGENDA "ZMAJEVA"