Glavobolja je čest simptom koji onesposobljava bolesnika u svakodnevnom životu, ali rijetko ukazuje na životnu ugroženost. Može se manifestirati kao primarni poremećaj, odnosno migrena, cluster ili tenziona glavobolja ili je simptom neke druge bolesti. U grupu primarnih poremećaja spada migrenska vaskularna glavobolja, kombinirana vaskularna i mišićnospastična glavobolja i nemigrenska vaskularna glavobolja.

Svjetlo i zvuk

Migrena je umjerena do jaka pulsirajuća jednostrana glavobolja u sljepoočnici ili oko oka, koja je obično praćena mučninom, povraćanjem, osjetljivošću na svjetlo i zvuk. Javlja se jednom do četiri puta mjesečno, traje od četiri sata do tri dana. Migrenske glavobolje su česte. 

Najčešće počinju između 10. i 40. godine života. Nakon 50. godine obično potpuno prestaje. Djeca i adolescenti imaju migrenske atake koji traju kraće nego kod odraslih, s različitim kliničkim znacima i simptomima. Razlike su značajne s aspekta procjene migrene i njenoga tretmana.  

Dijagnoza migrene se bazira na postojanju karakterističnih simptoma i zadovoljavanju dijagnostičkih kriterija za migrenu prema međunarodnoj klasifikaciji bolesti uz odsustvo postojanja patološkog procesa unutar lobanje koji je isključen relevantnom laboratorijskom, neurofiziološkom i neuroradiološkom dijagnostikom.

Poremećaj kostiju

Važno je razlikovati migrensku glavobolju od onih koje su u vezi sa strukturalnim lezijama, vaskularnim poremećajima ili poremećajima kostiju glave, vrata, očiju, sinusa, zuba ili drugih struktura.

Racionalno s analgeticima

Što se tiče analgetika, treba ih primjenjivati štedljivo i racionalno, zbog mogućnosti pojave rebound glavobolje s povećanjem potrebe za analgeticima. 

Nesteroidni antireumatici su vjerovatno najbolji za glavobolje umjerenog intenziteta, a što se tiče opijata, treba ih izbjegavati, ali se mogu dati u specifičnim situacijama i pod strogom kontrolom.

Terapija i provođenje

Principi terapije migrenske glavobolje su izbjegavanje provokativnih faktora, liječenje migrenskog statusa i provođenje profilaktičke terapije. Profilaksa se daje ukoliko je frekvencija migrenskih napada veća od jednog napada u sedam dana, napad traje duže od 48 sati, napad ometaju svakodnevne aktivnosti, intenzitet bola postaje nepodnošljiv, a napadi se javljaju nakon produženih aura. 

U ovim situacijama uvode se različiti medikamenti: beta blokatori, blokatori Ca kanala, triciklični antidepresivi, inhibitori ponovne pohrane serotonina i antikonvulzivi.

Koji će se profilaktički lijekovi uvesti kod migrene, zavisi od psihofizičke kondicije bolesnika.