Danas vrlo lako možete provjeriti imate li rizik od razvoja šećerne bolesti jednostavnom krvnom pretragom - određivanjem vrijednosti glukoze u plazmi ili vrijednosti glikiranog hemoglobina (HbA1c). Pokaže li se da postoji nepravilna regulacija nivoa šećera u krvi, ali ne u tolikoj mjeri da bi dijagnoza bio dijabetes, vrijeme je da razmislite o trenutnim životnim promjenama.
Najčešće se događa da se bolest otkrije s pojavom neke druge bolesti, naprimjer infarkta ili nekog fatalnog zdravstvenog zbivanja, pa je važno nakon 45. godine jednom godišnje napraviti preglede u vidu provjere nivoa šećera i masnoće u krvi te mjerenje pritiska, savjetuju stručnjaci.
U fazi predijabetesa osoba može biti i 10 godina, a da to ne zna. Zapravo, događa se da je šećer natašte dobar, a onaj nakon obroka povišen, a on se obično mjeri natašte. Svjetska zdravstvena organizacija i Američke dijabetičke federacije poručuju da bi se, osim mjerenja šećera natašte, trebao mjeriti i glikozilirani hemoglobin (HbA1c), koji pokazuje prosjek nivoa šećera u krvi unazad tri mjeseca te može ukazati da osoba nakon obroka ima povišen šećer.
Testiranje je moguće napraviti na nivou primarne zdravstvene zaštite, u ordinacijama ljekara porodične medicine.
Osim što osoba može osjetiti blagi umor, pojačanu želju za mokrenjem, veći apetit i nakupljanje kilograma, lako prepoznatljivi i jaki simptomi predijabetesa ne postoje. Rizični faktori nisu posve razjašnjeni, ali se smatra da je to genetska predispozicija, pretilost i manjak fizičke aktivnosti.
Predijabetes ne mora biti siguran put do dijabetesa 2, ali ako odmahujemo rukom na informaciju da nam je u nekim situacijama šećer u krvi povišen, da imamo višak kilograma i da volimo sate i sate provoditi na stolici, možete računati na ozbiljniju dijagnozu. Stoga ljekari često podsjećaju da su 30 minuta svakodnevnog hodanja, održavanje normalne tjelesne težine i izbjegavanje koncentriranih ugljikohidrata iz prehrane najsigurniji način održavanja dobrog zdravlja i prevencije.