Bivša predsjednica Vrhovnog suda Crne Gore Vesna Medenica danas je osuđena na šest mjeseci zatvora, jer je počinila krivično djelo zloupotreba službenog položaja u vezi bivšeg sudije Osnovnog suda Rožaje Milosava Zekića, a prvostepenu presudu u Višem sudu u Podgorici izrekla je sutkinja Sonja Keković.

Specijalno državno tužilaštvo podnijelo je optužni prijedlog protiv Medenice kojim se tereti da je nezakonito i mimo znanja članova Sudskog vijeća donijela odluku i arhivirala predmet sudije Osnovnog suda u Rožajama.

U obrazloženju prvostepene presude, sudija Keković je između ostalog rekla da je Medenica u konkretnom slučaju umišljajno pomogla Zekiću da ostvari korist, jer je bila obavezna da obavijesti Sudsko vijeće o pritužbi građana koji su ukazali da taj sudija nezakonito prima zarade.

Begović najavio žalbu

- Odbrana je u argumentaciji tokom glavnog pretresa iznosila razloge koji apstrahuju postojanje ovog krivičnog djela. Međutim, pošto ovo nije mjesto i prilika da se obračunavamo sa tom odlukom suda, naravno mi ćemo na takvu odluku izjaviti žalbu Apelacionom sudu Crne Gore koji će konačno dati pravi sud o tome da li ona zaista izvršila krivično djelo za koje je ona danas oglašena krivom i osuđena - rekao je advokat Zdravko Begović, branilac Medenice.

Na novinarsko pitanje da li je očekivao ovakvu odluku suda, Begović je kazao da po prirodi stvari odbrana ima pozitivan stav.

- Imajući u vidu stanje u spisima predmeta, iskren da budem, nisam očekivao. Međutim, to nema nikakve veze. Moja očekivanja nekada mogu biti nerealna. Napisat ćemo žalbu, a konačnu odluku koja će imati svoju pravnu težinu dat će Apelacioni sud - kazao je Begović.

Dodao je da je rok za žalbu osam dana od dana kada dobije pisani otpravak presude.

"Nije Vesna rušila pravosudni sistem"

Medenica je u završnoj riječi 23. oktobra navela da je pravno licemjestvo naknadna pamet Specijalnog državnog tužilaštva i da je ona ponosna na svoj rad i šta je ostavila iza sebe. Kazala je da se sada vidi kakva je situacija i da se za vrijeme njenog mandata nije desilo da neko izađe iz pritvora, a da ne bude donesena presuda u roku od tri godine.

- Nije Vesna rušila pravosudni sistem. Rušili su oni koji su mene htjeli da vide na optuženičkoj klupi - naglasila je ona.

Dodala je tada da se apsolutno ne osjeća krivom.

- Optužnim prijedlogom mi se stavlja na teret da sam umjesto sudskog savjeta odlučila o neudaljenju sudije Zekić. Tu ukazujem na pogrešnu primjenu materijalnog prava - navela je tom prilikom Medenica.

Istakla je da je tačno ono što je navelo SDT, da odluku donosi Sudsko vijeće i dodala da to i potvrđuje da ona nije imala ovlaštenja da odlučuje o udaljenju sudije, a za šta je SDT tereti.

- Tačno je anonimnu pritužbu nisam proslijedila Sudskom savjetu, ali je isto tako tačno da je isti dan kad i ja Sudski savjet dobio i u njoj je to naznačeno - kazala je tada Medenica.

U optužnom prijedlogu se između ostalog navodi da je 18. februara 2019. godine, Medenica u svojstvu službenog lica javnog funkcionera, predsjednice Vrhovnog suda Crne Gore i člana Sudskog vijeća, svjesna svog djela i njegove zabranjenosti, čije je izvršenje htjela, prekoračenjem granica svog službenog ovlaštenja, pribavila korist Milosavu Zekiću, sudiji Osnovnog suda u Rožajama, na način što je mimo svojih ovlaštenja koja je imala kao predsjednica Vrhovnog suda Crne Gore, u predmetu Sudske uprave IV-I-Su.br. 7/19, formiranom po osnovu podneska grupe građana, od 23. 01. 2019. godine, nakon što je dobila tražene podatke od dr Branka Vučkovića, predsjednika Osnovnog suda u Kotoru, u aktu Posl.br. IV-1-Su 11/19 od 12. 02. 2019. godine, u kojem je bilo navedeno da se pred tim sudom vodi krivični postupak, između ostalih, i protiv okrivljenog Milosava Zekića, u predmetu poslovne oznake K.br. 159/18/18, zbog krivičnih djela ugrožavanje sigurnosti iz člana 168 stav 1. Krivičnog zakonika Crne Gore i laka tjelesna povreda iz člana 152 stav 2. u vezi stava 1. Krivičnog zakonika Crne po optužnom predlogu Osnovnog državnog tužilaštva u Kotoru Kt.br. 387/17 , od 04.06.2018. godine. Uz koji akt joj je i dostavljena kopija optužnog predloga Osnovnog državnog tužilaštva u Kotoru Kt.br. 387/17, od 04.06.2018. godine.

Kako se navodi u optužnom prijedlogu, Medenica je službenom zabilješkom na unutrašnjem omotu spisa IV- I Su br.7/19 konstatovala da „do okončanja postupka ne nalazim za cjelishodno i opravdano preduzimanje bilo kakve radnje, rođačka svađa", i upisujući arhivirala predmet. Pri tom nije obavijestila predsjednika Sudskog vijeća i ostale članove Sudskog vijeća, da je donijela odluku da nije cjelishodno i opravdano preduzeti bilo kakvu radnju u odnosu na sudiju Milosava Zekića, iako je bila upoznata da je protiv njega pokrenut krivični postupak zbog krivičnih djela koja ga čine nedostojnim za vršenje sudijske funkcije. Znajući da donošenje odluke da li su ispunjeni zakonski uslovi za privremeno udaljenje sudije od dužnosti nisu u njenoj nadležnosti kao predsjednice Vrhovnog suda Crne Gore, već su, shodno odredbi iz člana 121 stav 3. Zakona o Sudskom savjetu i sudijama u nadležnosti Sudskog savjeta, u kojem je Vesna Medenica, kao član, imala jedino ovlaštenje da se svojim glasom izjasni o tom pitanju, a ne da donosi odluku u ime cijelog kolektivnog tijela Sudskog vijeća. Usljed čega je sudiji Milosavu Zekiću pribavila korist u vidu neudaljavanja od vršenja sudijske funkcije i ostvarenja prava na punu zaradu u periodu od 18. februara 2019. godine, do 20. jula 2020. godine, kada je istom, na njegov zahtjev, konstatovana ostavka. U tom periodu je, jedino imao pravo na smanjeni dio zarade jer su bili ispunjeni zakonski uslovi za privremeno udaljenje od dužnosti, te mu je ujedno omogućila i korist u vidu privilegije obavljanja sudijske funkcije i zaštite ugleda, iako u navedenom periodu, tu funkciju nije mogao obavljati.

Šta piše u presudi

Viši sud je na svojoj stranici objavio saopćenje povodom današnje presude, čiji sadržaj prenosimo u cjelosti:

- Viši sud u Podgorici je dana 04.11.2024. godine, u 12,00 časova, donio i javno objavio presudu, kojom je okrivljena V.M. oglašena krivom, zbog izvršenja krivičnog djela zloupotreba službenog položaja iz čl.416 st.1 Krivičnog zakonika Crne Gore i osuđena na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci. Ocjenom dokaza provedenih tokom postupka, sud je nesumnjivo utvrdio, prije svega, da je dana 23.01.2019. godine, okrivljenoj M.V., kao tadašnjoj predsjednici Vrhovnog suda Crne Gore, dostavljen podnesak grupe građana, kojim je obaviještena da je pred Osnovnim sudom u Kotoru u toku krivični postupak u predmetu K.br.159/18, protiv sudije Osnovnog suda u Rožajama, Z.M. sa molbom da, shodno čl.108 Zakona o sudskom savjetu i sudijama, protiv tog sudije, sprovede disciplinski postupak, a da bi, na osnovu čl.121 istog zakona, bilo primjereno do okončanja tog krivičnog postupka, udaljiti ga od vršenja sudijske funkcije koju nesmetano obavlja, a na suđenjima u krivičnom postupku koji je protiv njega u toku, sebe predstavlja kao sudiju krivičara, što je krajnje neprihvatljivo, povodom kojeg podneska je u Vrhovnom sudu Crne Gore formiran predmet poslovne oznake IV-1-Su 7/19, iz kojeg su navedene činjenice bez sumnje utvrđene, a što nije sporila ni okrivljena u odbrani u prethodnom postupku i na glavnom pretresu. Dalje, sud je našao da iz provedenih dokaza nesumnjivo proizilazi da je, postupajući po navedenom podnesku grupe građana, okrivljena V.M. dopisom od 05.02.2019. godine, zatražila od predsjednika Osnovnog suda u Kotoru, informacije o predmetu formiranom protiv sudije Z.M. kao i dostavljanje optužnog akta nadležnog tužilaštva, shodno čemu joj je i dostavljeno obavještenje IV-1-Su.11/19 od 12.02.2019. godine, da se pred Osnovnim sudom u Kotoru, vodi krivični postupak protiv okrivljenog Z.M. zbog krivičnog djela ugrožavanje sigurnosti iz čl.168 st.1 KZCG i krivičnog djela laka tjelesna povreda iz čl.152 st.2 u vezi st.1 KZCG, po optužnom prijedlogu Osnovnog državnog tužilaštva u Kotoru Kt.br.383/17 od 04.06.2018. godine, koji je i dostavljen u prilogu obavještenja, kako to proizilazi iz spisa predmeta Vrhovnog suda Crne Gore IV-1-Su 7/19, a što također nije sporila okrivljena u odbrani i potvrdio je navodima iskaza u prethodnom postupku i na glavnom pretresu, svjedok B.V. Konačno, sud je našao da je činjenica da je nakon prijema navedenih akata, okrivljena na unutrašnjem omotu navedenih spisa, službenom zabilješkom konstatovala „do okončanja postupka ne nalazim za cjelishodno i opravdano preduzimati bilo kakve radnje, rođačka svađa“ i upisujući 'a/a', arhivirala predmet, takođe utvrđena uvidom u iste spise, a navodima odbrane nije učinila spornom ni okrivljena V.M. Kod prednje opisanog nesumnjivog činjeničnog utvrđenja iz kojeg proizilazi da je predmetnim podneskom, grupa građana obavijestila okrivljenu V.M. (tadašnju predsjednicu Vrhovnog suda Crne Gore i člana Sudskog savjeta Crne Gore), o krivičnom postupku koji je bio u toku pred Osnovnim sudom u Kotoru, protiv sudije Z.M. sa molbom da se shodno Zakonu o sudskom savjetu i sudijama, protiv tog sudije sprovede disciplinski postupak i da se na osnovu čl.121 istog zakona, do okončanja krivičnog postupka, udalji od vršenja sudijske funkcije (koju nesmetano obavlja i na suđenjima u krivičnom postupku koji je protiv njega u toku, sebe predstavlja kao sudiju krivičara, što je krajnje neprihvatljivo), imajući u vidu odredbu čl.121 st.1 tač.2 Zakona o sudskom savjetu i sudijama, kojom je propisano da će sudija biti privremeno udaljen od dužnosti, ako se protiv njega pokrene krivični postupak za djelo koje ga čini nedostojnim za vršenje sudijske funkcije, kao i st.3 istog člana i zakona, kojim je propisano da odluku o privremenom udaljenju od dužnosti donosi Sudski savjet, jasno se zaključuje da je postupanje po podnijetom podnesku grupe građana bilo u nadležnosti Sudskog savjeta Crne Gore, a ne okrivljene V.M. koja je na prethodno opisani način, postupala mimo svojih ovlašćenja, koja je imala kao predsjednik Vrhovnog suda Crne Gore, u smislu odredbe čl.30 st.1 i 2 Zakona o sudovima.

Naime, u tom pravcu, sud je cijenio neprihvatljivim navode okrivljene da je navedena službena zabilješka na unutrašnjem omotu spisa, bila namijenjena za njenu ličnu i internu upotrebu, te da je imala dejstvo samo za nju i njen kabinet. Međutim, upravo sadržina podneska grupe građana, kojim se tražilo udaljenje od vršenja sudijske funkcije sudije Z.M. do okončanja krivičnog postupka koji je bio u toku protiv njega, sa pozivom na čl.121 Zakona o sudskom savjetu i sudijama, shodno kojem će sudija biti privremeno udaljen od dužnosti, ako se protiv njega pokrene krivični postupak za djelo koje ga čini nedostojnim za vršenje sudijske funkcije, o čemu odluku donosi Sudski savjet, upućuje na jedini zaključak da se u konkretnom slučaju morao sprovesti postupak ispitivanja ispunjenosti zakonskih uslova za privremeno udaljenje sudije od dužnosti, što je bilo u nadležnosti Sudskog savjeta, a ne u nadležnosti okrivljene, da za svoje lične i interne potrebe, postupa i arhivira predmet, te na taj način onemogući nadležni organ da postupa po zakonu, a omogući sudiji Z.M. da u periodu od 18.02.2019. godine do 20.07.2020. godine, ostvaruje punu zaradu, radeći kao sudija Osnovnog suda u Rožajama.

Postupanjem okrivljene na prethodno opisan način, ni predsjednik, ni ostali članovi Sudskog savjeta, nisu imali saznjanja o krivičnom postupku koji je bio u toku pred Osnovnim sudom u Kotoru, pa nisu ni mogli odlučivati o privremenom udaljenju sudije Z.M. o čemu su se kao svjedoci, na međusobno saglasan način, uvjerljivo izjasnili u prethodnom postupku i na glavnom pretresu, a što je u saglasnosti i sa sadržinom svih zapisnika o sjednicama Sudskog savjeta, koje su se održavale u periodu od 18.02.2019. godine do 20.07.2020. godine, na kojima nije bilo riječi o krivičnom postupku pred Osnovnim sudom u Kotoru, osim na sjednici održanoj dana 20.07.2020. godine, kada je konstatovan prestanak funkcije sudiji Z.M. u skladu sa čl.121 Ustava Crne Gore, kojim je predviđeno da sudiji prestaje funkcija ako to sam zatraži, dakle, tek nakon što je sam zatražio da mu prestane funcija i nakon obraćanja nevladine organizacije Akcije za ljudska prava, kojim je obavješten savjet da je sudija Z.M. pravosnažno osuđen, pa iako je okrivljena, kao član savjeta, na svim tim sjednicama, imala mogućnost i predlaganja da se raspravljanje o ovom pitanju, uvrsti u tačku dnevnog reda, shodno čl.14 st.2 Poslovnika Sudskog savjeta.

Kod prednje opisanog činjeničnog utvrđenja, imajući u vidu da prekoračenje granica službenog ovlašćenja (kao jedna od alternativno određenih radnji, koje čini obilježje krivičnog djela zloupotreba službenog položaja iz čl.416 st.1 Krivičnog zakonika Crne Gore), postoji kada službeno lice preduzima radnje izvan granica svog službenog ovlašćenja i izvan svoje stvarne nadležnosti, a koje službene radnje su u nadležnosti drugog službenog lica ili drugog organa, čime se sebi ili drugom pribavlja korist, drugom nanosi šteta ili teže povrijeđuje pravo drugog, jasno i bez sumnje se izvodi zaključak da je okrivljena V.M. preduzimanjem radnji izvan granica svog službenog ovlašćenja i izvan granica svoje stvarne nadležnosti, pribavila korist Z.M.u vidu neudaljavanja od vršenja sudijske funkcije i ostvarenja prava na punu zaradu u periodu od 18.02.2019. godine do 20.07.2020. godine, u kojem je jedino imao pravo na smanjeni dio zarade, jer su bili ispunjeni zakonski uslovi za njegovo privremeno udaljenje od dužnosti.

Neprihvatljivim su cijenjeni i navodi odbrane okrivljene iz prethodnog postupka, kojima je tvrdila da je o predmetnom podnesku grupe građana obavijestila Sudski savjet, nakon što je dobila izjašnjenje od predsjednika Osnovnog suda u Kotoru, što je obesnaženo iskazima svih saslušanih svjedoka koji su u spornom periodu bili predsjednik i članovi Sudskog savjeta, kao i ocjenom ostalih provedenih dokaza, a i njenom odbranom na glavnom pretresu, kada je ipak navela da nikoga nije obavjestila o podnesku podnijetom Vrhovnom sudu Crne Gore.

Cijeneći psihički odnos okrivljene prema učinjenom krivičnom djelu, sud je našao da je postupala sa direktnim umišljajem, jer je bila svjesna svoga djela, čije izvršenje je htjela, odnosno, bila je svjesna da prekoračenjem granica svog službenog ovlašćenja i pribavljanjem koristi Z.M. kako je to prethodno obrazloženo, čini krivično djelo, a to je i htjela, na koji način su u radnjma okrivljene ostvarena sva obilježja krivičnog djela zloupotreba službenog položaja iz čl.416 st.1 Krivičnog zakonika Crne Gore.

Odlučujući o kazni, sud je u smislu čl.42 Krivičnog zakonika Crne Gore, cijenio sve okolnosti od kojih zavisi da kazna bude manja ili veća, pa je od olakšavajućih okolnosti na strani okrivljene, cijenio porodične prilike - majka dvoje djece i raniju neosuđivanost, dok otežavajućih okolnosti nije bilo, te je osudio na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, nalazeći da je ovako odmjerena kazna zatvora srazmjerna težini učinjenog krivičnog djela i ličnosti okrivljene kao učinioca, te da predstavlja onu krivičnu sankciju koja je neophodno potrebna za postizanje svrhe kažnjavanja iz čl.32 Krivičnog zakonika Crne Gore, tj. da okrivljena ubuduće neće činiti krivična djela, u okviru opšte svrhe propisivanja krivičnih sankcija iz čl.4 st.2 Krivičnog zakonika Crne Gore.

Kako je okrivljena oglašena krivom, sud je, shodno čl.226 i 229 Zakonika o krivičnom postupku, obavezao da plati troškove krivičnog postupka u iznosu od 137,50 eura, kao i da na ime sudskog paušala, uplati iznos od 50,00 eura, koji je odmjeren srazmjerno dužini trajanja i složenosti ovog postupka i imovnom stanju okrivljene, a sve prednje u roku od 15 dana od dana pravosnažnosti presude.

Detaljniji razlozi presude biće napisani u pisanom otpravku, protiv koje presude se može izjaviti žalba Apelacionom sudu Crne Gore, u roku od 15 dana od dana prijema, a preko ovog suda."