Ukoliko bude sproveden, nedavni sporazum o ekonomskoj normalizaciji između Srbije i Kosova, u kojem su posredovale Sjedinjene Države, mogao bi biti izuzetno koristan za ekonomije obje zemlje i šireg Balkana, ali samo ukoliko bude smanjen utjecaj koji Kina i Rusija imaju u regionu, kaže bivši vrhovni komandant NATO-a Vesli Klark (Wesley Clark) u razgovoru za Glas Amerike.
- Smatram da je svaka prilika za pregovore, posebno pod pokroviteljstvom Sjedinjenih Država, pozitivan korak, isto kao što je svaka mogućnost za preduzimanje mjera u cilju ekonomskog razvoja također povoljna okolnost. Međutim, riječ je o procesu koji traje skoro dvije decenije i ujedno je opterećen
mnoštvom poteškoća, koje su i dalje daleko od rješenja - kazao je Klark.
Pomoć za ekonomski razvoj Srbije i Kosova je razumljivo dobrodošla, međutim važno je da krupna strana ulaganja budu usklađena sa njihovim sigurnosnim interesima. Velike strane investicije katkad sa sobom donose, kako ih naziva, “političke repove”.
- Svaka zemlja mora da bude oprezna kada je riječ o prihvatanju stranog vlasništva nad njenom imovinom. Kada je riječ o stranom investitoru koji nudi sredstva u skladu sa uobičajenim pravilima poslovanja, situacija je u redu. Međutim, vrlo pažljivo pratim obrazac stranih investicije koje u Srbiju dolaze iz Rusije, Kine i još nekih zemalja. Pratim i političke posljedice tih ulaganja. Vjerujem da bi vlada Kosova trebalo da vodi računa o tome i u vlastitoj politici - naglasio je.
Upitan za ocjenu pristupa srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića, često zvanog “politikom oslonca na četiri stuba,” što podrazumijeva Vašington, Brisel, Peking i Moskvu - Klark odgovara:
- Za Srbiju je to možda izvodljivo samo ukoliko predsjednik Vučić putem svojih sigurnosnih službi može da kontrolira utjecaj stranih investitora. Međutim, to je po meni „igra na vrlo klizavoj padini“. Kada Rusija i Kina investiraju, one zauzvrat očekuju određeni politički ustupak. Takav pristup je problematičan i sa stanovišta Evropske unije - istaknuo je.
Posebna teškoća u bržem napredovanju regiona jeste upravo nastojanje Kremlja da zapadni Balkan u cjelini pretvori u svoju sferu interesa. Klark podsjeća da je to politika Kremlja još od početka oružanih sukoba u regionu tokom 1990-tih.
Kao primjer naveo je svoje razgovore sa ruskim generalima u vrijeme mirovnih pregovora o Bosni i Hercegovini, 1995.
- Kao član pregovaračkog tima Ričarda Holbruka (Richard Holbrooke) na Dejtonskim mirovnom razgovorima, boravio sam u Moskvi sa delegacijom tadašnjeg zamjenika američkog državnog sekretara Strouba Talbota (Strobe Talbott). Želio sam da iskoristim priliku i posjetim ruske generale sa kojima sam vodio razgovore prethodne godine. Međutim, dočekan sam riječima: „Hej, dolaziš u naš dio Evrope“. Po njima, zapadni Balkan je ruska sfera interesa, koju oni žele da povrate i kontrolišu. A kada jednom preuzmu kontrolu, drugima uskraćuju prerogative slobode. Mi, Amerikanci ne vjerujemo u sfere interesa. Naš pristup je da svaki narod treba da radi u svom najboljem interesu i da zemlje treba da sarađuju u nalaženju zajedničkih interesa, nikako da traže sfere uticaja – kazao je Klark.
U tome je i glavna razlika između Sjedinjenih Država i Rusije, konstatira bivši vrhovni komandant NATO-a penzionisan i general.
