Milan Veruović, tjelohranitelj pokojnog Zorana Đinđića, koji je ubijen 12. marta 2003. godine, na tužnu godišnjicu govorio je ekskluzivno za “Dnevni avaz” te se prisjetio događaja tog kobnog dana. 

I sam ranjen u atentatu na premijera, kojeg, kako kaže, nikad neće zaboraviti, kao ni njegovu političku mudrost i misao, i danas se grčevito bori za istinu.   

Veruović se u razgovoru za naš list prisjetio događaja koji je odjeknuo u regionu, kad je brutalno ubijen premijer koji je najavljivao novu Srbiju.  

- Pokojni premijer sjedio je na zadnjem sjedištu dok smo dolazili pred zgradu Vlade, čitao je novine. Nije ni riječ progovorio, što mi je bilo neobično. Uvijek smo razgovarali. Kad smo stali ispred zgrade, u ustaljenu formaciju, otvorio sam mu vrata i dodao štake. Krenuo sam prema ulazu i u tom momentu sam začuo tupi pucanj i premijerov jauk. Okrenuo sam se i vidio da leži. Zatim sam i ja pogođen, ali sam sve vrijeme mislio šta se događa sa šefom - prisjeća se Veruović te dodaje da je Đinđić na mjestu bio mrtav.

Kaže da ga i danas boli to što se priča o premijerovoj smrti bazira na poluistini.

- Ako su uhapšeni i procesuirani izvršioci ubistva, zašto se nikad nisu otkrili nalogodavci? Koga se to Srbija boji? Zašto se ne pronađe onaj ko je naručio ubistvo? Ja i 16 godina poslije nosim jednu gorčinu u sebi, jer Srbija, odnosno cijeli region, nije imao hrabrosti i smjelosti da se suoči s istinom o smrti Zorana Đinđića - govori Veruović.

Pojašnjava da je knjigom “Treći metak” sebi malo olakšao borbu za istinu. Knjiga je nastala u saradnji s novinarom Nikolom Vrzićem, a u vrijeme objavljivanja podigla je veliku prašinu u Srbiji. Dodaje da bi Srbija danas, da je Đinđić sa svojom energijom preživio, bila u mnogo boljem položaju.

- Ali, ne može, takvi smo mi. Čim se neko istakne i razmišlja drugačije, on postaje meta. I ja sam žrtva atentata i istina o kojoj sam ja svjedočio, godinama je u Srbiji predstavljana kao teorija. Istina je pretvorena u teoriju i to je, onda, kao borba s vjetrenjačama - ističe naš sagovornik.

Veruović je govorio i o nerazjašnjenim okolnostima koje i 16 godina poslije atentata ostavljaju nedovršenu istinu o događajima iz marta 2003. godine.  

- Postojanje trećeg metka u cijelu priču dovodi još nekog saizvršioca, osim ovih koji su pravosnažno osuđeni za ubistvo premijera. Zatim, snimak ubistva koji je obišao svijet, zapravo je nastao 10 minuta nakon pucnjave. Taj snimak dovodi ljude u zabludu, jer su, gledajući ga, mislili da je autentičan i da je to snimak samog pogotka pokojnog premijera. No, to nije istina, radi se o snimku koji je napravljen kad su Đinđića već unijeli u auto i krenuli da izađu iz dvorišta - pojašnjava tjelohranitelj.