Bh. glumica Fatima Kazazić-Obad ostvarila je zapažene uloge tokom karijere, a posebnu pažnju privukla je u predstavi „Ovaj mali život“, koja je premijerno izvedena na Velikoj sceni Narodnog pozorišta u Mostaru prošle godine.

Začarani krug

Za „Dnevni avaz“ Kazazić-Obad kazala je da svaka predstava, svaki glumački proces, sa sobom donosi po jednu prelomnu tačku. 

- Kroz istraživačke glumačke procese dolazim do novih spoznaja o sebi, o životu, o glumi. Ta otkrivanja nužno nose oblikovanja za dalji profesionalni rad, kao i za život. Predstava koja me najviše prodrmala, preko noći učinila zrelijom ženom, glumicom, je predstava „Perzeide“ (Narodno pozorište Mostar) u kojoj igram Luciju, mladu ženu koja trpi fizičko nasilje. Predstava se bavi upravo temom nasilja nad ženama, vrlo aktuelnom u našem društvu, nažalost. Istraživanja o toj temi, odnos nasilnika i žrtve, šablonska gradacija nasilja (od verbalnog ka fizičkom), o tom začaranom krugu u kojem je jako teško pronaći izlaz, o statističkim podacima, koji su jezivi, u meni su probudili vulkane emocija. Kroz lik Lucije glasno progovaram o toj temi sa scene. Voljela bih, i smatram da je potrebno, da se temom nasilja nad ženama, i uopće temom nasilja (u našem društvu), više i češće bave sve umjetničke grane – dodala je Kazazić-Obad.

Kao i kod mnogih, i kod nje je trema prilikom prvih profesionalnih angažmana predstavljala veliki izazov.

- Trema koja bi mi zaustavljala dah, izmicala tlo pod nogama. Svoje prve pozorišne premijere se sjećam kroz maglu, toliko me trema „pojela“. Nakon nekoliko repriznih izvođenja, iskustvom igre na pozorišnoj sceni, u profesionalnom angažmanu, ustrojenom ratnom etikom, trema je nestala i više se nikada nije vratila – kazala je Kazazić-Obad.

Njena adresa je u Sarajevu gdje je profesorica na Akademiji scenskih umjetnosti, a sve predstave koje trenutno igra, u produkciji su njene bivše matične kuće, Narodnog pozorišta u Mostaru.

Iza scene

- Zaista su rijetki dani kada se ujutru probudim u istom gradu u kojem navečer igram predstavu. Nekoliko minuta prije samog početka predstave povučem se u neki ćošak iza scene, šutim, slušam žamor publike koja ulazi. Samo sjedim, slušam žamor i postojim. Čekam svjetla za početak predstave. Svjetla se pale i moj dan kao da je tek počeo – rekla je Kazazić-Obad.

U procesu je stvaranja autorskog projekta čijoj se realizaciji jako veseli.

- U autorski projekt sam uspjela obuhvatiti svoj glumački stil, kroz temu koja me provocira i ideju koja me inspiriše. Moj zadatak, kao umjetnice, je da pomno promatram svijet oko sebe, sebe u svijetu, da detektujem, pamtim, primjenjujem, obrazlažem, pitam, odgovaram. Odgovori do kojih sam došla „spakovani su“ u projekt. Nisu to neke velike životne istine, bliske su svima, ali su vrlo autentične, pitke i plemenite – poručila je Kazazić-Obad.

Ogledalo društva

Kazazić-Obad vjeruje da je pozorište ogledalo društva, prostor u kojem se reflektiraju njegove vrline, mane, izazovi i promjene.

- S podrškom ili bez, pozorište se nužno bavi aktuelnim temama, koje su u neodvojivoj vezi sa društvom vremena u kojem živimo – poručila je Kazazić-Obad.