Grad u kojem su stolovali bosanski kraljevi - Bobovac danas je, iako sa samo nekoliko svojih zidina, svjedok slavnog perioda i moći Bosanske kraljevine i njenog naroda. Prvi put se u pisanim dokumentima spominje 1349. godine, ali postoje dokazi da je napravljen čak u antičkom dobu. Temelje ovog kraljevskog grada navodno je postavio rimski car Trajan krajem prvog i početkom drugog vijeka, između 98. i 117. godine, a u četvrtom i petom vijeku bogumili su na tom mjestu sagradili prvo stambeno naselje - dvor.

Dolaskom na vlast dinastije Kotromanić Bobovac se proširivao, te postao najznačajnije vojno i administrativno sjedište Bosanske kraljevine, uz Kraljevu Sutjesku, koja je imala uglavnom administrativno-politički značaj. Smješten je na izduženoj uskoj stepenastoj stijeni strmih strana, koja se južno završava visokim okomitim liticama planinskog masiva Dragovskih i Mijakovskih poljica iznad ušća Mijakovske rijeke u Bukovicu, jugozapadno od Vareša. U nizu ga presijeca pet kraških greda u smjeru istok – zapad, koje zbog visine izgledaju kao bedemi. 

Nepristupačan položaj

Bobovac su činili gornji grad s četvrtastom kulom, čiji ostaci i danas postoje, te donji grad, od kojeg su do danas sačuvani dvorište i bunar. Najveći razlog što je sagrađen baš na tom mjestu jesu rudna bogatstva, ali i nepristupačan i izolovan položaj, zbog kojeg je bio najznačajnije utvrđenje srednjovjekovne Bosne, te predstavljao dobru odbranu u slučaju napada.

Upravo zbog svog geostrateškog, vojnog i političkog značaja Bobovac je bio meta napada mnogih osvajača, ali ga nije nikada uspjela osvojiti nijedna strana vojska. Među brojnim osvajačima bio je i srbijanski car Dušan, koji je 1350. godine došao pod zidine Bobovca s 80.000 vojnika, međutim, nije mu uspjelo da ga osvoji.

Prvi ban koji se spominje u pisanim dokumentima da je boravio u Bobovcu jeste Stjepan II Kotromanić. Stjepan II je vladao od 1322. do 1353., kada umire i nasljeđuje ga Tvrtko I Kotromanić, sin njegovog brata Vladislava. Tvrtko I je bio posljednji ban, a prvi bosanski kralj, jer je krunisan 1377. godine. U historiji je zabilježen kao najjači vladar srednjovjekovne Bosne.

Period Tvrtkove vladavine (1353.–1391.) obilježen je velikim razvitkom bosanskih gradova, trgovine i rudarstva, te prvim kovanim zlatnim novcem na našim prostorima. Zahvaljujući Tvrtku I, Bosansko kraljevstvo je tada bilo najmoćnija balkanska država. 

Radakova izdaja

Ni sultan Mehmed II El Fatih s vojskom od 150.000 vojnika nije osvojio Bobovac oružjem, nego ga je knez Radak, koji je te 1463. godine upravljao gradom, predao Osmanlijama. Razlog je, prema mišljenju mnogih historičara, bio vjerski, jer se kao bogumil htio suprotstaviti nasilnom pokatoličenju koje su u to vrijeme nad bogumilima provodili Papa i Katolička crkva. A, prema narodnim predanjima, knez Radak je to učinio iz pohlepe i očekivanja da će ga Osmanlije nagraditi. To je bio kraj Bobovca, a ujedno i kraj srednjovjekovne bosanske države, pa je u narodu ostala izreka: „Bosna šapatom pade“.

Nakon pada Bobovca pod osmansku vlast sjedište bosanskog kraljevskog dvora premješteno je u Jajce. U Jajcu je posljednji bosanski kralj Stjepan Tomašević (1461.-1463.) pogubljen, dok je njegova maćeha, kraljica Katarina Kosača Kotromanić, uspjela pobjeći u Dubrovnik, a potom u Rim, gdje je boravila do svoje smrti, 1478. godine.

Osmanska vojska je 1463. Bobovac pretvorila u svoje utvrđenje, napravivši objekte u kojima je boravila sve do 1626., kada ga je napustila zbog gubitka strateškog značaja i nastavka osmanskih osvajanja prema sjeveru.

Nacionalni spomenik

Prijestolni bosanski grad Bobovac, u kome su čuvani bosanska kruna, državna riznica, arhiv i druge vrijednosti, na svakog posjetitelja istovremeno je djelovao i zastrašujuće i zadivljujuće. Tu se nalazi i kraljevska grobna kapela, koja je danas djelimično obnovljena i odaje počast kraljevskoj porodici. U kapeli su sahranjeni kraljevi: Stjepan Ostoja, Tvrtko II Kotromanić i Stjepan Kraljevski.

Šestog novembra 2002. godine, Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine proglasila je nacionalnim spomenikom historijsko područje – srednjovjekovni kraljevski grad Bobovac.

Ovaj kameni dragulj, nekad najjače utvrđenje i ponos srednjovjekovne bosanske države, njenih kraljeva i naroda, još odolijeva zubu vremena i podsjeća na slavne dane naše historije, privlačeći i mnoge turiste iz cijelog svijeta.

Toga nigdje na svijetu nema

Bosanska kraljica Katarina Kosača Kotromanić, napuštajući kraljevski grad Bobovac, rekla je da nikad neće prežaliti tri dobra u Bosni:

- Zbogom ostaj, moja Bosno slavna, i u tebi tri dobra moja: pšenice sa Lijesnice, ribe iz Bukovice i vode Radakovice, jer toga nigdje na svijetu nema.