<p>Ovakve dileme veoma su česte u bosanskom jeziku, jer je mnogima teško razlikovati Č i Ć. U našem primjeru riječ je o tvorbi od glagola voditi i sufiksa -ič.</p>

<p>Pravilno je pisati: vodič, vodiča, vodiču, vodičem, vodičima, vodički... Ista je tvorba i kod imenica gonič i ribič.</p>

Sa suglasnikom Č ili suglasnikom Ć?

Kako se kaže ili piše: vodič ili vodić?

<p>U organizaciji Gradskog sportskog saveza Bihać u ponedjeljak, 20. januara, održana je dodjela nagrada najuspješnijim pojedincima i sportskim kolektivima u protekloj 2024. godini.</p><p>Za postignute izvanredne rezultate u prošloj godini u ime Atletskog kluba Bihać nagrađen je dvanaestogodišnji Dženan Nuspahić kao državni prvak na 60 metara. Osim osvojene pojedinačne šampionske titule, Dženan je i član pobjedničke štafetne ekipe za osvojeno prvo mjesto na prošlogodišnjem Državnom prvenstvu u Tuzli.&nbsp;</p><p>U protekloj godini Dženan je još 15 puta izlazio na pobjedničko postolje, osvojivši ukupno 12 zlatnih, 2 srebrene i 2 bronzane medalje, na državnim i međunarodnim takmičenjima. </p><p>Također, nagrađen je i Atletski klub Bihać za postignute izuzetne rezultate u protekloj godini, te Dženanove sestre i klupske kolegice Jasmina i Najla Nuspahić, koje su kroz brojna takmičenja u prošloj godini ostvarile zapažene rezultate.</p>

Nagrađen je i Atletski klub Bihać za postignute izuzetne rezultate u protekloj godini, te Dženanove sestre i klupske kolegice Jasmina i Najla Nuspahić

Bišćanin Dženan sa sestrama Jasminom i Najlom

Dženan Nuspahić: Državni prvak i 12-godišnji laureat

<p>Vjerujem da već znate pravilo, a to je: ako je slog dug, pišemo IJE, a ako je izgovor sloga kratak, pišemo glasovnu grupu JE. U našem primjeru riječ je o glagolskom pridjevu trpnom zaslijepljen koji je nastao od glagola zaslijepiti.</p>

<p>A kako je izgovor sloga dug, prema pravilu koje sam navela, ispravno je pisati: zaslijepljen, zaslijepljena, zaslijepljeno, zaslijepljenim, zaslijepljenog… s glasovnom grupom IJE.</p>

S glasovnom grupom IJE ili JE?

Kako se piše: zaslijepljen ili zasljepljen?

<p>Na današnji dan 1970. godine, u Sarajevu je preminuo Hamza Humo, bh. velikan pisane riječi i autor prvog bosanskohercegovačkog modernog romana, čija djela nam i danas pomažu da riješimo mnoge probleme društveno-političke svakodnevice u Bosni i Hercegovini, samo ih trebamo pažljivo čitati.</p><h2>Ugledna porodica</h2><p>Hamza Humo rođen je 30. decembra 1895. u uglednoj mostarskoj porodici, iz koje potječe i bh. alhamijado pisac Omer ef. Humo. U rodnom Mostaru je pohađao mekteb, osnovnu školu i gimnaziju, a nakon Sarajevskog atentata, 1914. godine, kao gimnazijalac biva uhapšen i interniran u Mađarsku, da bi 1915. bio mobiliziran u austrijsku vojsku. Do kraja Prvog svjetskog rata radio je kao prevoditelj i pisar u bolnici u Beču.</p><p>Nakon rata Humo se vraća u Mostar i maturira, potom odlazi na studije historije umjetnosti u Zagreb, a kasnije u Beč i Beograd. Godine 1919., objavljuje prvu zbirku pjesama „Nutarnji život“, a 1924. „ Grad rima i ritmova“, u kojima se već prepoznaje njegov modernistički i ekspresivni izraz.</p><p>Osim toga, između dva svjetska rata Hamza je i redovno prevodio tekstove s njemačkog jezika za beogradski časopis “Politika”, a preveo je i knjigu “Muhamed: rađanje i uspon islama” azerbejdžanskog književnika Esada Beja (Essad Bey).</p>

<h2>„Grozdanin kikot“</h2><p>U periodu između dva rata Humo je najintenzivnije stvarao, objavivši tada i svoje najznačajnije djelo, lirski roman „Grozdanin kikot“, 1927. godine, koji je napisao za samo sedam dana. Prema mišljenju mnogih književnih kritičara, „Grozdanin kikot“ je prvi moderni bosanskohercegovački roman koji ima elemente evropske avangarde pomiješane s tradicionalnim elementima našeg podneblja i kulturnog naslijeđa.</p><p>“Davno, davno živio je u ovim stranama jedan narod, a nazivao se Bogumilima. Bili su to dobri ljudi, a kada bi ko od njih umro, metali bi mu na grob po onu jednu veliku stijenu, jednu od onih što se i dan-danas bijele na Radešu. A onaj najveći stećak, urešen cvjetovima, to je nadgrobni nišan kneza Trpimira.</p><p>I tako u kneza Trpimira bila kćerka Grozdana, a najljepši momak u selu zvao se Grozdan. Najbolje se bacao kamena s ramena, a iz lova se nikad nije prazan vraćao svojoj kući. Bio je siromah. Imao je staru majku, jednu njivu pred kućom, veliku kamenu posudu za kišnicu i žrvanj pod dubom u dvorištu.</p><p>I tako se oni voljeli, Grozdan i Grozdana, a knez Trpimir ni da čuje za to. U predvečerje sjedjela bi Grozdana u vinogradu pod kućom i slušala kako Grozdan, čak na drugoj strani sela, svira samo njoj, Grozdani, i čezne za njom.” (Grozdanin kikot)</p>

<h2>TV serija „Kože“</h2><p>U mnogim svojim proznim djelima, poput zbirki pripovijetki ”Pod žrvnjem vremena”, ”Pripovijetke”, ”Ljubav na periferiji”, ”Hadžijin mač”; romana „Grozdanin kikot“, ”Zgrada na ruševinama” i  ”Adem Čabrić”, Humo je opisivao raslojavanje bosanskohercegovačkog društva u rodnoj Hercegovini, uz foklorne i bogumilske mitove. Boljela ga je socijalna nepravda u društvu.</p><p>U romanu „Adem Čabrić“, koji je napisao 1947. godine, a prema kojem je kasnije snimljena televizijska serija „Kože“, piše o siromašenju nekada bogatih porodica, kroz životnu priču kapitaliste u usponu i njegov odnos prema Narodnooslobodilačkoj borbi (NOB) i partizanima.</p><p>Osim književnog stvaralaštva, Hamza Humo je uređivao muslimanski list „Novo doba“, časopis „Gajret“, te list „Zabavnik“, a radio je kao novinar, potom urednik Radio Sarajeva i direktor Umjetničke galerije BiH.</p><p>Humo je za svoj rad dobio mnogo priznanja, a koliko je značajan za kuturu i historiju naše zemlje, dovoljno potvrđuje činjenica da Humina djela danas predstavljaju mjerilo za vrednovanje književnih djela mlađih autora.&nbsp;</p>

<h2>Pjesnički „bohemi“</h2><p>Jedan od najboljih bh. književnih kritičara rahmetli prof. dr. Midhat Begić Humin poetski doprinos okarakterizirao je “bohemskim” i uporedio ga s još jednim našim velikanom Musom Ćazimom Ćatićem:</p><p>– Hamza Humo, posmatran u svojoj cjelini, produžavao je pjesničku tradiciju Safvet-bega Bašagića i Muse Ćazima Ćatića… Humo je kao i Ćatić bio oličeni bohem, koga je u jedno vrijeme prisustvo Tina Ujevića u Sarajevu toliko zbližilo s tim velikim stvaraocem, a ovaj je istovremeno bio iskreni poštovalac Muse Ćazima. Bohemstvo je već kod Muse značilo jedan korak bliže poetskom modernizmu, koji je potpunije oličio i Humo, i to su jedina dva pjesnička bohema koja je Bosna uopće dala.</p>

U periodu između dva rata Humo je najintenzivnije stvarao, objavivši tada i svoje najznačajnije djelo, lirski roman „Grozdanin kikot“

Hamza Humo: 55. godišnjica smrti bh. velikana pisane riječi

<p>U bosanskom jeziku mnogi su često u dilemi kad je riječ o pisanju glasovnih grupa IJE i JE. Dok jedni tvrde da im je pisanje takvih primjera lagano, nekima to predstavlja veliku poteškoću. Pravilo kaže da ako je izgovor sloga dug, pišemo IJE, a ako je izgovor sloga kratak, pišemo JE. Iako kod većine riječi ta pravila vrijede, ipak postoje određeni izuzeci, ali to nije slučaj s našim primjerom koji dolazi od praslavenske imenice želbъ.</p>

<p>Naglašena je dugosilaznim akcentom pa je slog dug, te se prema navedenom pravilu piše: žlijeb, žlijeba, žlijebom, žlijebu – s vokalom I, odnosno glasovnom grupom IJE. Međutim, u množini imenica glasi: žljebovi, žljebova, žljebove, žljebovima, bez vokala I, odnosno s glasovnom grupom JE.</p>

S vokalom I ili bez njega, odnosno s glasovnom grupom IJE ili JE?

Kako se piše: žlijeb ili žljeb?

<p>Ovdje je riječ o tome provodi li se ili ne provodi glasovna promjena sibilarizacija, koju još nazivamo druga palatalizacija. Sibilarizacija je glasovna promjena u kojoj suglasnici K, G, H ispred vokala I prelaze u suglasnike C, Z, S. Provodi se kod, naprimjer, kratke množine (vuk – vuci), dativa i lokativa jednine (noga – nozi). Kao i kod drugih glasovnih promjena, i sibilarizacija ima svoje izuzetke, odnosno slučajeve kad se ne provodi. Naprimjer, kod imenica liga – ligi, kocka – kocki, vaga – vagi.</p>

<p>A i u našem primjeru se također ne provodi, pa je ispravno: baka – baki, a ne baci.</p>

Odnosno dativ i lokativ imenice ženskog roda baka

Kako se kaže: baki ili baci?

<p>Najpoznatijih pravila o pisanju velikim početnim slovom su da se tako piše početak rečenice, vlastitih imena i prezimena, nadimaka. Manje poznata pravila su da se kolokvijalni nazivi za pripadnike nekih udruženja, stranaka, organizacija pišu malim početnim slovom. S druge strane, imena pripadnika naroda pišu se velikim početnim slovom, a pridjevi koji završavaku na –ski i –čki pišu se malim početnim slovom. Ali ako su prva riječ nekog naziva, pridjevi na -ski i -čki se piše velikim početnim slovom: Bosanski kulturni centar – veliko B, Sarajevski aerodrom – veliko S i slično.</p>

<p>U našem primjeru riječ je o imenici muškog roda koja označava kršćanski period u liturgijskoj godini kada vjernici iščekuju dolazak Isusa Krista - advent. A pravilno ju je pisati malim početnim slovom: advent, adventa, adventu, adventom, advente…, osim ako nije na početku nekog zvaničnog naziva.</p>

U bosanskom jeziku česte su dileme u pisanju velikog i malog početnog slova

Kako se piše: advent ili Advent?

<p>Mnogima je pravilno pisanje IJE ili JE veoma teško, a pravilo je jednostavno: ako je izgovor sloga dug, pišemo IJE, kao u riječima: cvijet, rijeka, miješati, odijelo, mlijeko, riječ, svijet, bijel... A ako je izgovor sloga kratak, piše se JE, kao u primjerima: djed, čovjek, razumjeti, savjet, sjena, vjera...</p>

<p>Kad je riječ o dilemi u našem primjeru, važno je znati da imenica mjera dolazi od praslavenskog i staroslavenskog měra, s kratkosilaznim akcentom koji je zadržala i u bosanskom jeziku. Stoga ju je ispravno pisati s glasovnom grupom JE: mjera, mjere, mjeri, mjerom, mjerama. Također i: mjerač, mjerilo, mjeriti, mjerodavan, izmjeriti, odmjeriti…</p>

Kako se piše: mijera ili mjera?

<p>Veliki broj govornika koristi pogrešnu varijantu – vjerojatno, a razlog tome je jer ne mogu “čuti” razliku. U ovom primjeru radi se o tome da je prilog koji označava veliku mogućnost da se nešto dogodi ili izvrši u bosanskom jeziku pravilno pisati vjerovatno – sa suglasnikom V.</p>

<p>Imenica se također piše vjerovatnost, pridjevi vjerovatan i vjerovatna. Mnoge zbunjuje to što je u hrvatskom jeziku ispravno samo vjerojatno – sa suglasnikom J, a u medijima se također često može čuti i pročitati upravo ta pogrešna hrvatska riječ.</p>

Sa suglasnikom J ili suglasnikom V?

Kako se kaže ili piše: vjerojatno ili vjerovatno?

<p>Najpoznatiji bosanskohercegovački dječiji književnik Ahmet Hromadžić preminuo je 1. januara 2003. godine. Nepisano pravilo je da dječiju pažnju mogu privući samo ljudi dobrog srca, koje mlada i neiskvarena bića prepoznaju, a Hromadžiću je to itekako uspijevalo. Kad spomenemo njegovo ime, svima koji su ikada pročitali makar jednu njegovu priču, zatitra osmijeh na licu, pokrene se osjećaj blagosti i zaboravljene dječije razdraganosti. Svojim pričama, koje je uglavnom pisao za djecu, ostavio je traga, ne samo u bosanskohercegovačkoj književnosti i kulturi, nego i u našim srcima.   </p><p>Ahmet Hromadžić rođen je prije 101 godinu, 11. oktobra 1923., u selu Bjelaj kraj Bosanskog Petrovca, gdje je završio osnovnu školu, a srednju tehničku školu pohađao je u Zagrebu i Sarajevu. </p><p>Profesionalnu karijeru počeo je kao novinar „Oslobođenja“, 1944. godine. Tada je upoznao našeg također velikog pisca, a svog sugrađanina po rođenju, Skendera Kulenovića, te mu sramežljivo pokazao svoju prvu priču za djecu „Jabuka“. Kulenovićeve riječi: “Ti imaš talent. Nastoj da pišeš”, ohrabrile su ga i opredijelile njegov književni put, a Ahmet je često kazivao da je u Skenderu našao, ne samo učitelja nego i starijeg brata. Priču „Jabuka“ objavio je u „Oslobođenju“, 1952. godine.</p>

<h2>Bajkoviti likovi</h2><p> </p><p>Iako je Hromadžić u svojim djelima uglavnom evocirao uspomene na vlastito djetinjstvo i poznate zavičajne prostore, pripovjedačkim umijećem i bajkovitim likovima, bićima simboličnih imena, uspio ih je približiti djeci i potaknuti njihovu maštu i radoznalost. U njegovim pripovijetkama žive neobične ptice, zlatoruna stada, patuljci, bajkovita bića s kojima se djeca žele identificirati, a poruke koje ta bića prenose djeci jesu da život, ustvari, nije bajka, ali da su dobrota i ljubav uvijek iznad svega.</p><p>Nakon Drugog svjetskog rata radio je kao novinar u „Sarajevskom dnevniku“, potom je bio glavni urednik lista „Krajina“ u Bihaću, da bi se ubrzo vratio u Sarajevo na mjesto urednika kulturne rubrike „Oslobođenja“.</p><p>Bio je potom glavni urednik u Izdavačkom poduzeću „Veselin Masleša“, gdje je, 1954. godine, osnovao čuvenu dječiju biblioteku „Lastavica“, koja je u svojoj dugogodišnjoj historiji objavila brojna djela najvećih imena bosanskohercegovačke, regionalne i svjetske književnosti za djecu. Zahvaljujući Hromadžiću, Sarajevo je u to vrijeme bilo jugoslavenski centar dječije književnosti.</p><h2>"Djeca svijeta"</h2><p>Kao član Društva pisaca Bosne i Hercegovine, Hromadžić je zajedno s kolegama Huseinom Tahmiščićem, Izetom Sarajlićem, Velimirom Miloševićem i Vladimirom Čerkezom, pokrenuo međunarodnu književnu manifestaciju „Sarajevski dani poezije“, 1962. godine. Bio je i član Redakcije međunarodne edicije „Djeca svijeta“, a djela su mu prevedena na mnoge svjetske jezike te uvrštena u izbore dječije literature i lektire u Italiji, Norveškoj i Belgiji.</p><p>Osim pripovijetki i romana za djecu i odrasle, Hromadžić je pisao književne i pozorišne kritike, književne reportaže, crtice i članke. Prvo književno djelo, roman "Labudova poljana", objavio je 1952. godine u Sarajevu, ali su ga proslavile pripovijetke za djecu, među kojima su najpoznatije one objavljene u zbirkama: "Patuljak vam priča", "Okamenjeni vukovi" i "Patuljak iz Zaboravljene Zemlje". </p><p>Ahmet Hromadžić je začetnik i najistaknutiji predstavnik umjetničke bajke u bosanskohercegovačkoj književnosti za djecu, žanra s kojim je postigao najveće književne domete. U svoje priče prvi je uveo patuljke i povezao ih s najmlađim čitateljima, prikazavši ih kao tajanstvena, ali veoma pametna bića koja vole djecu i rado postaju njihovi prijatelji. Zbog tog specifičnog stila pisanja i prihvatljivosti djela kod čitatelja, a posebno djece, nazivaju ga bosanskohercegovačkim Andersenom. Poput Andersena, čije ružno pače zbog fizičkog izgleda od rođenja biva odbačeno, te koji je stvaranjem bio na strani slabijih i ugroženih, i Hromadžić u svojim pripovijetkama opisuje likove koji zbog određenih osobina ne bivaju prihvaćeni od okoline, zbog čega duboko pate.</p>

<h2>Brojne nagrade</h2><p>Tužne, ali i poučne priče iz zbirke „Patuljak vam priča“ govore o prijateljstvu i povjerenju, koje je teško steći, savjetujući nas da ne trebamo svima vjerovati, jer ponekad ljudi, a u ovom slučaju i životinje, rade sve isključivo za svoju korist. Ahmet nam kroz likove u svojim pričama poručuje i da pravo prijateljstvo traje vječno, te da su naši pravi i iskreni prijatelji spremni sve učiniti za nas.</p><p>Za književni rad Hromadžić je dobio brojne nagrade i priznanja među kojima su: nagrada Narodne omladine Jugoslavije (1948.), Mladog pokoljenja (1971.), Zmajevih dječijih igara(1973.), Kurirček (1974.), Dvadesetsedmojulska nagrada SR BiH (1974.), Šestoaprilska nagrada grada Sarajeva (1958.) , Nagrada ZAVNOBIH-a (1986.) i druge. Odlikovan je Ordenom rada sa zlatnim vijencem i Ordenom Republike II reda, a bio je i član Društva pisaca i Akademije nauka Bosne i Hercegovine.</p><p>Godine 2007., osnovna škola u Bosanskom Petrovcu promijenila je ime u OŠ „Ahmet Hromadžić“, a na porodičnoj kući u Pekiska ulici postavljena je spomen-ploča s njegovim imenom. U Bihaću, u okviru Kantonalne i univerzitetske biblioteke, postoji spomen-soba Ahmeta Hromadžića.</p><p>Ovaj bh. velikan zasigurno zaslužuje da ga se češće sjetimo i više spominjemo, da neke ulice i institucije nazovemo njegovim imenom, da ga ne zaboravimo. U Bosanskom Petrovcu izašla je monografija o četiri velikana iz tog mjesta „Četiri petrovačke karijatide: Jovan Bijelić, Mersad Berber, Skender Kulenović i Ahmed Hromadžić“. </p><h2>Tajne u tvrđavi</h2><p>U kratkoj biografiji, objavljenoj u knjizi „Dječiji pisci o sebi“, Hromadžić je opisao zašto je tvrđava bila jedna od njegovih vodećih inspiracija.</p><p>   </p><p>- Ima jedno mjesto koje me, ipak, najviše privlačilo. Stara tvrđava na brdu, gola i pusta, ali za nas dječake uvijek prepuna tajni. Tamo smo odlazili često. Tamo smo tražili ono što nikad nismo pronašli: zakopano blago i zakopano oružje. Ali tajna je tajna. I mi smo se nadali. Mi smo vjerovali da ćemo otkriti bar jednu od mnogih tajni sakrivenih u zidinama tvrđave. </p><p>Tvrđava je bila i kuća brojnih čavki. O tvrđavi su se pričale priče. U tvrđavi smo i ja i moji prijatelji proveli mnoge časove, mnoge dane, iz tvrđave sam ponio mnoge uspomene.</p>

U njegovim pripovijetkama žive neobične ptice, zlatoruna stada, patuljci, bajkovita bića s kojima se djeca žele identificirati

Ahmet Hromadžić: 22. godišnjica smrti bosanskohercegovačkog Andersena 

<p>Da biste bili sigurni da pišete riječ ispravno, možete se poslužiti nekim pravilima koja se primjenjuju na složenice. Jedno od takvih pravila je da se, u slučaju da su obje sastavnice jednako važne, između njih piše crtica. Drugo pravilo kaže da se složenice koje se sastoje od stranog i domaćeg izraza uvijek pišu s crticom. S obzirom na ova pravila, možemo zaključiti da se riječ top-model pravilno piše s crticom, jer se radi o složenici koja se sastoji od jednako važnih sastavnica, a označava osobu koja se smatra uzorom u modelingu.</p>

<p>A skoro svakodnevno smo u dilemi kako je ispravno napisati glagol promijeniti? S vokalom I ili bez njega, odnosno s glasovnom grupom IJE ili JE? Ovaj glagol dolazi od riječi mijena i u bosanskom jeziku je naglašen dugouzlaznim akcentom, odnosno slog je dug pa je, prema pravilu: ako je slog dug, piše se IJE, logično da je ispravno: promijeniti – s IJE.</p>

Ovdje je riječ o složenici koja se sastoji od dviju sastavnica

Kako se piše: top model ili top-model?

<p>Ovaj izraz se odnosi na poznavanje i služenje stranim jezikom. Naime, postavlja se pitanje je li ispravno koristiti glagol pričati ili govoriti kad želimo reći da se znamo služiti stranim jezikom. Engleski jezik je danas najrašireniji jezik na svijetu. Kad se radi o poznavanju jezika, uvijek se može iskoristiti glagol: služiti se stranim jezikom, poznavati jezik, znati jezik. Ali nikako nije dobro reći da „pričamo“ strani jezik, već uvijek: govorimo. Pričamo priče, pričamo bajke, pričamo viceve. Selo priča, pričamo sami sa sobom. A pravilna upotreba glagola govoriti je: Govorim engleski i španski. On ne govori nijedan strani jezik.</p>

<p>Veoma često smo i u dilemi kako je pravilno pisati: dospjeće ili dospijeće? S glasovnom grupom IJE ili JE? Prema pravilu, ako je izgovor sloga dug, piše se IJE, a ako je izgovor sloga kratak, piše se JE, ispravno je pisati s IJE: dospijeće, dospijeća, dospijećem, dospijećima, dospijeću… Zbunjuje nas to što je ova imenica nastala od glagola dospjeti, koji se piše s glasovnom grupom JE. Imenica dospijeće označava vrijeme kad nešto dospijeva u zakonskoj vrijednosti ili trajanju. Pravilno će biti napisana u rečenicama: Koji je datum dospijeća pisao na papiru koji sam ti sad dala? Razgovarali su o glavnici, dospijeću obaveze, a ja nisam apsolutno ništa razumjela. Kakvo sad dospijeće kamate, tek sad mi ništa nije jasno? – ako je napišemo s IJE.</p>

Ovaj izraz se odnosi na poznavanje i služenje stranim jezikom

Šta je pravilno: pričati engleski ili govoriti engleski?

<p>Kad putujemo u Istanbul, najveći turski i jedan od najljepših gradova u svijetu, uglavnom obilazimo njegove historijske i kulturne znamenitosti poput džamija Aja Sofije, Sultan Ahmedove, Sultan Sulejmanove, Sultan Bajazitove, Rustem-pašine, Čamlidže, Ejubije..., palača Topkapi i Dolmabahče, čaršija Kapali i Misir, Galata tornja, ali rijetko kada nas put odvede u istanbulske muzeje. A oni skrivaju neprocjenjivo blago i otkrivaju nam brojne podatke iz davne i bliske prošlosti Republike Turske i njenih stanovnika, ali i ostalih zemalja koje su godinama bile u sastavu velikog Osmanskog Carstva. </p><p>Ekipa „Dnevnog avaza“ posjetila je najpoznatije istanbulske čuvare turske i svjetske historije, koji bi svakom posjetiocu trebalo da budu neizostavni prilikom obilaska znamenitosti Grada na Bosforu.</p>

<h2>Arheološki muzej</h2><p>Arheološki muzej je mjesto gdje historija oživljava. Ovo impresivno zdanje osnovano je prvobitno kao kiosk muzej još u vrijeme osmanskog sultana Mehmeda II el-Fatiha, 1472. godine. Nalazi se na lokalitetu koji je pripadao vanjskim vrtovima Topkapi palače, u parku Gulhane, a sastoji se od tri zasebne zgrade. Izgradnju glavne zgrade ovog muzeja počeo je njegov prvi kustos, čuveni turski slikar, arheolog, muzeograf i pisac Osman Hamdi-beg, 1881. godine. Dekretom 1891. godine postao je Carski muzej, a današnji oblik dobio je 1908. godine. U Arheološkom muzeju čuva se više od milion eksponata iz prahistorijskog, grčkog, rimskog, bizantskog i osmanskog perioda, neprocjenjive vrijednosti. </p><p>S artefaktima koje čuva, Arheološki muzej u Istanbulu jedan je od najbogatijih arheoloških muzeja u svijetu. Kompleks se sastoji od tri osnovne cjeline: Arheološkog muzeja, Muzeja antičkih orijentalnih djela i Muzeja popločanog paviljona. </p><p>Glavna zgrada kompleksa je Arheološki muzej u kojem se nalaze Brankhitove statue svetog puta Didyma-Milet od arhaičnog doba do kraja rimskog doba, statue Kore i Kurosa, kip lava iz mauzoleja Halikarnasa, glava Afrodite, portret Aleksandra Velikog, skulptura otkrivena u Afrodiziji, Efesu i Miletu – tri velika arheološka grada koja su dom velikih arheoloških iskopina koje je predvodio Osman Hamdi-beg. Jedna od iskopina je i sakrofag Aleksandra, otkriven u nekropoli kralja Sidona.</p>

<h2>Pera muzej</h2><p>Pera muzej smješten je na Taksimu u zgradi koja datira iz 1993. godine, a koja je 2005. preuređena i otvorena kao muzej u današnjem obliku. U muzeju su izložene četiri zbirke eksponata, smještene na četiri zasebna sprata ove impozantne građevine.</p><p>Zbirka starih istanbulskih fotografija sadrži približno 7.000 radova poznatih fotografa, ali i amatera iz perioda 19. i 20. vijeka, dočaravajući realnu predstavu Istanbula iz tog vremena.</p><p>Druga je zbirka orijentalnog slikarstva, jedna od najbogatijih zbirki ove tematike u cijeloj Turskoj. Osim djela osmanskih umjetnika, među kojima je i jedno od najvrednijih – slika „Trener kornjača“ Osmana Hamdi-bega, ova zbirka sadrži i djela evropskih slikara koja prikazuju osmansku i tursku geografiju od 17. do početka 20. vijeka.</p><p>Anadolske mjere i zbirka mjera sadrži više od 8.000 eksponata, uključujući tegove, mjerne uređaje i ostale predmete određenih profesija od antičkog vremena do danas. Najveća i najopsežnija je zbirka ove tematike u Turskoj.</p><p>Zbirka keramike i pločica Kutahya sadrži najvrednije keramičke predmete iz svih historijskih perioda Turske.&nbsp;</p>

<h2>Muzej Sakip Sabanci</h2><p>Muzej Sakip Sabanci (MSS) nalazi se u Emirganu, jednom od najstarijih naselja na Bosforu. Vilu, glavnu zgradu muzeja, sagradio je 1925. godine italijanski arhitekta Edoardo De Nari. Dvorac, poznat kao „Konjički dvorac“ je muzej i centar umjetnosti i kulture od 2002. godine. Ovo impozantno zdanje nudi raznovrsno muzejsko iskustvo sa svojim privremenim i stalnim izložbama, konzervatorskim i istraživačkim dijelovima, programima učenja, dvoranama za performanse, konferencije i seminare. Muzej ima bogatu zbirku kaligrafskih i slikarskih radova i opsežne izložbe na kojima su predstavljeni radovi mnogih svjetski poznatih umjetnika. Nakon časova umjetnosti i kulture, posjetioci uživaju u bašti muzeja uz zadivljujući pogled na Bosfor.&nbsp;</p>

<h2>Muzej SiS </h2><p>Muzej slikarstva i skulpture osnovan je 18. jula 1937. godine u kancelariji prestolonasljednika u Dolmabahče palači, a otvorio ga je Mustafa Kemal-paša Ataturk 20. septembra 1937. godine. </p><p>Kada je Kancelarija prestolonasljednika Dolmabahčea zatvorena zbog restauracije 2007. godine, zbirka je 2011. preseljena u zgradu Antrepo 5 u naselju Tophane, a zgrada, koju je dizajnirao Sedad Haki Eldem (Hakki), pretvorena je u muzej prema ideji arhitekte Emrea Arolata. Novi izložbeni i skladišni prostori, upravljačke jedinice, ateljei, biblioteka i čitaonice Antrepa 5, projektirani prema savremenom muzeološkom pristupu, završeni su 2021. godine, a proces otvaranja muzeja započeo je izložbom, upriličenom u decembru iste godine.</p><p>U muzeju se nalazi više hiljada vrijednih eksponata, među kojima su najzapaženiji oni iz kasnog osmanskog i modernog turskog slikarstva. Poseban odjel muzeja posvećen je jednom od najvećih turskih slikara iz osmanskog perioda Osmanu Hamdi-begu, gdje su izložena njegova brojna djela, te lični predmeti.&nbsp;</p>

<h2>Atlas Cinema muzej&nbsp;</h2><p>Atlas Cinema muzej smješten je u zgradi kina „Atlas“ u najpoznatijoj istanbulskoj ulici – Istiklal na Taksimu. Zgradu je sagradio turski biznismen Agop Kocejan 1870. godine kao svoju zimsku rezidenciju, a od 1918. do 1922. služila je kao sud engleskoj vojsci. Godine 1932., zgrada je pretvorena u centar umjetnosti i zabave, a nakon restauracije 2019. godine postala je muzej kinematografije. Među najzanimljivijim muzejskim eksponatima su voštane figure poznatih turskih i svjetskih glumica i glumaca.</p>

<h2>Osman Hamdi-beg</h2><p>Osman Hamdi-beg (1842. - 1910.) bio je slikar, arheolog, muzeograf i pisac, te pionir profesije muzejskog kustosa u Turskoj. Osnovao je Arheološki muzej i Akademiju likovnih umjetnosti, koja danas nosi naziv Univerzitet likovnih umjetnosti „Mimar Sinan“, u Istanbulu. Bio je sin osmanskog vezira Ibrahima Edhem-paše. Iako je završio pravo, ljubav prema slikarstvu je prevagnula, te je pohađao časove i usavršavao slikarstvo u Parizu. Brojne njegove slike krase i zidove Dolmabahče palače, a nalaze se i u privatnim kolekcijama i muzejima u Beču, Parizu, Liverpulu, Njujorku, Berlinu...&nbsp; &nbsp;&nbsp;</p>

Ekipa „Dnevnog avaza“ posjetila je najpoznatije muzeje Grada na Bosforu

Čuvari turske i svjetske historije 

<p>Imenica zahladnjenje, kao i glagol zahladnjeti, od kojeg je nastala, znače postati hladan, a zahlađenje je glagolska imenica od glagola zahladiti koja znači učiniti kakav odnos hladnim. Često se griješi kad se umjesto imenice zahladnjenje, kad se želi reći da je došlo do pada temperature, koristi imenica zahlađenje. Postoji više glagola na&nbsp;-jeti&nbsp;i&nbsp;-iti&nbsp;s različitim značenjima, glagoli na&nbsp;-jeti&nbsp;znače postajati kakvim, a glagoli na&nbsp;-iti&nbsp;znače činiti što kakvim. <br></p>

<p>Naprimjer, pocrvenjeti, pomodrjeti, pobijeljeti&nbsp;znači postati crven, modar,&nbsp;bijel (u licu),&nbsp;a pocrveniti,&nbsp;pomodriti, pobijeliti&nbsp;znači učiniti što kakvim (obojiti crvenom, modrom ili bijelom bojom). Ako kažemo da smo&nbsp;pocrvenili, a tako i&nbsp;pomodrili&nbsp;kada dođe&nbsp;zahlađenje&nbsp;– to bi značilo da nas je neko obojio crvenom i modrom bojom kada je zahladio odnose s nama.</p><p></p>

Ovo su glagolske imenice nastale od glagola
zahladiti i zahladnjeti koji u bosanskom jeziku nisu sinonimi, svaki ima svoje značenje

Šta je ispravno: zahlađenje ili zahladnjenje?

<p>Prema gramatici bosanskog jezika, oba&nbsp;glagola su ispravna i, mada su naizgled ista i često možemo čuti da se upotrebljavaju u istim kontekstima, među njima postoji itekako bitna razlika.</p><p>Glagol&nbsp;SELITI&nbsp;prelazni je glagol te stoga zahtijeva dopunu u akuzativu, odnosno kada upotrebljavamo glagol&nbsp;seliti&nbsp;uz njega obavezno moramo naglasiti šta tačno selimo.</p>

<p>S druge strane, glagol&nbsp;SELITI SE&nbsp;povratni je glagol, što znači da subjekt sam na sebi vrši radnju – u ovom slučaju seli samoga sebe.</p><p>Prema istom modelu ponašaju se i glagoli izvedeni iz prethodnih glagola.</p>

Prema gramatici bosanskog jezika, oba glagola su ispravna

Šta je ispravno: seliti ili seliti se?

<p>&nbsp;Mnogi misle da su ove dvije riječi sinonimi, ali varaju se, jer, iako je obje ispravno koristiti u bosanskom jeziku, one imaju potpuno različito značenje. U prvom slučaju riječ je o odnosnom, a u drugom o gradivnom pridjevu. Odnosno, pridjev&nbsp;papirnat&nbsp;označava nešto načinjeno od papira, a pridjev&nbsp;papirni&nbsp;nešto što se odnosi na papir.</p>

<p>Svakodnevno čujemo ili pročitamo glagole&nbsp;zahvaliti&nbsp;i&nbsp;zahvaliti se upotrijebljene u istim kontekstima, a to je pogrešno. Problem je što navedena dva glagola imaju vrlo različita značenja i znače gotovo oprečne stvari. Glagolom&nbsp;ZAHVALITI&nbsp;izražava se zahvalnost za nešto te stoga glagol ima pozitivno značenje, odnosno znači reći nekome hvala. Naprimjer, dobili ste poklon za rođendan i onda ste toj osobi zahvalili. S druge strane, povratni glagol&nbsp;ZAHVALITI SE&nbsp;ima negativno značenje i njime se označava odbijanje, drugim riječima, to znači pristojno odbiti ponuđeno. Stoga moramo paziti koji glagol upotrebljavamo, da ne bismo nehotice odbili nešto i izazvali neugodnost i sebi i osobi koja nam nešto nudi ili daje.</p>

Kako se kaže ili piše: vodič ili vodić?

Dženan Nuspahić: Državni prvak i 12-godišnji laureat

Kako se piše: zaslijepljen ili zasljepljen?

Hamza Humo: 55. godišnjica smrti bh. velikana pisane riječi

Kako se piše: žlijeb ili žljeb?

Kako se kaže: baki ili baci?

Kako se piše: advent ili Advent?

Kako se piše: mijera ili mjera?

Kako se kaže ili piše: vjerojatno ili vjerovatno?

Ahmet Hromadžić: 22. godišnjica smrti bosanskohercegovačkog Andersena

Kako se piše: top model ili top-model?

Šta je pravilno: pričati engleski ili govoriti engleski?

Čuvari turske i svjetske historije

Šta je ispravno: zahlađenje ili zahladnjenje?

Šta je ispravno: seliti ili seliti se?

Šta je pravilno: papirni ili papirnati?

Kako se kaže ili piše: vodič ili vodić?

Dženan Nuspahić: Državni prvak i 12-godišnji laureat

Kako se piše: zaslijepljen ili zasljepljen?

Hamza Humo: 55. godišnjica smrti bh. velikana pisane riječi

Kako se piše: žlijeb ili žljeb?

Kako se kaže: baki ili baci?

Kako se piše: advent ili Advent?

Kako se piše: mijera ili mjera?

Kako se kaže ili piše: vjerojatno ili vjerovatno?

Ahmet Hromadžić: 22. godišnjica smrti bosanskohercegovačkog Andersena

Kako se piše: top model ili top-model?

Šta je pravilno: pričati engleski ili govoriti engleski?

Čuvari turske i svjetske historije

Šta je ispravno: zahlađenje ili zahladnjenje?

Šta je ispravno: seliti ili seliti se?

Šta je pravilno: papirni ili papirnati?