Pjevati sevdalinku u njenom izvornom obliku, autentično, bez instrumentalne pratnje, samo uz žičani instrument saz, mogu jedino interpretatori čistog glasa, perfektnih ukrasa, apsolutnog sluha i osjećaja za ritam i dikciju, a takvih je vrlo malo. Emina Zečaj je bila jedina bosanskohercegovačka interpretatorica sevdalinki koja je to hrabro i s velikim uspjehom činila.

Prema prvobitnom pravilu o pjevanju sevdalinki: „jedan glas, jedan saz“, kojeg se Emina strogo pridržavala, besprijekorno i veoma emotivno je svojim melizmatičnim glasom dočaravala „dert“, a oni koji su je slušali nisu mogli zaustaviti suze. Po tom izuzetnom daru i specifičnom pjevanju ovu neponovljivu doajenu sevdaha, koja nas je napustila prije tri godine, 19. aprila 2020., pamtit će i diviti joj se mnoge generacije i ljubitelji sevdaha. Do zadnjeg daha pjevala je pjesme koje su je održavale vitalnom svih 89 godina života.  

Porodica prioritet

Hadžinica Emina odgojena je i živjela u skladu s bosanskohercegovačkom islamskom tradicijom, dajući prioritet porodici i prenoseći na svoju djecu, kćerku Jasminu i sina Senada, sve ljudske vrijednosti kojima su i nju učili njeni roditelji Melča i Avdija Ahmedhodžić.

Rođena je 17. marta 1931. godine u Sarajevu. Po završetku srednje škole, na nagovor prijateljice i pjevačice Slavke Petrovske, položila je audiciju na Radio Sarajevu.

- Pjevala sam iz hobija. Prijateljice su me nagovarale da se oprobam na audiciji: "Hajde, Emina, divno pjevaš", a ja sam se nećkala. Osmjelim se jednog dana, odem na audiciju i odmah me prime – govorila je Emina, sjećajući se 60-ih godina i početka svoje muzičke karijere.

Uspješna karijera

Kao i svi interpretatori sevdalinki čuvene zlatne generacije poput Zaima Imamovića, Bebe Selimović, Safeta Isovića, Zehre Deović... i Emina je počela pjevati uz Narodni orkestar RTV Sarajevo, koji je predvodio harmonikaš Ismet Alajbegović Šerbo. Kako ju je krasio čist i specifičan glas, ponuđeno joj je da pjeva uz saz i takvoj interpretaciji je ostala vjerna do kraja života.

Učestvovala je na brojnim koncertima u bivšoj Jugoslaviji i inozemstvu, pobjeđivala na mnogim festivalima tradicionalnih narodnih pjesama, a nakon agresije na BiH '92.-'95., uz sazliju Mehmeda Gribajčevića, nastupala je na festivalima etnomuzike u Ljubljani, Inzbruku, Beču, Oslu i mnogim drugim gradovima širom svijeta, dostojanstveno predstavljajući i promovirajući svoju Bosnu i Hercegovinu i njenu kulturnu baštinu.

Sakupljačica narodnog blaga

Osim što je maestralno interpretirala naše autohtone lirske pjesme, Emina Zečaj ih je i sakupljala, zapisujući ih, kako je sama isticala, „od starih nana u selima oko Foče i Višegrada, u Crnoj Gori, Hercegovini...“. Njen doprinos u očuvanju tog našeg narodnoga blaga je ogroman. Donosila ih je i pohranjivala u arhiv Radio Sarajeva, pa je zahvaljujući njoj više od 600 sevdalinki sačuvano od zaborava.

- Mnogi od kojih sam pjesme zapisivala znali su da ih ja pjevam. Nana stara 90 godina kaže mi: "Hajde, molim te, pjevaj pjesmu od mog babe. Ja znam malo melodiju". I ja je polako snimim – opisivala je Emina kako je dolazila do pjesama koje do tada nisu bile poznate, a sačuvane su u našem narodu.

Nikad nije zapjevala u kafani

Brojne televizijske i radijske emisije te reportaže snimljene su o Emini, čak je i Bugarska radio-televizija snimila dokumentarni film naziva “Bosanska sevdalinka s Eminom Zečaj”, jer ih je plijenio njen glas i oduševljavala specifična interpretacija uz saz. Ta Eminina interpretacija i način izvođenja sevdalinki su građa i predmet proučavanja mnogih bosanskohercegovačkih i stranih kritičara i etnomuzikologa.

Snimila je više stotina sevdalinki za arhiv Radio Sarajeva, objavila pet singl-ploča, četiri LP albuma i četiri CD-a. Međutim, uprkos brojnim ponudama da snima i novokomponirane narodne pjesme, koje su bile komercijalnije od sevdalinki, kao i da pjeva u nekim ugostiteljskim objektima, Emina nije odstupala od svoje tradicije, odbijajući ih sve redom.

- Nikad nisam zapjevala u kafani. Čitav život sam se borila za sevdah i jedina sam sačuvala kapric da pjevam samo sevdalinku. Mnogi menadžeri su mi nudili velike pare da snimim te nove pjesme, ali meni nije žao što nisam „poletjela“ za novcem. Imam, hvala Bogu, dovoljno. Uvijek sam govorila: "Daj mi, Bože, koliko mi treba i koliko mogu podijeliti" – ponosno je kazivala Emina.

Pjevala dušom

Nije bila oduševljena modernim načinom izvođenja sevdalinke i to je jasno stavljala do znanja:

- Meni se to ne sviđa, jer nema duše u njihovom pjevanju. Kao da su rekli: "Sad ćemo malo modernije". Sevdalinka ne može doći do izražaja i potaknuti emocije ako je ne zapjevaš iz duše.

Snimila je pjesme za filmove “Gori vatra” režisera Pjera Žalice i “Remake” režisera Dine Mustafića, za šta je dobila veliki broj priznanja i pohvala. Američki časopis „Billboard“, 2004. godine, Eminu Zečaj je nazvao “ikonom tradicionalne bosanske muzike”.

Rekli su o Emini

• Eminin glas je bio očaravajući, kao da grli dušu svojih slušalaca. Bila je naša diva, naša autentična interpretatorka sevdalinke, "naša Mahalia Jackson". (Dino Mustafić)

• Mnoge prelijepe, dugo zaboravljene pjesme naučio sam od rahmetli Emine. Svuda u svijetu bi zbog toga bila izuzetno poštovana, njeno znanje uvažavano i nagrađivano. Institucije u BiH nisu to znale vrednovati. (Enver Šadinlija)

• Kad slušamo Eminu Zečaj i zatvorimo oči, njen glas i njena pjesma odvedu nas u sretniju i ljepšu Bosnu, onu od prije sto godina. (Damir Galijašević)

• Sklad njenog glasa i saza, teksta i melodije davao je Emininoj izvedbi muzejsku vrijednost i estetsku mjeru vremena nastajanja sevdalinke. (prof. dr. Esad Bajtal)