Skandal u vezi s imenovanjem direktora Kantonalnog javnog komunalnog preduzeća (KJKP) "Rad“ otvorio je mnoga pitanja.

Prvo - pa je li moguće da je Nijaz Salamović (NiP) imenovan na poziciju direktora iako nije zadovoljavao uvjete? U vezi s tim, iduće pitanje glasi - je li moguće da je Upravni odbor KJKP "Rad“ progledao kroz prste i ipak imenovao Salamovića?

Treće, što, pobogu, nekome, ikome, treba da nema miran san?

Kao sedma sila, i to vodeća u našoj državi, sa snažnim utjecajem i u regionu, poštujemo presumpciju nevinosti. Kao potpisnik ovih redova, ne da je poštujem, nego toliko snažno želim vjerovati da je došlo do nesporazuma, da prikupljeni podaci Tužilaštva KS imaju "rupu“, pa da su zato jučer priveli osam osoba, a potom uhapsili dvije - i to Salamovića i Reufa Sulejmanovića (Naša stranka), bivšeg predsjednika Nadzornog odbora ovog preduzeća.

Vrlo transparentno, Tužilaštvo KS jučer je dalo sve moguće informacije, pa i to da je Ured za borbu protiv korupcije KS ranije upozoravao na nepravilnosti prilikom imenovanja, da je Salamović čak lažirao radni staž i iskustvo na pojedinim poslovima, kako bi došao do funkcije direktora KJKP "Rad“. Kako lažiraš radni staž? Nije retoričko pitanje, stvarno kako? A, ako se već usudiš to učiniti, koliko moraš ili trebaš biti glup da misliš da niko neće shvatiti, da se nekad neće provjeravati. Ili trebamo učiti iznova lekcije šta je javno dobro, ilitiga interes. Posebno u državnim kompanijama.

I tako, Salamović je, vjerovali ili ne, uz svaku presumpciju nevinosti, ostvario korist od oko 120 hiljada maraka. Možda to nekome nije mnogo novca, s obzirom na to da smo imali slučajeve u kojima se radilo o milionima i milionima. Ali, za prosječnu osobu, 120.000 KM je itekako golemo.

I onda recite da "smeće“ nema materijalnu vrijednost.