Dok se bore za entitete i svojataju šume, rijeke, zemlju i planine, već decenijama crtaju nove granice i otcjepljuju komade ove prelijepe, a s njima tako nesretne zemlje, političari u BiH postepeno gase i posljednju nadu da će neke nove generacije ovdje živjeti bolje i sretnije.
Oni koji ozbiljnije prate demografsku kataklizmu, započetu ratom i etničkim čišćenjem, a nastavljenu mirnodopskom pljačkom, korupcijom i nepravdom, s razlogom postavljaju pitanje ko će za nekoliko decenija uopće ostati ovdje.
Poražavajući podatak je da je BiH demografski najugroženija država regiona. Već smo pomalo umorni od sumornih prognoza i statističkih podataka da ovu zemlju godišnje napusti cijeli jedan grad veličine Banje Luke, ili procjena međunarodnih institucija da bismo do 2060. godine mogli ostati bez čak 73 posto stanovništva.
Pad broja studenata na fakultetima u BiH u posljednjih deset godina, bijeg mladih ljudi iz zemlje u kojoj svoju priliku očigledno neće dočekati, to samo potvrđuje.
Najznačajniju ulogu u besramnom poigravanju sudbinom naroda na sebe je preuzeo Milorad Dodik, najuporniji promotor mržnje kao plašta pod kojim sve teže uspijeva sakriti pustoš koju njegova i slične politike ostavljaju iza sebe.