Stanovnici ove zemlje već decenijama staru godinu ispraćaju s “ne ponovila se”, a u Novu ulaze sa slabašnom nadom da će i nas jednom sunce ogrijati i da će ona “zelena grana” barem za centimetar biti bliža. Lakše je nabrojati šta nas u proteklim godinama nije rastužilo, unesrećilo, unazadilo i ranilo od onog što nas još nije snašlo, pa zaključiti da nas, nakon ljudskih i vremenskih nepogoda, nakon lopova, izdajnika, preplaćenih, sebičnih vlastodržaca i poplava, snjegova, leda, pandemija, još samo razoran zemljotres – barem u posljednjih pet decenija – nije snašao.

U 2022. godini smo, ojađeni pandemijom koronavirusa, nesposobnošću vlasti da na nju odgovori, zgroženi činjenicom da u nesreći koja je odnijela hiljade života još love u mutnom, zakoračili u najveću ekonomsku krizu. I ponovo gledali istu nebrigu za građane koji jedva preživljavaju, nesposobnost da se barem prepišu mjere kojima bismo se zaštitili, ali i kako povlaštenoj kasti plaće i u krizi rastu, dok iz prepunih budžeta narodu padne tek poneka marka. Jednokratno, da se ne navikne.

Obespravljeni, osiromašeni, raseljeni po bijelom svijetu, u decembru smo vratili barem tračak nade da možemo, imamo pravo da se nadamo boljem. S kandidatskim statusom napravili smo korak ka članstvu u zajednici uređenih država, a riješili smo se barem jednog, ako već sva tri zla nismo mogli. Sad su baražnom vatrom iz SDA i DF-a zasuti predstavnici stranaka koje najavljuju promjene.

Uhljebljena mašinerija, koja je decenijama “branila” državu, a dovela je na rub opstanka, vlastite fakture dostavlja drugima. Secira svaku izgovorenu rečenicu i optužuje za neprincipijelne koalicije, izdaje, neznanje, trčanje za pozicijama i sve ono što je sama radila. Suočeni s gubitkom vlasti, sad su spremni i na smanjenje vlastitih plaća, što se nije desilo od Dejtona. Nova vlast nije ni formirana, ali neće imati ni dana, a kamoli 100 dana rada da cijenimo njene rezultate.

Svoje dojučerašnje partnere iz FBiH, nastavkom pokušaja otimačine imovine BiH i pijačarskih svađa s međunarodnim zvaničnicima, svesrdno podržava i Milorad Dodik. Sad treba izdržati rafalnu paljbu, a potpisnici sporazuma na kojem se tinta još nije osušila trebaju pročitati šta su potpisali.

Da razdvoje laž od istine, borbu za fotelje od patriotizma, građanima će trebati puno mudrosti i sabura. Pokleknemo li pred ofanzivom decenijama stvarane armije, onda neka od nas i svijet digne ruke. Zaslužili smo da na početku Nove svima zaželimo – sretnu staru godinu.