Iako je trebao slaviti svoju jubilarnu 25. godišnjicu, u Sarajevu ove godine neće biti Jazz Festa. Neće zahvaljujući odluci Ministarstva kulture Kantona Sarajevo, kojim upravlja Samir Avdić, kadar NiP-a, da za ovaj ne izdvoje sredstva.

Jazz Fest bio je jedna od rijetkih preostalih manifestacija pomoću kojih je Sarajevo zadržavalo posljednje daške kosmopolitskog i svjetskog duha. Minimalnim sredstvima i nadljudskim entuzijazmom Edina Zubčevića u posljednje više od dvije decenije u Sarajevo su dolazili i sjajne svirke pružali najveći svjetski džez-muzičari.

Njih ove godine neće biti u Sarajevu, a najodgovorniji za to, protagonisti Vlade KS, nemušto prebacuju odgovornost jedni na druge. Smušeni Edin Forto opet vrijeđa inteligenciju građana uvjeravajući nas da je festival uništen zbog, pazite sad - „proceduralne greške Ministarstva“.

Njegova stranka, pak, piše saopćenja u kojima ljutito poziva Ministarstvo da ''osigura sredstva za Jazz Fest“, kao da su neka nevladina organizacija, a ne stranka čiji premijer upravlja tom vladom i nadređen je tom ministru kulture.

Ipak, najmanje su se pravdali iz samog NiP-a i Ministarstva kulture, iz kojeg su hladno poručili da festival nije ispunjavao uvjete za finansiranje, iako je prethodne 24 godine, uključujući i vladavine SDA, ispunjavao te uvjete.

No, ovdje je posrijedi nešto drugo. Naime, u Sarajevu već godinama traje tihi proces oslobađanja kulture od internacionalnog i kosmopolitskog karaktera te pokušaja njenog svođenja na bošnjački nacionalni narativ, u skladu s dugoročnim projektom pretvaranja Sarajeva ne u evropski i kosmopolitski centar, nego u balkansku prijestonicu Bošnjaka i bošnjaštva.

Ovo je prije nekoliko dana otvoreno otkrio i lider SDA Bakir Izetbegović, kada je direktno kritizirao bh. umjetnike što se u svom radu ne bave ratnim komandantima i herojskih bitkama.

Iako su lideri NiP-a i SDA u žestokom ličnom sukobu, u ideološkom smislu potječu iz istog konzervativno-vjerskog izvora, slijede iste vrijednosti i imaju iste ciljeve. A da bi se ti ciljevi ostvarili u praksi, svjetske džez-muzičare, koje svakako ne slušaju, valja zamijeniti propagandnim  filmskim sagama i koncertima ilahija i kasida.