Sretan Božić čestitim bosanskohercegovačkim državljanima, vjernicima-katolicima, našim Hrvatima! Dobri fra Mirko Majdandžić kaže: “Ako je išta poruka - Bog je ljubav, ako hoćemo slaviti istinski Božić, moramo početi voljeti jedni druge.”
Taman tako! Zašto, onda, nismo bolji ljudi, gdje se krivo skrenulo? Pa tuđe mrzimo, svoje nemamo, nazor preživljavamo, bezvoljni za okupljanja, zajedništvo, bratstvo, slogu. Taoci smo (polu)države, odakle su ognjem i mačem, a decenijama naknadno i pouzdanim mirnodopskim oruđem za nastavak rata, politikom dakle, razorili bosanskohercegovačke temelje - komšiluk i toleranciju. Mazohistički dosljedno tavorimo na dnu, podijeljeni u jednonacionalne torove, zgnječeni čizmom nacionalističkih vođa i njihovih zaostalih ideologija. Bez čarolije suživota, ugašeno je svjetlo, a upaljen mrak!
“Ljepotu i snagu Jugoslavije u našim pamćenjima najviše daje rugobnost stvarnosti koju preživljavamo. I kako ona bude bivala sve gora, a putevi su takvi, sjećanje na Jugoslaviju će – ma kako to izgledalo apsurdno – postajati sve bolje i ljepše. Za 30 godina će se za Tita vjerovati da je Marsovac koga je viša civilizacija poslala među divljake da ih uljudi na nekom ludom poluostrvu, na jugu nekog potkontinenta, čije se ime zaboravilo.”
Tako se, naime, nedavno izjasnio bh. akademik. Koji nakon teške porodične drame u djetinjstvu te dva genijalna filmska scenarija o Golootočaninu iskuće (Avdi nek' za hatar ovdje ostane k'o što je i napisano -iskuće), možda i jeste neočekivana adresa s koje bi se skoro jugonostalgičarski (s)tihovalo o bivšem maršalu, pokojnom režimu i jednoj ubijenoj zemlji.
Međutim, nedvojbeno respektabilno životno iskustvo Abdulaha Sidrana dovoljno je inspirativno običnim smrtnicima za dokona promišljanja o potencijalnim vanzemaljskim rabotama na brdovitom Balkanu. Posebno stoga što je formalno-faktički Josip Broz raspolagao jednakim genetskim materijalom raspoloživih naroda i narodnosti, kao i oni brojni naslijeđeni “titići” iz državica nastalih od Vardara pa do Triglava...
P.S. Na poželjnom putu ka relativnom blagostanju i kolektivnom prosperitetu, nužno je aktuelno bh. društvo totalno resetovati. I sistem vratiti na fabričke postavke. Pa zatim mirno i dostojanstveno krenuti ispočetka...
