Turski ministar vanjskih poslova Mevlut Čavušolu (Cavasoglu) u četvrtak je otputovao u Brisel kako bi se sastao sa šefom diplomatije EU Žozepom Boreljom (Joseph Borrell), a u petak sa generalnim sekretarom NATO-a Jensom Stoltenbergom. U narednih nekoliko sedmica Tursku će posjetiti i predsjednica Evropske komisije Ursula fon der Lejen (Leyen) i predsjednik Vijeća Evrope Šarl Mišel (Charles Michel).
Sve je počelo prije desetak sedmica kada je Redžep Tajip Erdoan (Recep Tayyip Erdogan) promijenio ploču.
- Ne vidimo sebe nigdje drugo nego u Evropi i želimo da gradimo budućnost sa Evropom – rekao je turski predsjednik.
Od tada često pominje "evropske prijatelje", a nedavno je rekao: "Spremni smo da vratimo na kolosjek naše odnose sa EU".
Samo nekoliko sedmica ranije optužio je evropske političare da su "karike u nacističkom lancu", a u jesen je preporučio francuskom kolegi Emanuelu Makronu (Emmanuel Macron) da ide na "psihijatrijsko liječenje". Odnedavno dvojica predsjednika vode prepisku, u kojoj jedan drugog nazivaju "prijateljima".
Razlog što se Erdoan najednom zbližava sa EU leži u činjenici da se Turska poslije promjene vlasti u SAD našla u izolovanoj poziciji u svijetu.
- Mislim da moramo da razmotrimo efekte postojećih sankcija (Turskoj) i odlučimo da li treba preduzeti još nešto – rekao je Entoni Blinken (Antony), favorit novog američkog predsjednika Džoa Bajdena (Joe Biden) za položaj ministra vanjskih poslova, u utorak uveče pred poslanicima u Vašingtonu i nazvao "takozvanim strateškim partnerom".
Turska vlada je, osim toga, pritisnuta velikim unutrašnjopolitičkim problemima.
- Turska još nikada nije izgubila toliko povjerenje kao u proteklih nekoliko godina – kaže Husein Bagdži, profesor međunarodnih odnosa na uglednom univerzitetu ODTU u Ankari.
Zato Ankara želi da se približi EU – krupnim koracima, piše "Velt". Erdoanova najvažnija zagovornica je kancelarka Angela Merkel, a Čavušoluova posjeta u Briselu zvanično će označiti početak preokreta u odnosima koji su inicirali Erdoan i njemačka kancelarka.
U završnoj deklaraciji samita u decembru, šefovi država i vlada u zaprijetili su Turskoj da će joj uvesti nove sankcije zbog nedozvoljenog traženja gasa u vodama Kipra, ali su joj pod pritiskom Merkelove ponudili i "pozitivnu agendu" i dobrosusjedske odnose, ali je Žozep Borelj istakao da su za dobrosusjedske odnose potrebne dvije strane.
Erdoan je pod velikim pritiskom. Potrebni su mu saveznici. Novi američki predsjednik ga je 2017. okarakterisao kao "autokratu" koji "mora da plati cijenu" svoje politike. Osim toga, Vašington namjerava da proširi vojnu saradnju s Grčkom i podigne mornaričku bazu na granici sa Turskom. Od Bajdena mu prijete i nove sankcije, koje je Kongres već usvojio, zato što je Turska – suprotno pravilima NATO-a sredinom 2019. kupila ruske PVO sisteme S-400.
Ovo bi moglo da zada veliki udarac turskoj vojnoj industriji i privredi. S druge strane, više ne može da se osloni na neuračunljivog ruskog predsjednika Vladimira Putina, za koga je turski predsjednik izgleda samo šahovska figura, koja je, međutim, sve svojeglavija, kao naprimjer u Libiji.
Turskoj privredi su hitno potrebne investicije koje mogu da stignu samo iz EU, jer je stopa inflacije nezvanično 37 posto, a svaki četvrti je nezaposlen. Ankara insistira na modernizaciji carinske unije sa EU kako bi se olakšao privredni razvoj.
Osim toga, Erdoan je tražio nove milijarde pomoći od Brisela za zbrinjavanje skoro četiri miliona izbjeglica u zemlji, kao i da Turci putuju bez viza u EU. Za Erdoana bi to bio nevjerovatan uspjeh, ali je uvjet da promeni takozvane zakone protiv terorizma.
A zašto bi Evropa poslije dugogodišnjih napetih odnosa trebalo da prihvati Erdoanov pokušaj zbližavanja? Za EU je Turska geostrateški od ogromnog značaja, osim toga, Ankara je važan igrač u vojnim sukobima pred vratima Evrope – u Libiji, Siriji i Nagorno-Karabahu. Najzad, Erdogan osiguravanjem granica u svojoj zemlji i ulogom u Libiji može bitno da utiče na kretanje migranata prema Grčkoj i Italiji.
