Kaznenopopravni zavod (KPZ) poluotvorenog tipa Sarajevo nalazi se u srcu bh. prijestonice. Među kriminalcima i mafijašima na asfaltu je poznat još i pod nazivom Centralni zatvor. Radi se o pritvorskom zatvoru, gdje stižu osobe koje su tek uhapšene ili se protiv njih vodi istraga pa im je određen pritvor. U bivšem sistemu tako je bio poznat i kao sarajevski istražni zatvor.

Najveći u regionu

Kao takav, bio je i ostao jedan od najvećih pritvorskih zatvora, ako isključimo onaj u Beogradu. I danas, s kapacitetom od 140 mjesta, zasigurno je najveći pritvorski zatvor u našoj zemlji. Treba reći i da je kapacitet skoro svaki dan popunjen, pa je prava genijalnost sve držati pod kontrolom pogotovo u doba korone, o čemu smo već pisali.

U zatvor se, makar zvanično, može ući na dva ulaza, s obale Miljacke te iza zgrade sarajevskih sudova, gdje inače dolaze posjete. Na ta velika drvena vrata, kao u nekim starim dvorcima, pokucala je i ekipa „Avaza“. Iza su nas dočela nova velika željezna bijela vrata, potom vrata s rešetkama koja se otvaraju na struju.

Uzalud smo pokazivali novinarske akreditacije, jer smo detektorom za metal pregledani od glave do pete, a češljana je i naša oprema. Iako smo bili „čisti“, ponovo nova vrata, a potom mjerenje temperature... Da skratimo, iz svake i najmanje prostorije da biste prešli u drugu dijele vas rešetke i tako u nedogled.

Dok idemo prema kancelariji direktora Faruka Zubčevića, shvatamo da se radi o zatvoru napravljenom u bivšem sistemu. Stare pločice, prozori, zidovi, vlaga... Istina, neke stvari su ušminkane. I pored svega, ovaj zatvor je oduvijek važio za jedan od najsigurnijih. Stvari su se okrenule naopačke od, sada već čuvenog bijega Amela Sejfovića, nakon čega je promijenjeno sve iz temelja.

- Trenutno zatvor pokriva 89 najsavremenijih kamera, koje mogu raditi u slučaju pada napona, pa čak i nestanka struje. Naravno, tu su i čuvari, ali o njihovom broju vam ne mogu govoriti – kaže Zubčević, koji nam pokazuje kako je ranije bila siromašna oprema zatvora.

Imaju čipove

U čitavu aferu bijega Sejfovića bili su umiješani i čuvari, koji danas imaju čipove u džepovima, tako da se u svakom trenutku zna gdje se nalaze, koliko su puta obišli određeni prostor i slično. Drugim riječima, nema zabušavanja. Zubčević nam se ponosno hvali da na svom mobitelu u svako doba dana i noći može gledati ili slušati sve ono što snimaju nadzorne kamere, pa čak sve to snimiti i pohraniti. 

Ali, to nije sve. U slučaju da izbije neki problem za vrijeme njegovog odsustva, putem mobitela može zatvoriti zatvor, tako da nikom, pa ni čuvarima, nema izlaska. 

- Glavni ključ za „lockdown“ je kod mene – s osmijehom je zaključio Zubčević.

Kako su se ubacivali pištolji

Nekad ranije mnoge nedozvoljene supstance, droga, mobiteli, pa i oružje, najčešće su se ubacivali izvana na takozvanu kupolu koja ranije nije bila zaštićena. Danas je kupola opasana bodljikavom žicom, tu su sigurnosne kamere, čuvari... Osim mnogobrojnih uređaja, čuvari imaju i uređaj za otkrivanje mobitela, diktafona, USB-a...