Adelisa Keljić iz Travnika privukla je pažnju mnogih kao najmlađa vozačica autobusa u javnom gradskom prijevozu u Puli. 

Ona je za "Avaz“ kazala da je ovo ostvarenje dječijeg sna i da je prezadovoljna poslom koji radi. Strast, hrabrost i upornost doveli su je do toga da se izbori za svoje mjesto za volanom, sa samo 26 godina, u pretežno muškoj profesiji.

Pozitivne reakcije

- U Pulu sam se doselila prije pola godine. Prije godinu dolazila sam tati u posjetu i vidjela da firma „Pulapromet“ traži vozače i vozačice, i to mi je ostalo urezano u sjećanju. Imala sam 24 godine i položila za kamion i autobus, što sam i htjela, i onda sam se vratila tu gdje sam mislila da će biti najbolje za mene – započinje priču Keljić.

Istaknula je da joj se Pula svidjela, ali je iskreno prišla razgovoru za posao i objasnila da ne zna ulice, mada ima položene sve kategorije. Oni su je primili sa stavom da se sve može naučiti i tako je i bilo.

- Meni ovaj posao nije zahtjevan, jer je to ono što volim i uživam u tome. Putnici su bili pozitivni od prvog dana pa sve dosad. Nisam zaista naišla ni na jednu negativnu kritiku. Znali su se začuditi ispočetka kad me vide, ali sad su me upoznali tako da se obraduju kad god me vide i s osmijehom uđu – kazala je Keljić.

Navela je da joj od malih nogu san bio da bude vozačica.

- Moj tata je vozač i kao mala sam uvijek trčala za njim u bus da sjednem za volan, tako da sam oduvijek znala da je to posao koji ću raditi. San mi se ostvario i sad uživam u tome. Što se tiče planova za budućnost, trenutno jedino želim da fakultet privedem kraju. Jako mi je lijepo ovdje, zadovoljna sam i uživam odlazeći na posao svaki dan – dodala je Keljić.

Slijediti snove

S obzirom na to da i sama pomjera granice i razbija stereotipe, poslala je poruku mladima koji se dvoume da li se upustiti u avanturu života.

- Svako treba da slijedi svoje snove. Možda su i za mene nekad pomislili što bih ja radila posao koji je uglavnom muški, ali ja sam se pronašla u tome. Zato je najbitnije da slijedite svoje snove i ne obraćate pažnju na negativne kritike koje vas možda usput dočekaju, jer je to manje važno. Važno je samo kako se osjećate, uživate li u tome što radite i je li dobro za vas – savjetovala je Keljić.

Svakodnevni događaji

- Svaki dan možete napisati knjigu o tome šta se dogodi u toku jedne smjene. Ljudi me dočekaju s osmijehom pa se u busu zezaju kakvu čast imaju, jer ih vozi njihova curica ili kažu ženska, pa govore kako vozim bolje i od muškaraca. Zaista nisam naišla ni na jednu kritiku dosad – ispričala je Keljić.