Blagoslovljeni mjesec ramazan, za muslimane predstavlja najodabraniji mjesec. U ovom mjesecu, u odabranoj noći Lejletu-l-Kadr počelo je objavljivanje Kur’ana.
U ramazanu postajemo boljim ljudima, jer stalno bdijemo nad svojim mislima i radnjama, kazao je za “Avaz” mr. Meho ef. Šljivo, voditelj Odjela za hatabet i vaz u Upravi za vjerske poslove Rijaseta Islamske zajednice (IZ) u BiH.
- Ramazan je odabrani mjesec. U njemu su objedinjena transcedentna i imenentna dobra. Allah nam je propisao post čijim izvršavanjem postajemo bogobojazni ljudi i robovi Božiji koji su svjesni Božije neizmjerne snage i moći, Njegovog sveprisutnog svjedočanstva u beskrajnim formama ovog svijeta. U savremenom svijetu, nažalost, u značajnoj mjeri, Bog je odsutan iz svijesti ljudi onako kako nije prisutna stvar koju ti ljudi nisu nikada ni vidjeli ni čuli, niti povjerovali u njeno postojanje. Kako bi se ljudi probudili iz zaokupljenosti samima sobom, potreban nam je mjesec ramazan, u kojem se umjesto sebi i vlastitom egu, okrećemo dragom Bogu. Ibadetima u ramazanu povezujemo se sa Izvorom našeg postojanja i sve naše snage, a to je Milostivi Stvoritelj.
On je uvijek blizu onima koji ga iskreno hvale i veličaju. On ne odbija dove čestitim robovima Svojim. Njegova milost nadmašuje Njegovu srdžbu. On nas Kur’anom poziva da slijedimo Njegovu Riječ i Uputu kako bismo s radošću i nadom koračali ovim prolaznim svijetom sve do povratka Njemu i nastavka naše egzistencije na Drugom svijetu. Ramazan je naš najintimniji i najosobniji susret sa Bogom. U ramazanu postajemo boljim ljudima, jer stalno bdijemo nad svojim mislima i radnjama. Obuzdavamo svoje strasti na svakom koraku. Uz to se trudimo da uvjerimo naša srca u sveopću prisutnost Boga i Njegovo sveznanje i da Bog zna čak i ono što leži skriveno duboko unutar našeg bića. Post nas uči i podsjeća da Bogu dugujemo svoje postojanje i da od Njega dobijamo sva dobra. A naša postačka zahvalnost trebala bi biti “viđenje” Darovatelja, a ne dara. Najveći dar ramazana je istinska zahvalnost, a ona se dostiže kada budemo stalno i potpuno zadovoljni Darovateljem - kazao je efendija Šljivo za "Avaz".
Činiti dobro i koristiti ljudima
Efendija Šljivo kazao je da je ramazan prilika da budemo susretljiviji i otvoreniji jedni prema drugima.
- Osim osobne pobožnosti, važno je da u ramazanu činimo što više dobrih djela. Dobrim djelima, zekatom i sadakom povezujemo se sa drugim ljudima, muškarcima i ženama, braćom i sestrama koji su Božija stvorenja i svako od njih predstavlja jedan mikroskosmos, originalno i neponovljivo veličanstveno djelo Božije. Najbolji musliman je onaj koji čini dobro i koristi ljudima. Suštinskog od formalnog muslimana, a u kontekstu ramazana, postača razlikuje upravo to koliko je neko koristan drugima, koliko je spreman pomoći, razumjeti i podržati druge da se ostvare kao ljudi u svojoj karakternosti, svojoj časti i dostojanstvu.
Ramazan je prilika da budemo bliži Svemogućem Bogu i da budemo bolji, susretljiviji i otvoreniji prema ljudima koji nas okružuju. Namaz, post, zekat koje prakticiramo u ramazanu su samo sredstva, doduše nužna sredstva, koja su nam potrebna kako bi stekli Božiju ljubav, naklonost i blizinu. Krajnji cilj je da nam svi propisi islama i dobra djela koja činimo, pokažu koliko volimo Boga, koliko nam je drago da Mu služimo i koliko smo truda spremni uložiti da bi stekli Njegovo zadovoljstvo. Nije dobro ako propise i vjerovanje formaliziramo i svedemo samo na vanjštinu. Tako, od ibadeta dobijamo školjku, ali gubimo biser. Uostalom, formalni muslimani su najlošiji predstavnici islama, jer njih ne krase ljudske i karakterne vrline po kojima bi muslimani trebali biti prepoznatljivi - smatra efendija Šljivo.
Mijenjanje nabolje
Efendija Šljivo podsjeća da nas ramazan uči kako da se kao ljudi ostvarujemo.
- Ramazan je dokaz da se čovjek može mijenjati nabolje. Odazvati se Bogu dragome posteći ramazan, znači cijelim svojim bićem iskusiti apsolutnu i sveprožimajuću Božiju Milost. Iskustvo našeg susreta sa Svemilosnim Bogom u ramazanu nije briga nego radost, nije strah nego spokoj, nije klonuće, nego hrabrenje. Ko istraje u ramazanskom ibadetu, bar nakratko spoznaje nepregledno carstvo vjere. A, u tom carstvu postajemo istinski slobodna bića, jer bit slobode je zauzimanje za istinske vrijednosti života. U svijetu oko nas, ali i u nama samima se nalaze vrijednosti koje nismo mi stvorili i unijeli u sebe. Ramazan nas uči da se kao ljudi ostvarujemo kada te darovane vrijednosti poštujemo i priznajemo, kako kod sebe, tako i kod drugih ljudi - kazao je za “Avaz” mr. Meho ef. Šljivo, voditelj Odjela za hatabet i vaz u Upravi za vjerske poslove Rijaseta Islamske zajednice (IZ) u BiH.