Opstanak ljudi, ali i ostalog živog svijeta, zavisi od resursa koje nam nudi planeta. Evidentno je da nema metabolizma bez kvalitetnog zraka, pitke vode, zdrave hrane i adekvatne energije. 

S obzirom na zakon cjelovitosti koji glasi "sve u prirodi je povezano uzročno-posljedičnim vezama" jasno je da se nijedan segment navedenih predispozicija života ne može promatrati izolirano.

Klasičan primjer

Čovjek, bez obzira na kapacitet pluća, ne može preživjeti bez odgovarajuće atmosfere koja je ponudila opstanak života na Zemlji. Iako u respiratornom procesu udišemo kisik koji čini 21 posto atmosfere, i ostali sastavni dijelovi atmosfere značajno utječu na sve što se dešava na planeti.

Zagađenje zraka se definira kao svako odstupanje od njegovog normalnog sastava. Čitava planeta trenutno pokušava djelovati na smanjenje kvantiteta CO2 u atmosferi jer povećanje istog stvara efekt "staklene bašte“ čija posljedica je rast temperature i potencijalno otapanje leda. Slično je i s ozonom, izotopom kisika formule O3, koji nas štiti od UV zraka. Smanjenje njegovog kvantiteta, izazvano korištenjem freona, klasičan je primjer onečišćenja zraka.

Osim promjene normalne količine određenih gasova koji značajno utječu na dešavanje u atmosferi, najveći problem izaziva promjena hemijskog sastava iste. U zračnom omotaču Zemlje nalaze se i čvrste čestice (aerosoli) anorganskog i organskog porijekla. U navedene spadaju dim, prašina, spore, bakterije, pelud, morska sol itd. koji imaju određeni značaj u kruženju vode u prirodi. Oko ovih čestica se sakuplja vodena para te formiranje oblaka ne bi bilo moguće bez njih. Nekada višak prašine pjeska iz Sahare, koji u svom sastavu ima željeza, donosi "crvene kiše“.

Najveći problem se dešava kada se u atmosferi javljaju aeropolutanti (zagađivači). Oni uglavnom nastaju kao posljedica antropogenog djelovanja te nose naziv PM (particulate matter) čestice. Razlikuju se po hemijskom sastavu i svojoj veličini. Kada se govori o sastavu najčešće PM čestice su ugljenmonoksid, dušikovi oksidi, sumpor dioksid i aromatični hidrokarboni. U posebnim uslovima se javljaju i aeropolutanti koji u sastavu imaju živu, olovo i druge teške metale koji su iznimno štetni, a posebno zagađenje čine emisije benzena - kancerogena prvog reda. Navedene čestice se dijele i po veličini. Tako postoje PM10 i PM2,5 čestice, a brojke govore o mikrometarskoj veličini njihovog prečnika. Komparativno vlas ljudske kose ima prečnik od 70 mikrometara te je evidentno da se radi o česticama iznimno male veličine, koje zbog toga lako ulaze u najdalje dijelove našeg tijela.

Utjecaj čovjeka

Svake zime se u ovim prostorima javlja zagađenje zraka koje je odavno postalo nešto što je „za gađenje“ svih stanovnika. Kotline centralne Bosne, od kojih dominira ona u Sarajevu, ima iznimne probleme s aeropolutantima. Često se govori da je to posljedica prirodnih okolnosti, ali je jasno da na samo zagađenje utjecaj ima samo čovjek.

Sarajevska kotlina je prirodno predisponirana za nastanak magle, a to je prizemni oblak koji nastaje zimi iz dva razloga. Prvi je taj što su kotline uokvirene planinama pa je smanjeno horizontalno strujanje zraka, a drugi jer se zimi javlja sibirski anticiklon, pojas visokog pritiska koji „gura“ oblak u dno kotline i ne dozvoljava vertikalno strujanje zraka. Bez obzira da li u kotlini živjeli brontosaurusi ili homo sapiensi, magla će biti konstantna pojava. U Sarajevu se u decembru i januaru prosječno dešavaju 32 maglovita dana.

Ono što predstavlja problem su aeropolutanti koje čovjek šalje u atmosferu. Tada nastaje smog (smoke-dim, fog-magla) koji je iznimno štetan. Vodena para se koncentrira oko zagađivača te, osim što ih udišemo, oni sekundarno putem padavina zagađuju tlo i vodu. Najveći problem u Sarajevu čini sumpor dioksid (SO2), koji u dodiru sa H2O formira kiselinu. Na ovaj način nastaju kisele kiše, a to je svaka ona koja ima Ph vrijednost nižu od 7. Ovaj gas je veliki "krivac“ nastanka respiratornih bolesti - od astme do trajnog oštećenja pluća.

Nije kriv planinski reljef niti zimski anticiklon za zagađenje zraka. Sumpor dioksid ovdje nastaje sagorijevanjem "prljavih“ energenata koji u svom sastavu imaju sumpora. Iako zagađenje zraka traje tokom čitave godine upravo je zimski period taj kada ono dominira. I ove zime smo svjedoci ekološke katastrofe u kojoj kotlina živi. Dva su osnovna energetska problema - prvi su neadekvatna kućna ložišta koja su posljedica neplanske gradnje, a drugi stalni rast broja automobila. Činjenica je da ovdašnji sistem, koji je dozvolio ogromnu urbanu gradnju bez nekog posebnog plana, nije riješio energetsku osnovu. Gasifikacija novih objekata gotovo da ne postoji, a broj stambenih jedinica stalno raste.

Temperaturna inverzija, koja se upravo javlja kao posljedica smoga u kotlini, nam omogućava da s okolnih planina vidimo svu devastaciju zraka u kotlini.

Indeks kvaliteta zraka svake godine govori da obaramo rekorde. Sarajevo se često svrstava u najzagađenije gradove svijeta i nalazi se na listi s gradovima tipa Nju Deli, Karači i Daka. Dozvoljen kvantitet PM čestica je 50 (mikrogrami PM čestica u m3 zraka), a nerijetko se dešava da se izmjeri i deset puta veća vrijednost. Ove godine je išla i preko 1.000, a sve preko 300 je označeno kao opasan zrak. Interesantno je da se Nju Deli, u kojem bi po broju stanovnika Sarajevo bilo jedno malo predgrađe, uopće može staviti u istu tabelu s glavnim gradom Bosne i Hercegovine.

Statistika govori da je 10 posto ukupnog mortaliteta u BiH posljedica zagađenja zraka. PM2.5 čestice nemaju problema da dođu do plućnih alveola, a zaštita usta i nosa maskom neće donijeti pozitivan rezultat. Najveći organ za disanje je koža i njene pore u koje ulaze sve štetne materije. Najveći strah je metabolistička evolucija koju proživljavamo i skupo plaćamo - svojim životima. Same objave kako je "zrak štetan i opasan“ ne znače mnogo jer bi valjda posljedica takvog upozorenja samo moglo biti "ne dišite“.

Ekološki problemi

Neplansko djelovanje sekundarno dođe na naplatu. Struka koja ukazuje na brojne probleme, od vjetrovnih koridora do neadekvatnih energenata, se ne sluša kada se radi o urbanoj gradnji. Umjesto da arhitektonska rješenja budu takva da ubrzaju pokrete vjetra, ovdje se sve čini da se isti zaustavi. Gradnja u blizini rijeka, koje svojim koritom čine vjetrovnu arteriju grada, kao i visoka gradnja koja sprečava visinska strujanja, su jedan od razloga onemogućavanja horizontalnog strujanja zraka i zadržavanja aeropolutanata u kotlini. Nekada „političke odluke“ donesu benefit građevinskoj industriji, ali i brojne ekološke probleme.

Dakle, neadekvatan urbani razvoj na dva načina devastira atmosferu. Prvi je zaustavljanje vjetra koji „čisti“, a drugi veća potrošnja prljavih energenata. Dovoljno je pogledati ložišta u rubnim i brdskim dijelovima grada čija boja dima dovoljno govori o štetnosti iste. Bez ozbiljnog rješavanja energetskog pitanja, bilo to pravljenje toplovoda iz Kaknja ili neka subvencionirana gasifikacija, jasno je da nema poboljšanja kvaliteta atmosfere. Slično je i s kontrolom broja automobila jer kotlina u Sarajevu će uskoro i po Arhimedovom zakonu biti premala za parking svih četverotočkaša u njoj.

Permanentni problem je što se priča o posljedicama, a nikako o uzroku. Razgovor o zraku traje u zimskom periodu godine, a odluke tipa „ne mogu djeca na veliki odmor izvan škole“ govore o tome da se još nismo suočili s izazovom od kojeg nam zavisi život jer čovjek prosječno udahne 16 puta u minuti. Stvarno je pitanje kada će se ozbiljno početi riješavati ovaj ogroman problem. Kada je u Londonu zbog smoga 1952. godine život izgubilo 12.000 ljudi donesena je strategija „Clean Air Act“. Ista je uspostavila zone bez dima, smanjila upotrebu uglja u kućama i industrijskim pećima te subvencionirala prelazak stanovništva na druge oblike energenata. London, grad koji je bio sinonim smoga, danas ima manje problema nego Sarajevo.

Investiranje u mjerne stanice neće donijeti benefit. To što znamo kolika je zagađenost neće riješiti enormno zagađenje. Sigurno da čovjek neće smršati jer ste mu kupili vagu!

Danas se čeka ciklonski poremećaj zraka da "raspuše smog“. Tada nam se čini da je zagađenje zraka smanjeno, a u suštini samo su se vertikalno polutanti preselili u veće visine – odakle će nam doći na drugačiji način. I tako se svake zime radujemo južini da prodišemo par dana – sve dok ponovo ne "zaronimo“ u gasnu komoru smoga!

Ko preživi pričat će...

Ekonomski problemi

Osim ekologije postoje i brojni ekonomski problemi. Dok se subvencioniraju neki letovi zbog razvoja turizma, u isto vrijeme se nema ideja da se riješi problem smoga iznad aerodroma. 

Nekada su ljudi u kamenom dobu čekali i nadali se „dobroti prirode“ u obliku munje koja stvara vatru. Nije se puno znanstveno odmaklo od tog perioda.

170.000 automobila u Sarajevu

Još gora stvar je s automobilima. Od 2013. godine, kada je atmosfera bila već u katastrofalnom stanju, broj automobila u Sarajevu iznosio je 98.000, a prošle godine čak 170.000. Zanimljivo da postoji rast urbane gradnje i broja automobila, a ne postoji demografski rast. 

Razvoj prometne infrastrukture ne odgovara istovremenom rastu broja automobila. Iz brojnih dimnjaka i auspuha se svakodnevno u naše podneblje emituju brojni aeropolutanti koje udišemo ili naknadno padaju po nama iz oblaka.