"Dnevni avaz" je među prvima pisao o Elvisi Bektić, samohranoj majci iz Sarajeva, te njenim sada već desetogodišnjim blizancima Imranu i Sayri Bulbul, kojima je dijagnosticiran usporen disharmonični psihomotorni razvoj s elementima autizma.

Prije nekoliko dana vratili su se iz Novog Sada, gdje su u Specijalnoj hirurškoj bolnici „Parks“ izvršili prvu dozu transplantacije matičnih ćelija u nadi da će pomoći djeci.

Skup zahvat

To je vrlo skup medicinski zahvat, košta 40.000 eura, a Bektić, kojoj su još samo matične ćelije jedina nada da njenoj djeci može biti bolje, svjesna je bila da to ne može sama finansirati. Tu su opet uskočili ljudi velikih srca i pomogli, koliko je ko mogao, i tako je sakupljeno 30.000 eura, a Udruženje „Pomozi.ba“ je doniralo 10.000 eura.

Bektić je za „Dnevni avaz“ poručila kako je zahvalna svima koji su učestvovali i pomogli njoj i mališanima, na koji god način, a posebno je zahvalna Organizaciji „Help Others“ putem koje su sredstva i sakupljena.

- Hvala Bogu, sve je uredu prošlo. Primili su nekoliko doza egzozoma, koji su nešto poput „boostera“ matičnim ćelijama, odnosno pomažu matične ćelije da rade još bolje kroz organizam - objasnila je Bektić.

Opet u Novi Sad idu 14. februara, a nakon toga će morati još jednom uraditi transplantaciju matičnih ćelija u martu.

- Nakon treće doze šta bi trebalo ustvari da se desi... Niko ništa ne može garantirati. Djeca su morala mirovati pet dana najmanje, a nije loše da još miruju i da se ne izlažu virusima. Ne dam da nam iko dođe, jer me strah da ne pokupe neku bakteriju. Ne daj Bože da se dijete sada razboli, jer će matične ćelije ići da odbrane taj dio organizma. Moramo paziti – kazala je Bektić, na rubu suza.

Šta bi bilo...

Naglasila je da je probala sve ostalo i da su samo još te matične ćelije davale joj nadu da bi njenim blizancima moglo biti bolje.

- Znala sam da to nikad neću moći sama, jer je to ogroman iznos para koji se mora da izdvoji. Ne mogu da se sutra pitam šta bi bilo da nisam uspjela da ih odvedem na transplantaciju. Sada je sve u Božijim rukama da li će to pomoći ili neće. I dalje idu na svoje tretmane na koje su išli dosad, i logopedu i defektologu. Možda i drugi roditelji dobiju neku nadu kroz našu priču. Nadamo se najboljem rezultatu – zaključila je Bektić.

Podrška Ambasade SAD

Djevojčica Sayra ide u treći razred Osnovne škole „Kovačići“ i ima asistenta, a dječak Imran je drugi razred i pohađa Centar „Vladimir Nazor“.

- Imranu sam odgodila prvi razred škole, jer ne priča još. Ovaj iznos koji smo sskupili je samo za transplantaciju matičnih ćelija. Egzozomi se dodatno plaćaju, ali smo imali veliku podršku od Sayrine škole, kao i od Ambasade SAD, i od prijatelja. Na taj način sam osigurala svoju djecu. Otkad smo posljednji put pričale, djeca su napredovala u raznim poljima, iako Imran još ne priča nikako, ali mu je razumijevanje, mašallah, puno bolje – rekla je ova hrabra majka.