Iako će neki reći da je Vlada Njemačke pala zbog objave „Bilda“, problem, zapravo, nije toliko bizaran, nego mnogo dublji. Može se reći da je to povod, ali niko uzrok ovakve situacije.
Uzrok se ogleda u tome da stranke s lijevog spektra, što su u konkretnom slučaju SPD (socijaldemokrate) i Zeleni na jednoj strani i FDP (liberali) na drugoj strani kao centristička stranka, imaju duboke ideološke razlike na brojnim pitanjima.
Uprkos tome što su liberali i socijaldemokrate zajedno dio koalicije na nivou EU, pitanja ekonomije, koja se određuju dominantno na nacionalnom nivou, često su nepremostiva prepreka za funkcioniranje ovakvih vlada.
Ljudska prava
Na drugoj strani, pitanja ljudskih prava su nešto oko čega postoji konsenzus unutar ovih grupacija i to je ono što ih je vjerovatno i držalo ovako dugo na okupu.
Pitanje migracija i rata u Ukrajini je nešto što je okupljalo lidere ove tri stranke, no u vremenu globalno kompleksnih okolnosti, velike inflacije koja je pogodila cijeli svijet, a samim tim i poskupljenja cijena, energetske krize, traženju skupljih alternativa za ruski plin, to nije moglo da bude dovoljno.
Upravo je bavljenje globalnim pitanjima, pokušaj zadržavanja prevlasti u EU, u borbi sa sve većim utjecajem Francuske, a zanemarivanje domaćih problema, steklo dojam kod građana da se Vlada više bavi naoružavanjem Ukrajine, nego brigom za blagostanje vlastitih građana.
To je sve kulminiralo početkom ove godine, kada su hiljade poljoprivrednika praktično blokirale skoro kompletnu Njemačku. Tada je povod za to bila nepopularna mjera o smanjenju poreskih olakšica za poljoprivredna vozila i najavila da će subvencije za dizelsko gorivo postepeno ukinuti tokom tri godine.
I sada se vraćamo na pitanje s početka: Gdje su ekonomske razlike između liberala na jednoj strani i socijaldemokrata i zelenih na drugoj strani? Pojednostavljeno rečeno razlika je u poimanju blagostanja.
Uloga države
Liberali vjeruju da će se smanjenjem uloge države kroz smanjene različitih nameta poput poreza i stvaranjem olakšica za bogate stvoriti veća potrošnja, koja će donijeti dobrobit državi. Također, vjeruje se da će u slučaju uvećanja prihoda investitori donijeti novu vrijednost, koja će omogućiti i zapošljavanje onih koji nisu imućni te će se na taj način riješiti i pitanje socijalnih politika.
Njihovo polazište je od toga da svi imaju jednake mogućnosti, a kroz darvinistički pristup da najjači opstaju pravi se prirodna selekcija.
- Ako na kraju ponovno ispliva ono što je gospodin Lindner (op.a. Kristijan, vođa liberala) već 500 puta predložio i što smo mi već 500 puta odbili, a to je da bogati ljudi u ovoj zemlji imaju još više novca u džepu, onda mi tim putem nećemo ići – rekao je prije raspada koalicije u Njemačkoj Lars Klingbajl, jedan od vođa SPD-a.
I to je sva suštinska razlika, koja je bila nepremostiva prepreka između socijaldemokrata i zelenih te liberala na drugoj strani. Ljevičarske stranke kao prioritet vide socijalne politike kroz oporezivanje najimućnijih i zaštitu radnika, što se i najbolje vidjelo tek na početku mandata kada je jedan od prvih poteza bio povećavanje minimalne satnice.
Kada se tome dodaju zahtjevi liberala za smanjenje ekoloških propisa s ciljem poboljšavanja ekonomije, a čemu se Zeleni, kao stranka koja ima jasan cilj da promiče ekološka pitanja, izričito protive, jasno je kakav se epilog nametao.
Treba naglasiti i da su liberali u prošlosti bili tradicionalni manji partner demohrišćana (CDU/CSU) i njihova poimanja ekonomije su u tom periodu nailazila na puno veće razumijevanje.