U povodu 94. Nacionalnog dana Kraljevine Saudijske Arabije predstavljamo prikaz knjige "Kraljevi i predsjednici: saudijsko-američka diplomatija i spašavanje Bosne i Hercegovine", koji je napisao prof. dr. Sead Turčalo, dekan Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Sarajevu.

Autor spomenute knjige koja temeljito analizira odnose Kraljevine Saudijske Arabije i Sjedinjenih Američkih Država tokom agresije na Bosnu i Hercegovine je dr. Mirnes Kovač, novinar IIN Preporod.

Prikaz profesora Turčala prenosimo u cijelosti:

S velikom čašću i zadovoljstvom vam predstavljam knjigu koja donosi izuzetno važan i do sada nedovoljno istražen doprinos razumijevanju vanjskopolitičkih odnosa i dinamike koji su oblikovali sudbinu naše zemlje u najtežim trenucima njene novije povijesti. Knjiga Mirnesa Kovača, pod naslovom "Kraljevi i predsjednici: saudijsko-američka diplomatija i spašavanje Bosne i Hercegovine", predstavlja jedinstven spoj teorijskog i empirijskog istraživanja, prožetog dubokim povijesnim analizama i otkrićima.

U središtu knjige Mirnesa Kovača "Kraljevi i predsjednici: saudijsko-američka diplomatija i spašavanje Bosne i Hercegovine" nalazi se fascinantna i kompleksna priča o iznimnom, ali često zanemarenom utjecaju Kraljevine Saudijske Arabije na oblikovanje vanjske politike Sjedinjenih Američkih Država tokom ključnih godina agresije na Bosnu i Hercegovinu, od 1992. do 1995. godine. Autor nas vodi kroz složeni labirint međunarodnih odnosa, u kojem pokazuje kako se krizne ključne odluke prelamaju preko osobnih odnosa, interesa, vještina i vizija nekoliko utjecajnih pojedinaca.

Kovač nas uvodi u politički kontekst ranih 1990-ih, kada se Bosna i Hercegovina suočavala s egzistencijalnom prijetnjom usred raspada Jugoslavije i brutalnog ekspanzionističkog rata koji je uslijedio. U tim trenucima, međunarodna zajednica je bila podijeljena oko toga kako odgovoriti na nasilje i ratne zločine koji su se odvijali u srcu Europe. Sjedinjene Američke Države, kao vodeća svjetska sila, imale su ključnu ulogu u mogućem rješenju krize, no njihova početna politika bila je obilježena neodlučnošću i oprezom.

Upravo u ovom kontekstu, Kraljevina Saudijska Arabija, iako naizgled udaljena geografski i kulturno, postaje neophodan partner u kreiranju novog smjera američke vanjske politike prema Bosni i Hercegovini. Kovač kroz knjigu precizno objašnjava kako su saudijski lideri, svjesni geopolitičkih posljedica rata u BiH i humanitarne krize koja je pogodila bosanske muslimane, iskoristili svoj utjecaj i resurse kako bi preusmjerili američku politiku prema snažnijem angažmanu.

Posebno bih istaknuo Kovačevu analizu saudijsko-američke diplomatske saradnje u razdoblju bosanskog rata, koja predstavlja jedno od najintrigantnijih i najznačajnijih poglavlja ove knjige. Autor s velikom preciznošću razmatra kako su interesi Kraljevine Saudijske Arabije, uz specifičnu diplomatsku strategiju, utjecali na promjenu politike Sjedinjenih Američkih Država prema Bosni i Hercegovini, u trenucima kada je ishod rata bio neizvjestan, a međunarodna zajednica oklijevala s odlučnijim potezima.

Kovač nam kroz brojne primjere, uključujući arhivske materijale, intervjue s ključnim akterima, te analizu političkih i diplomatskih dokumenata, pokazuje kako je Saudijska Arabija koristila svoj utjecaj na nekoliko razina. Prvo, kroz političku podršku, Saudijska Arabija je uspjela mobilizirati islamski svijet u korist Bosne i Hercegovine, što je rezultiralo značajnim pritiskom na međunarodne institucije, uključujući Ujedinjene narode i Organizaciju islamske konferencije. Ovaj pritisak nije bio samo deklarativan; bio je konkretan, i očitovao se u brojnim diplomatskim inicijativama koje su težile stvaranju međunarodnog konsenzusa za pomoć Bosni i Hercegovini.

Još važnije, Kovač nam otkriva kako je Saudijska Arabija pružila praktičnu podršku, koja je bila od presudnog značaja za preživljavanje mlade bosanske države na međunarodnoj sceni. Jedan od najvažnijih primjera ovog angažmana je odluka saudijskih vlasti da Bosni i Hercegovini ustupe iznimno prestižnu zgradu u Washingtonu, odmah pored američkog State Departmenta, za potrebe bosanskog diplomatskog predstavništva. Ovaj potez nije bio samo simboličan - on je omogućio Bosni i Hercegovini da se etablira kao relevantan međunarodni akter u srcu američke političke moći, što je značajno poboljšalo komunikaciju i koordinaciju sa američkom administracijom, te omogućilo bržu i efikasniju reakciju na diplomatske izazove.

Kovačeva knjiga također rasvjetljava ulogu ključnih pojedinaca u oblikovanju i provođenju ove strategije. Jedan od tih pojedinaca je princ Bandar bin Sultan, dugogodišnji saudijski ambasador u Sjedinjenim Američkim Državama, čije su osobne veze i izvanredne diplomatske vještine bile od ključnog značaja.

Princ Bandar, poznat po svojim bliskim odnosima s američkim političkim vrhom, uspio je svojim utjecajem usmjeriti administraciju predsjednika Clintona prema snažnijem uključivanju u rješavanje bosanske krize. Kovač detaljno prikazuje kako je princ Bandar, kroz seriju sastanaka, privatnih razgovora i diplomatskih pritisaka, uspio dobiti podršku američkih vlasti za jaču involviranost u Bosnu i Hercegovinu, što je uključivalo i vojnu komponentu kroz angažman NATO-a.

Ovaj proces, kako Kovač detaljno objašnjava, nije bio linearan niti jednostavan. Saudijska Arabija je morala balansirati između svojih vlastitih interesa, specifičnih odnosa s različitim islamskim zemljama, te svoje strateške povezanosti sa Sjedinjenim Američkim Državama. Međutim, uspjeh saudijske diplomacije u ovom kontekstu bio je rezultat njihove dosljednosti i sposobnosti da se prilagode promjenjivim okolnostima. Kovač pokazuje kako je upravo ova fleksibilnost, u kombinaciji s odlučnošću i jasnom vizijom, dovela do toga da Saudijska Arabija postane ključni igrač u oblikovanju američke vanjske politike prema Bosni i Hercegovini.

Na kraju, ovi procesi koje Kovač tako vješto dokumentira, rezultirali su usklađivanjem diplomacije i vojne sile, što je značajno doprinijelo postizanju Daytonskog mirovnog sporazuma. Ovaj sporazum, koji je okončao rat u Bosni i Hercegovini, ne bi bio moguć bez snažnog američkog angažmana, koji je, kako Kovač pokazuje, bio u velikoj mjeri potaknut saudijskom diplomatijom i njihovom odlučnošću da Bosna i Hercegovina preživi kao suverena država.

Ova analiza koju Kovač nudi ne samo da osvjetljava važnu, ali često zanemarenu ulogu Saudijske Arabije u rješavanju bosanske krize, već nas i podsjeća na snagu diplomacije i značaj osobnih odnosa u međunarodnim odnosima, koji često mogu biti odlučujući faktor u ključnim trenucima povijesti.

Ono što ovu knjigu čini posebno važnom jest Kovačeva sposobnost da poveže ove složene diplomatske manevre s konkretnim ishodima na terenu. Saudijski utjecaj na američku politiku nije bio samo teoretski; on se konkretizirao kroz niz akcija koje su kulminirale većim angažmanom SAD-a u Bosni i Hercegovini, uključujući vojnu intervenciju koja je na kraju dovela do Daytonskog mirovnog sporazuma.

Kovač nam pokazuje kako su osobni odnosi i diplomatske vještine nekoliko ključnih pojedinaca mogli značajno utjecati na međunarodnu politiku, te kako su, u konačnici, pomogli u spašavanju Bosne i Hercegovine kao suverene države", naveo je profesor Turčalo.

Pozvao je na čitanje ove izvanredne knjige, za koju smatra da će inspirirati i obogatiti razumijevanje naše prošlosti i njene povezanosti s današnjim svijetom.