Proces evropskih integracija BiH teče užasno sporo, jer su dosadašnji sazivi Vijeća ministara BiH radili premalo da se BiH pomjeri s mrtve tačke. Ovo je za “Avaz” izjavio viši istraživač austrijskog Instituta za međunarodnu politiku, predavač na Univerzitetu u Beču i direktor Centra za napredne studije CAS Univerziteta u Rijeci Vedran Džihić.
On dodaje da je, zbog izostanka bilo kakve volje za konsenzusom, BiH već godinama zaglavljena u blatu.
Manjak političke volje
- Često u nekim diskusijama pominjem, jedan mladić je napravio grafiku koliko bi BiH trebalo godina da, dosadašnjim tempom, postane članica EU. Od svih zemalja u regiji BiH je najgora i u EU bi ušla 2093. godine. Iz te perspektive je to prilična lakrdija. Međutim, u ovom momentu imamo specifičnu konstelaciju gdje je BiH, ničim izazvana, došla u priliku da dobije početak pregovora.
Dakle, to je više do ruske agresije na Ukrajinu, a ne do BiH, jer je EU zbog geopolitičkih prioriteta odlučila da pitanje proširenja vrati visoko na agendu. Sada i zemlje Zapadnog Balkana, ojađene i izmrcvarene u tom procesu, želi na neki način reaktivirati – kaže Džihić.
EU je ovaj put posegnula i za ekonomskim mjerama, najavivši Plan rasta i 6 milijardi eura, kao neku vrstu stimulacije za pokretanje reformi. Džihić, međutim, smatra upitnim može li ekonomija nadomjestiti manjak političke volje i konsenzusa.
- Ekonomija ne može da izbriše nacionalističke rovove koji se kopaju iz dana u dan od strane ne samo naših već i elita u cijeloj regiji. Međutim, objektivno posmatrajući podatke, ovaj saziv Vijeća ministara BiH jeste učinio više nego prošli.
Nakon usvajanja zakona o sukobu interesa, a pogotovo ako se uspije isporučiti i zakon o sudu, BiH će najvjerovatnije dobiti zeleno svjetlo. I ovo do sada je veliki iskorak. Razgovarao sam sa nekim diplomatama u EU, Njemačka je prilično skeptična bila do sada, ali u ovom momentu je moto “Daj šta daš”, uradite nešto da nam to olakšate – ističe Džihić.
Ozbiljan put
Pojašnjava da je usvajanje nekoliko zakona ništa u odnosu na ono što BiH čeka na ispunjavanju ozbiljnom putu evropskih integracija i podsjeća da je od odluke o početku do otvaranja pregovora sa Sjevernom Makedonijom prošlo četiri godine, da je Crna Gora pregovore počela 2012., a Srbija dvije godine kasnije i do sada nije zatvorila nijedno poglavlje.
- Prevedeno na BiH i našu političku strukturu ovo jeste neki tračak nade, momenat u kojem se vidi neki pragmatizam, barem ove koalicije u Sarajevu, a s druge strane je pitanje da li naše političke elite, koje su ukopane u svoje interesne, etnopolitičke, mnoge od njih i polukriminalne rovove, uopšte žele evropske integracije i da li možemo očekivati neku suštinsku promjenu u sljedećih nekoliko godina – kaže Džihić.
Dodaje da lideri SNSD-a i HDZ-a Milorad Dodik i Dragan Čović, konstruktivnijom ulogom u procesu evropskih integracija, sebi kupuju malo vremena, jer prije samo par mjeseci stav SAD-a, Njemačke i drugih zemalja je bio da se zbog prijetnji secesijom, neustavne proslave 9. januara i sve agresivnije retorike, Dodika treba udaljiti iz političkog života.
- On ponovo, kao što to radi već 20 godina, pusti zakon o sukobu interesa, pa opet malo zategne i to je ta igrarija koja se ponavlja iz godine u godinu. U suštini, on ne želi evropske integracije, od transparentnosti EU i vladavine prava Dodik bježi kao đavo od krsta. Isto tako ni Čović ne želi punu transparentnost i funkcionalnost institucija, državu zasnovanu na liberalnim principima i principu “jedan čovjek – jedan glas”, a to su principi EU.
Oni sada ublažavaju tu kritiku zapada, pogotovo Dodik. Samo je pitanje vremena, kao ona krava koja da malo mlijeka, kad će opet da se ritne i da prospe to mlijeko. Taj proruski uticaj je tu, on prima ordenje tamo, on je tip koji želi autoritarno uređenje u BiH i RS – kaže Džihić.
Ističe da sudbina BiH i Zapadnog Balkana u dobroj mjeri ovise o stanja na ratištu u Ukrajini i izbora unutar EU u junu ove godine. Ako primarni geopolitički i geostrateški interes zapada budu Ukrajina i pitanje proširenja na Zapadni Balkan, onda bi taj proces trebao biti nastavljen puno brže i intenzivnije.
- Ne samo finansijskim, već i političkim odlukama. Morao bi se napraviti pritisak, BiH bi morala biti primljena u NATO, što bi bila sigurnosna garancija prve kategorije. Morao bi se napraviti iskorak ka Kosovu, poslati jasna poruka režimu u Beogradu … To bi bili koraci kojima bi se moralo ući u konfrontaciju sa ruskim uticajem i nacionalizmom. Hoće li se to desiti, ne znam, ali sudbina BiH je, po meni, velikim dijelom povezana sa sudbinom Ukrajine i slobodne Evrope – naglašava Džihić.
U danima kada se odlučuje o napretku BiH, intenzivno se analiziraju i kritiziraju usvojeni zakoni. Vijeće za demokratizaciju politike iz Berlina smatra da bi odluka o početku pregovora samo ohrabrila Dodika i Čovića da nastave sa secesionističkim politikama, te poziva na blokadu pregovora sa BiH. Principijelno, smatra Džihić, takva poruka možda ima argumente, ali je potrebno sagledati širu sliku.
- Imamo situaciju gdje Putin ne preza ni od čega, gdje u svakom mometu preko proxy igrača na Zapadnom Balkanu može da eskalira situaciju. Imamo realnu političku situaciju u BiH gdje se, iako još uvijek vlada etnonacionalizam, klijentelizam i korupcija, desio neki pomak, pa je važno stvoriti neki osjećaj napretka, da se barem otvori perspektiva mogućeg.
Kite se perjem
Principijelno bih i ja rekao zašto da nagrađujem Dodika i Čovića, da se oni kite perjem da su BiH izveli na evropski put, ako su u zadnjih 10 godina činili sve da to zaustave.
S druge strane, radi se o široj geopolitičkoj slici, da je za BIH i Zapadni Balkan jedina vizija liberalna, demokratska, pravedna EU, zasnovana na principu ljudskih prava. Zato mislim da je zadatak svih proevropskih snaga u BiH i Evropi da vidimo šta je moguće uraditi da se ta vizija o modernom bh. društvu ostvari.
Ako otvaranje pregovora, pored dodatnih finansijskih sredstava koja bi se smisleno potrošila, dovede do promjene principa pa da se bar povremeno više orjentiramo prema konsenzusu a manje prema svađi, onda to ima smisla.
Zato se ne slažem s kolegama, iako ih cijenim, pogotovo ako bi bio donesen i Zakon o sudu BiH. To je simboličan korak, pa zašto ga ne nagraditi, ali opet biti jasan da to nije abolicija i nagrada za Dodika i Čovića, već da jasna kritika prema opstrukcijama ostaje i dalje – zaključuje Vedran Džihić, viši istraživač austrijskog Instituta za međunarodnu politiku, predavač na Univerzitetu u Beču i direktor Centra za napredne studije CAS Univerziteta u Rijeci.