Sa zalaskom sunca u nedjelju nastupa ramazan, sveti mjesec za muslimane širom svijeta, mjesec posta, dobra, ibadeta i početka objave Kur’ana.
Povodom toga, o radosti zbog ramazana i Gazi kao sramoti cijelog čovječanstva, muslimansko-jevrejskoj inicijativi za mir, ali i situaciji u BiH, za „Avaz“ je govorio reisu-l-ulema IZBiH Husein ef. Kavazović.
Brojne blagodati
Uvaženi gospodine Kavazoviću, u kakvom raspoloženju dočekujete ramazan i može li radost kod Bošnjaka biti potpuna, s obzirom na sve što se dešava u BiH i svijetu?
- I pored svih iskušenja koja kao narod i država prolazimo, imamo brojne blagodati na kojima bismo trebali biti zahvalni. Kada vidimo šta se dešava u Gazi, Ukrajini, Sudanu i brojnim drugim kriznim područjima, shvatamo koliko su mir, ali i međunarodni odnosi krhki. Zato trebamo biti svjesni blagodati koje imamo kako bismo se odlučnije borili. Tu, prije svega, mislim na blagodat vjere, slobode, mira i domovine. Nad ovim vrijednostima valja bdjeti i ne uzimati ih zdravo za gotovo. Dolazak ramazana je uvijek radost za vjernike, jer je to mjesec posebne Božije milosti i izvor nade u Božiju milost i oprost. Ramazan je i mjesec našeg individualnog i kolektivnog preispitivanja, stremljenja za izgradnjom boljih nas i naših međusobnih odnosa. Najbolje je to vrijeme da se zagledamo u svoje slabosti i propuste i da se, osnaženi vjerom, odlučno suočimo s njima.
Čini mi se da svaki razgovor, pa i radost ramazana, pomuti neka nesreća, epidemija, rat, ali Gaza ostaje neizbrisiva mrlja na savjesti čovječanstva…
- Sve što se dešava u Gazi ovih dana je sramota svih nas, čitavog čovječanstva. Mislim da oni koji učestvuju u zločinu, koji ga podržavaju i koji prikrivaju istinu o onome što se dešava nisu svjesni dalekosežnih posljedica koje će ovo zlo imati na generacije koje dolaze. Narušeno je povjerenje u međunarodno pravo, međunarodne aktere koji imaju moć zaustaviti ovo zlo, pa čak i u muslimansku solidarnost. Po reakcijama i posljedicama jasno je da to više nije problem samo Bliskog istoka i tamošnjih politika koje su odgovorne za rat. I što se prije zlo rata zaustavi i što se prije postigne pravedan mir u Svetoj zemlji, to je bolje za sve nas. Na nama je da pokušamo sačuvati vjeru i vjerska osjećanja od zloupotrebe u ovom sukobu, da uradimo sve kako se zločini ne bi generalizirali. Najbitnije je da, bez obzira na sve, ljudi vjere uvijek budu na strani istine, pravde i mira.
Na korak smo od početka pregovora o članstvu u EU, ali na korak i od gubitka takve prilike. Kako vidite poziciju BiH u ovom momentu?
- Raduje nas svaki napredak naše zemlje u euroatlantskim integracijama, jer vjerujemo da ovoj zemlji i okruženju trebaju mir i stabilnost kako bi do izražaja došli naši potencijali. Ali trebaju nam i vrijednosti koje su dio tih integracija, zato mislimo – a na političarima je da vode procese – kako ne bi trebalo biti bilo kakvih odustajanja od tih vrijednosti. Bez vrijednosti na kojima se temelje euroatlantske integracije one nemaju smisla, kao što nemaju smisla ako neće garantirati jaku, stabilnu i funkcionalnu državu koja svim svojim građanima na svakom dijelu garantira ista prava i nudi iste prilike. Na tom putu postoje jasne crvene linije o kojima sam nedavno govorio i mislim da se neprincipijelnim popuštanjima ne može graditi evropski put, jer će na taj način on biti obesmišljen. Plašim se da je to cilj nekih političkih opcija koje ne dijele niti ove vrijednosti niti viziju naše zemlje u porodici euroatlantskih država i nacija, a žele uvijek za neuspjeh kriviti druge. Iskreno se nadam da će ovih dana BiH napraviti još jedan korak na putu EU integracija i da će to biti dobra poruka, ali pravi posao pred političarima predstoji tek dan nakon toga.
Čuje se glas
Nedavno ste komentirali neslogu među probosanskim strankama i umišljenost i neznanje njihovih lidera. Nije li ta umišljenost prisutna već godinama, pa i kroz ignoriranje Vaših apela da se povede računa o povratnicima u RS? Na koga se odnose Vaše kritike?
- Moja upozorenja, prije nego kritike, kojima skrećem pažnju onih koji odlučuju u naše ime i koji su preuzeli odgovornost na javnim pozicijama, dolaze od brojnih članova i pripadnika Islamske zajednice, ali i građana ove zemlje koji od nas očekuju da i mi kažemo ono što oni govore i misle, ali se njihov glas ne čuje. Ni Islamska zajednica ni ja lično nemamo želju da se bavimo dnevnom politikom, ali o krupnim pitanjima koja se tiču budućnosti ove države i našeg naroda uvijek ćemo imati jasan stav. Spremni smo, kad takve stavove iznesemo, da čujemo i kritike i neslaganja, ali na nama je da slobodno govorimo.
