U kakvom strahu je živjela Nizama Hećimović koju je svirepo ubio suprug Nermin Sulejmanović može se samo pretpostavljati. Njene radne kolegice iz firme "Kula" na današnjem protestu su ustvrdile kako nisu znale da je žrtva nasilja. 

- Krila je to. Nije imao ko da je zašititi - reći će jedna od njih.

Živjela u strahu

Da je bila je svjesna toga kako je nema ko zašititi pokazuje rješenje Općinskog suda u Gradačcu, kojim je sutkinja Lejla Numanović odbila prijedlog MUP-a Tuzlanskog kantona za izricanje predložene zaštitne mjere zabrane uznemiravanja i uhođenja osobe izložene nasilju i zaštitna mjera približavanja žrtvi nasilja i koja je postupak obustavila.

U obrazloženju rješenja od 7. avgusta, koje su mediji objavili, vidljivo je da je nesretna žena bila u stravičnom strahu, budući da nije željela davati izjavu o događaju koji je prethodio ubistvu, kada je monstruozni Sulejmanović istukao, ali je podržala izricanje zašitnih mjera "Zabrana približavanja žrtvi nasilja". Nizama je, jasno je svima, tražila pomoć.

Od sutkinje Numanović je nije dobila. Jer, koliko se nonšalantno ponijela prema tom slučaju pokazuje dio obrazloženja rješenja kojeg je potpisala, a u kojem se pojavljuje ime čovjeka koji nema nikakvu vezu s Nizamom i njenim slučajem! Izgledno je kako se sutkinja poslužila drugim slučajem nasilja u porodici i samo "zaljepila" dio obrazloženja!

Nemar u pravosuđu

Suvislo i bilo kakvo objašnjenje svog postupka od sutkinje Numanović javnost do sada nije čula. No, na ove zastrašujuće informacije u vezi njenog propusta javnost očekuje reakciju Ureda disciplinskog tužioca pri Visokom sudskom i tužilačkom vijeću (VSTV) BiH. Ovaj slučaj je svojevrsni alarm da se nemaru u pravosuđu stane u kraj, pogotovo, što je, možda, mogao biti spašen život mlade žene i majke da su primijenjene sve zakonske mogućnosti koje su na raspolagaju.

Naša zakonska rješenja nisu loša, samo je previše rupa u cijelom sistemu, posebno pravosudnom gdje se počinitelji nasilja u porodici najčešće kažnjavaju uvjetno. Čast izuzecima, ali vrijeme je da sudije i sutkinje odgovaraju za svoj nemar, nerad ili kako god i da nasilnicima izriču pravedne i zaslužene sankcije. 

Da se, jednostavno, pozabave slučajem koji im je dodijeljen, a ne da ga "pretrče" poput sutkinje iz Gradačca. Sistemski obračun s nasilnicima čije su žrtve najčešće žene i djeca nije moguć preko noći. Ali, odnekuda treba krenuti.