Postojanje kompenzacijskih lista jedno je od kontroverznijih pitanja izbornog sistema u BiH, koje otvara teme i same demokratičnosti i legitimiteta mnogih zastupnika koji bivaju izabrani u Državni i entitetske parlamente.
Naime, kompenzacijski mandati omogućavaju da kandidati koji nisu dobili dovoljnu podršku građana na kraju ipak uđu u parlament zahvaljujući tome što ih je stranka „pripazila“ na kompenzacijskim listama. Neki parlamentarci su tako u više ciklusa uspijevali postati parlamentarci, a da nisu dobivali povjerenje građana.
Jedan od upečatljivih primjera je Damir Arnaut. On u Parlamentu BiH privodi kraju svoj drugi mandat, a da nikad direktno nije izabran na izborima. Nakon što je služio kao ambasador u Australiji Arnaut je iz Stranke za BiH prešao u SBB, zahvaljujući kojem je, putem kompenzacijskog mandata, postao državni parlamentarac 2014. te ponovo 2018. godine. U međuvremenu je ponovo promijenio stranački dres pa iz SBB-a prešao u Našu stranku, ne pomišljajući da vrati mandat koji je dobio zahvaljujući prethodnoj stranci, a ne glasovima građana.
Dva kompenzacijska mandata iza sebe ima i zastupnik SDP-a Saša Magazinović.
Nakon dva kompenzacijska mandata 2010. i 2014. za poslanika u PD PSBiH Magazinović je na izborima 2018. godine konačno osvojio direktni mandat.
Azra Hadžiahmetović je, kao kandidatkinja Stranke za BiH, u Predstavnički dom PSBiH s kompenzacijske liste ušla nakon izbora 2002. i 2010. godine. Hadžiahmetović je poslije Državnog parlamenta provela jedan mandat i u Predstavničkom domu Parlamenta FBiH, nakon izbora 2014. godine, ponovo s kompenzacijske liste za taj nivo vlasti.
Vinko Zorić je prvi put u Parlament BiH ušao s kompenzacijske liste HDZ-a BiH 2002., a 2006. godine, opet posredstvom kompenzacijske liste, kao kandidat HDZ-a 1990.
Ismet Osmanović (SDA) već 20 godina sjedi u Predstavničkom domu FBiH. Od pet izbornih ciklusa u tri je dobio direktan mandat, dok je, nakon izbora 2010. i 2014. godine, svoju zastupničku karijeru nastavljao zahvaljujući kompenzacijskim mandatima.
Kenela Zuko (SDA) je u Predstavnički dom ušla i 2014. i 2018. godine zahvaljujući kompenzacijskim mandatima.
Munib Jusufović je u Predstavnički dom ušao kao kandidat Stranke za BiH 2006. godine. Naredna tri izborna ciklusa je, kao kandidat SBB-a, osvojio tri kompenzacijska mandata. Karijeru zastupnika u Predstavničkom domu prekinuo je 2020. godine, kada je izabran za delegata u Domu naroda Parlamenta FBiH.
Još jedan upečatljiv primjer je Ivan Musa iz Hrvatske kršćanske demokratske unije (HKDU), stranke u koaliciji s HDZ-om BiH, koji je čak četiri puta dobio kompenzacijski mandat za Predstavnički dom Parlamenta FBiH, a trajao je ukupno od 2006. do njegove smrti 2021. godine
Zastupnica SDP-a BiH Mira Grgić tri puta je ušla s kompenzacijskih lista. U zastupničke klupe je sjela 2010. godine i još sjedi u njima.
Ipak, najslikovitiji primjer je, vjerovatno, onaj SDA-ovca Halida Genjca, koji još od 1996. sjedi u skupštinskim klupama. Genjac je čak tri puta osvajao kompenzacijski mandat 2006., 2014. i 2018. godine. Kada nije biran ni direktno ni putem kompenzacijskog mandata, Genjac je postavljan u Dom narod, i to 2000., 2002., 2010. te i 2014., nakon osvojenog kompenzacijskog mandata za Predstavnički dom.
Kada je riječ o Republici Srpskoj, Radovan Vuković iz SNSD-a, od četiri mandata u Narodnoj skupštini RS, tri je dobio putem kompenzacijskih lista. Srđan Mazalica (SNSD) je trenutno u svom trećem poslaničkom mandatu, od kojih je dva osvojio 2010. i 2018. zahvaljujući kompenzacijskim listama.
